Sib – Partizansko groblje Pomrlo sve, a ostalo se pri koncu smiruje. Niko više vode i ne traži, jer se samo vara, vode ne daju, hoće da pocrkamo, svedočioje Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 21. novembra  2015. godine. Pero Vukić pričao je o vožnji vlakom od Zemuna do Jasenovca: – Vlak stade. Čusmo u drugom vagonu jauk, vriska i lupanje o vagon. Počesmo i mi lupati. Kadli neko na našem jeziku, ali nekako po bosanski, vikne: „Ne lupajte, životinje, jer ako otvorimo, sve ćemo vas poklati!” Malo se narod k’o utiša, ali opet poče da lupa i viče: „Vode, vode!”

Pogled na logor sa Gradine Naroda mnogo, oko šest hiljada, a malo vagona. Strpaše nas, svi smo stajali, uprli jedan u drugog, disali, kašljali jedan drugom u lice, pričao je Pero Vukić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. novembra  2015. godine. Ljudi su zanijemili, zijevali su kao riba kad ju baciš na suho, jabučne su im kosti na licu iskočile, a ispod njih rupa utonula duboko u obraz, pa opet donja vilica reljefno se ispriječila, brada strši oštro, sljepoočice upale, čelo strši, iznad dubokih rupa, iz kojih se crne očne jabučice. Ljudi su prije umirali, ali ne tako strašno mršavi, osim u

Kuća Pere Vukića „Kuća sablasti“ Svuda ista slika: mrtvi već pri otvaranju vrata ispadaju iz vagona, a živi dižu suve, koščate blede ruke, zevaju, miču ustima, izbuljivši oči Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. novembra  2015. godine. Osjetih da mi se otraga neko približuje. Pogledam Paju, on mi klima na tog i kao da veli: „Šuti, ne razgovaraj!” Okrenuh se i spazih Matkovića i Ljubu Miloša. -Je li, doktore, šta bi trebalo najbrže, da se ovi ljudi brzo oporave, mislim, koja hrana, da se pridignu? Spazih, kako je Pajo pritrčao bliže k nama, tobože da previja, a u stvari da intervenira, ako

Pet dana nas po ovoj žegi voze u plombiranim vagonima, bez vode i bez hrane,jedva je izgovorio čovek Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 18. novembra  2015. godine. Nismo imali vremena za razgovor, a u stvari smo već munjevito skovali plan za bijeg, misleći da idemo na bojište, ali smo se grdno prevarili. Pred barakom se već poredalo deset liječnika u bijelim mantilima. – Brže, vi tamo, brže – dovikuje fra Sotona Majstorović-Filipović. On zove sve, mene uopće „ne vidi”, jer me mrzi, i traži zgodu da me likvidira. Znam dobro, što smišlja fra Sotona. Prođosmo kroz logor. Pred izlazom iz stražarnice ustaški

Naše muke će ostati večno i lutati svetom kao orkan, koji se nikad smiriti neće, dok se zločinci ne kazne Prva misa fra Tomislava Filipovića-Majstorovića (fra Sotone), kasnijeg najokrutnijeg koljača. Desno je fra Zvonko Lipovac, takođe ustaški koljač Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra  2015. godine. Duge minute šutnje su prolazile. Užasne minute. Sakrio sam lice rukama i počelo mi je nešto šaptati. „Svake sekunde, svake desetine sekunde jaukne smrtno ranjeno dijete, majka, i ona majka što pod srcem nosi čedo svoje. Svake sekunde vrisne smrtno ranjen mladić, starac. Svake sekunde prsnu desetine lubanja, sijevaju sjekire, noževi, bradve. Svake sekunde prskaju mozgovi

„Staza smrti” – preko Save je Gradina, a desno kuća Pere Vukića Ne upotrebljavaju vatreno oružje da se ne bi čulo. U tome su fašisti našli veću prednost za skrivanje strahovitih masovnih zločina Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 16. novembra 2015. godine. Ustaše su govorile seljacima: – Idete na zapis u kancelariju, dezinficirati se, okupati, na onda u selo. Eno, vidite tamo preko, a odande ćemo vas raseliti no Slavoniji. Preko Save je carevala grobna tišina i zaista su se vidjele kuće. Netko je udarao šakom no daščanoj pregradi. Prelazite! Što prije ovamo! Požurite! Znamo što to znači. Osjetismo neposrednu opasnost. Odmah

Ne možemo se oteti užasnom osećaju našeg strašnog poraza u Jasenovcu. Saterani iza žice, gledamo pokolj svog naroda i ne možemo mu pomoći Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. novembra 2015. godine. Iznad mog boksa „bubnjanje”. Kao u Africi i mi se ovdje sporazumijevamo „bubnjarskim” znakovima. Zovu me opet hitno u „Ljudolovku”. Već sam se zgurio, jedva hodam, ali kad bi ustaše znale, koliko je u meni izlivene žuči od mržnje, živa bi me pekle. Čini mi se da me još samo ta mržnja održava u životu i da me pokreće. „Da mi je samo dočekati i vidjeti obješene razbojnike!” Jami, bolan,

Logoraši grade zid oko logora (Fotodokumentacija Politike) Jezik mi je bio suh, zavezan, a mozak prazan, dok me samo neka vatra palila po utrobi. Jede me, ždere me i grize vatreni otrov muke, očaja, mržnje, bijesa i tuge. Užas nemoći, što nismo u stanju spriječiti besprimjerne zločine. Paklene nas muke sapinju. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 17. novembra 2015. godine. U bolnicu uleti naš drug Brnčić strahovito blijed. Kako se usuđuješ? – Svi su bili uznemireni njegovom hrabrošću. Počelo je klanje, maljevanje i bradvanje. U tili čas likvidirali su dvije tisuće. Ne čuju se vrisci, samo pokatkad dječji plač! Vješto ih ubijaju.

Čim skeledžija Mita preveze 200 ljudi, dece i žena, kao da u zemlju propadnu. Nestane ih bez traga i glasa.   Danijel Ozmo: Jasenovac – Ulaz u Pakao, oficirsko naselje, hodnik maljeva i skela Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 13. novembra 2015. godine. Mase se pomiču, golema ih fašistička zmija po redu guta u Gradini! Vjetar podiže prašinu i zamuti horizont tamo prema Košutarici. Kroz laku su se maglicu micale šarene grupe ljudi sa crvenim, bijelim, crnim i modrim odijelima bosanskih seljaka. Noseći u naramku djecu, majke su, osim toga, još vodile iza sebe dvoje, troje i četvero djece. Vukle su ih

Na putu u logor Po nasipu uz Savu kuljale su nepregledne mase žena, dece, seljaka u bosanskoj nošnji. Masa se polako micala prema logoru i kraj im se nije mogao sagledati Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 12.  novembra 2015. godine. Od neprekidnih užasnih utisaka, mrcvarenja i mučenja, koji su u vrtoglavom tempu nadirali u mozak, otkazao je naš aparat za primanje. Nastupilo je novo oboljenje: naročito duševno stanje, „stupuroza”. Što smo mi sada? U nas manjka normalni odraz zbilje? Duševna kadaverizacija! To je i bio cilj fašizma! Još se naši pobijeni drugovi tu pred nama grče i trzaju… Mi ih tupo gledamo.