arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
slavko-maljkovic.jpg

Braća Maljkovići

Oni koji su se ljeta gospodnjeg 1941. godine iz bilo kojih razloga i pod bilo kakvim okolnostima zatekli daleko od Livna i Livanjskog polja, koji se nijesu našli u ovoj dolini krvi i suza, u ovom paklu mržnje i bezumlja, mnogo kasnije su shvatili kako ih je Bog imao na umu i kako im je sreća bila naklonjena. Radovan Maljković je, tako, kao vojni zarobljenik, dospio u Bavarsku, u lager Stalag 13 B. Ostavio u Livnu punu kuću, ostavio braću i sestre da čeznu i tuguju za njim. S proljeća 1942. godine, na adresu Radovanove sestre Darinke stiglo je pismo. Robijško, ali u njemu radosna vijest: Radovan živ, nije grob

Fratri u službi nacizma

Pod tuđim krstom: Planovi fratra Brkana (9)

Udovice bi se udale, naravno za katolika, jer Srba blizu nema. Mlade udovice udati za katolike da bi rađale Hrvate Tek posle izvršenog terora nad Srbima i ubijanja 2.300 muškaraca, žena i dece i klanja šezdesetoro školske dece u školi zajedno sa njihovim učiteljima februara-marta 1942. godine, Srbi iz Banja Luke i okolnih sela prešli su iz pravoslavlja u katoličanstvo. „Ovo prelaženje vršeno je isključivo popunjavnjem određenih formulara. Nikakvih kanonskih obreda nije bilo“ (po izjavi Stanislava Božića iz Banja Luke, 17. decembra 1943. godine). Viktor Novak kaže da za akciju katoličenja daje vanrednu ilustraciju akt župskog ureda Koraće koji je napisao fra Ivo Brkan 31. jul 1942. godine i uputio

Deca sa Kozare u ustaškim uniformama

Pod tuđim krstom: Hrvat samo – katolik! (8)

Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: „Hrvatski narod“ piše da je to „korak uma i srca“ Ante Pavelić je svečano dočekao delegaciju prelaznika i održao prigodni govor: „Smatrajte velikom srećom za pokoljenje Vaše, za pokoljenje svih nas, da se u ovom dijelu Hrvatske domovine najprije i najoštrije počelo i provađa se ono što može biti najveća zasluga naše sretne i sretnije budućnosti. Vi znate… vašim koracima idu i druga braća, ide i ostali narod i kad se to dovrši naša zemlja, naša domovina bit će potpuno sigurna…“. Sredstva informisanja katoličenja Srba i posećivanje delegacija prelaznika Paveliću, po svom značaju dižu u nebo: „Hrvatski

Put bez povratka

Brzi krah Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine i žalosno rasulo u jugoslovenskoj vojsci, prevarenoj i obezglavljenoj, čiji se jedan puk raspao i u okolini Livna, osokolio je Anta Pavelića i uvjerio ga da je kucnuo čas za njegov godinama pripremani i kovani plan. Ugledao je zgodu da na političku pozornicu porobljene i raskubene zemlje stupe njegovi bojovnici i zaumio da njegov san o moćnoj, nezavisnoj državi Hrvatskoj više nije san i fantazija jednog emigranta. Nije, naravno, smetnuo s uma da će mu u ostvarivanju tog sna, prije svih i iznad svih, glavna smetnja i prepreka biti Srbi, stari nepokornici i bundžije, da se njegova vizija čiste hrvatske države može

Zločin u selu Katinovac kod Topuskog

Na dan stvaranja države ždernjače srpskog naroda, iz knjige Genocid na Kordunu, Petra Zinaića donosimo djelimični spisak žrtava: Tog tužnog 10. aprila 1942, godine iz Katinovca su živi spaljeni u vatri zapaljenih kuća: Pava Bajić 40 (godina) Stanica Bastaja 49, u vlastitoj kući, Stojan Bastaja 49, Mioljka Bobić 73, Anka Cvjetićanin 5, Danica Cvjetićanin 9, Dragica Cvjetićanin 24, Dragica Cvjetićanin 36, Jeka Cvjetićanin 23, Ljuban Cvjetićanin 9, Ljubica Cvjetićanin 7, Marija Cvjetićanin 55, Marija Cvjetićanin 28, Matija Cvjetićanin 44, Mila Cvjetićanin 10, Mile Cvjetićanin 9, Milka Cvjetićanin 2, Mirko Cvjetićanin 3, Nikola Cvjetićanin 5, Pavao Cvjetićanin 30, Pavao Cvjetićanin 30, Ružica Cvjetićanin 37, Sava Cvjetićanin 30, Stana Cvjetićanin 10, Stoja

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 10. april 1941. Godišnjica proglašenja Nezavisne Države Hrvatske

Građani Zagreba su 10. aprila 1941. godine sa neskrivenim oduševljenjem pozdravili vojnike 10. njemačke oklopne divizije, koja je trijumfalno ušla u Zagreb. Dok je euforija na ulicama Zagreba trajala sa talasa radija čule su se reči penzionisanog pukovnika vojske kraljevine Jugoslavije Slavka Kvaternika, koji se kao zamenik odsutnog poglavnika Ante Pavelića i zapovednik celokupne oružane snage «slobodne hrvatske države» obratio hrvatskom narodu Vezane vijesti: Na današnji dan 10.aprila 1941. proglašena Nezavisna Država Hrvatska  

proglas-ndh.jpg

Pod tuđim krstom: Gresi Svete stolice (7)

NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: „NDH podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri“ NA zasedanju Sabora NDH 25. februara 1942. godine ministar pravosuđa i bogoštovlja dr Mirko Puk govorio je o katoličenju Srba: „Nezavisna Država Hrvatska podupire akciju prelaza grko-istočnjaka na katoličku veru, jer je taj prelaz samo povrat prijašnjoj djedovskoj vjeri, jer je državi poznato da je samo promidžbom iz toga hrvatskoga elementa stvoreno naknadnom promidžbom srpstvo. Ovim prelazom u đedovsku vjeru vraća se jedinstvo hrvatskog naroda u svim onim krajevima, gdje je silom to jedinstvo oslabljeno, oni se vraćaju iskonskim svojim predcima i duhovnim

Zeljko_Vujadinovic.jpg

Prebilovačke žrtve opominju na besmisao ratova

Mještani Prebilovaca umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela… Srpski narod u Donjoj Hercegovini bio je nepripremljen na zlo koje je doživio od susjeda druge vjere… Žrtve iz Prebilovca i ostalih hercegovačkih naselja dobile su mučenički oreol, ali još nisu postale fenomen opšteg sjećanja i pokajanja… Priredila: Dubravka BLAGOJEVIĆ Prebilovci su jedan od simbola stradanja srpskog naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (NDH), umoreni su u neizazvanom, ali planski izvedenom pohodu njihovih komšija iz susjednih sela, što je jedna od najstrašnijih karakteristika ovog zločina, izjavio je Srni istoričar Željko Vujadinović. Taj masakr, kaže Vujadinović, obilježile su vjerska netolerancija i ideal vjerski čiste (rimokatoličke) države. On

Stepinac sa ustašama i fašistima

Pod tuđim krstom: Biskup savetuje Srbe (6)

U selu Trpinja čeka na pokatoličenje 550 obitelji sa 2.200 osoba; u selu Bobota oko 570 kuća sa 2.920 osoba Alojzije Stepinac o katoličenju Srba šalje izveštaj Svetom ocu papi Piju XII trećeg decembra 1941. godine i izveštava da su nastupili najbolji dani za „preveravanje šizmatika (srpskopravoslavnih otpadnika) u vjeru i crkvu katoličku…“ Sada se još aktivnije pristupa prisilnom katoličenju Srba uz prećutnu saglasnost nadbiskupa Stepinca. Odbor trojice dobija o tome izveštaje sa svih strana: u đakovačkoj biskupiji – štampariji štampan je letak za Srbe „Prijateljski savet“, u kome je pisalo: „Stanovnici grko-istočne vjere, čujte ovaj prijateljski savjet: biskup đakovački primio je do sada u svetu katoličku crkvu na hiljade građana…

Ledinica_Leotar.jpg

Leže li na „ledinici“ u Podgljivlju zaboravljeni mučenici iz Pridvoračke jame?

Pišite vi šta hoćete, ali od toga neće biti ništa, kao što ni dosad ništa nije bilo! – rekao je novinaru „Moje Hercegovine“ jedan stari Trebinjac, koji ima vrijedna sjećanja. I dodao da je to ispričao meni lično jer sam ga pitala, ali da zabranjuje da navedem njegovo ime! Da neće da bude dio moje priče. Ko bi to zamjerio čovjeku sa sedamdesetogodišnjim lošim iskustvom povodom ove „stvari“? A radi se o posmrtnoj sudbini mučenika iz Pridvoračke jame. O informaciji da se na „ledinici“ preko puta kapele na ulazu u trebinjsko groblje, dijelu koji je izuzet od davanja lokacija za nove grobnice, a gdje je 06. oktobra 1941. sahranjeno 13

Livno

Ljudi bez mrlje

Ljeta 1990. godine, kad je u livanjskom kraju zamajac međunacionalnih netrpeljivosti i raskola počeo ponovo uzimati zalet i hvatati maha, kad su po zidovima i raskrsnicama počeli osvitati ustašoidni grafiti i zlokobne poruke, kad su počela skrnavljenja spomenika, naročito onih na mjestima gdje je četrdeset i devet godina ranije zemlja ogrezla u srpskoj krvi, u sarajevskom „Oslobođenju” je bljesnuo zapis livanjskog dopisnika Svetozara Ljuboja. Stari i prekaljeni novinar, čovjek koji je kao dječak u Livnu preživio sve strahote ustaških klanja i samo pukim slučajem, zahvaljujući dobrotvorima druge vjere, ostao živ, osjetio je da je trenutak za vapaj, za apel da se krvavi ratni noževi, kame i handžari vrate u korice

pod-tudjim-krstom-pokrstavanje5.jpg

Pod tuđim krstom: Puškom čistiti veru! (5)

Župnik Mate Mugoš: Dosta smo radili molitvom i krstom. Kako su pokršteni Budimci sa 2.300 duša Vlasti i katolički kler su grozničavo radili na prisilnom katoličenju Srba širom NDH: u Grubeškom Polju 26. aprila 1941. godine katolički sveštenik Petar Sivljanović, naplaćujući visoke takse, preveo je u katoličku veru oko stotinu Srba govoreći im: „Spašavam vašu dušu, ali ne garantujemo za vaše tijelo“. Kasnije su svi ovi Srbi pobijeni. Katolički sveštenik Dionizije, ustaški oficir, Pavelićev prijatelj, zadužen za sprovođenje genocida nad Srbima, kasniji dvorski kapelan Poglavnika u selu Staza, na silu doteranim Srbima je rekao: „U ovoj zemlji ne može da živi više niko osim Hrvata, jer ovo je zemlja Hrvatska, a tko se neće pokrstiti, mi

Mile Budak

Pod tuđim krstom: Zakon ministra Budaka (4)

Nezaobilazni Viktor Novak naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler bio obuzet „fiks idejom da je Providnostodredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatoli cizma od pravoslavlja“ Nezaobilazni Viktor Novak („Magnum krimen“), Hrvat, na osnovu mnogih autentičnih dokumenata, činjenica i svojih ličnih saznanja kao očevidac mnogih događaja, naročito iz perioda vladavine tzv. Nezavisne Države Hrvatske, naglašava kao nespornu činjenicu, da je sav visoki i viši kler, a velikim delom i niži sloj hijerarhije Katoličke crkve u NDH bio obuzet „fiks idejom da je Providnost odredila NDH jednu osobitu misiju odbrane zapadne civilizacije i rimokatolicizma od pravoslavlja“ (i komunista). I Vatikan i vodeće ličnosti katoličke crkve u

Blagoje_Jovovic.jpg

Dva metka za ustašu: Ko je četnik Blagoje Jovović koji je ubio Anta Pavelića?

Blagoje Jović Blagoje Jovović, čovek koji je izvršio atentat na Anta Pavelića, koga je ozloglašeni ustaški vođa molio za milost, bio je pripadnik bjelopavlićke četničke brigade. Atentat je izvršio da bi osvetio sve žrtve koje su stradale od ustaške ruke Blagoje Jovović presudio je Anti Paveliću s dva metka, a rekao je da je to učinio kako bi osvetio sve srpske žrtve koje su stradale od ustaške ruke tokom Drugog svetskog rata. Jula 1941. priključio se narodnom ustanku protiv fašističke Italije. Bio je izabran za komandira Kosićkog partizanskog odreda, s kojim je učestvovao u borbama na Pljevljima. Kada je dobio naređenje od komandanta Ivana Milutinovića da sa svojim odredom krene u

Za sjećanje na šestoro najbližih, MILAN ROSIĆ je u Čelebiću podigao lijep spomenik (zanimljivo je da u minulim ratnim sukobima devedesetih godina niko nije dirao ovaj spomenik, a i na cijelom srpskom groblju u Čelebiću oštećena su, kažu, samo dva spomenika i to od granata koje su tu slučajno završile)

Muke Rada Kozomare

Dok su Milan Rosić i ostali koji su uspjeli da se izbave iz jame Bikuše, tog 30. jula 1941. godine u planini iščekivali vijesti iz Čelebića i nadali se da će neko od njihovih uspjeti da se probije kroz ustaški obruč, stigli su glasnici i kazali da u Čelebiću više nema žive srpske duše. „Toga dana pred veče i sutradan — sjećao se Milan Rosić — stiže nekoliko izbeglica na položaj iznad sela Vrbice. Pričaju da su bili skriveni po kućama i pojatama i da su toga dana, na Ognjenu Mariju, do podne ustaše, uz pomoć seljaka Hrvata, naših komšija, poklali sve srpske porodice, žene i decu, do poslednjeg. Kazuju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.