arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 107 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

PREDRAG V. OSTOJIĆ : USTAŠKI ZLOČIN U STAROM BRODU KOD VIŠEGRADA 1942.

Istorijska studija “Ustaški zločin u Starom Brodu kod Višegrada 1942 – U svjetlu njemačkih dokumenata” istoričara Predraga Ostojića još jedan je u nizu dokaza da o nekim događajima iz naše prošlosti o kojima se uz časne izuzetke, ne samo da nije pisalo i nije govorilo već da o njima nije bilo “poželjno ni pisati ni govoriti”. Knjigu je objavila izdavačka kuća “Svet knjige” iz Beograda i kako je najavljeno iz ove izdavačke kuće imaće svoje promotivno predstavljanje uoči Vidovdana u Višegradu u povodu otvaranja i osveštavanja muzeja žrtvama ustaškog zločina na Drini. Prenosimo tekst istoričara Nemanje Devića, koji je uz dr Bojana Dimitrijevića jedan od recenzenata ove knjige koja je

Zaborav nije dozvoljen

Dva dana je grmelo nevreme po Srbiji i Bosni, ali na jedno mesto, gde se dodiruju Srbija i njena sestra Srpska, nije pala kap, nije se spustio ni krajičak crnog oblaka i nisu grmela kola svetog Ilije. Božija ruka je tako uredila dok su nama, stisnutim u klancu Drine, srca drhtala pred vodom koja pokriva Srbe kojima se poklanjamo i dugujemo sećanje. Piše: Gordana Dostanić Više od šest hiljada mrtvih, preklanih, više od šest hiljada unakaženih tela u Drini, dece, majki, cura u belim haljinama iz devojačke spreme koje svoju čast zanavek dadoše Drini samo da je silom ne uzme krvnik… Oni koji su možda mogli nekoga spasiti, a to

Jadovno, 12. maj 2006. godine. Šaranova jama, svijeća i ikona Bogorodice. (autor Dušan Bastašić)

Nemanja Zivlak: Neoprostivo

„Prađeda smo prenijeli u groblje.“ Reče mi brat a glas mu jeca. „Šta smo se puta tuda igrali, oko jame; A nismo znali, bili smo djeca?“ I nastavi dalje k`o da teret skida. „Znaš onu jamu što je bila iza đedovog zida? Što nam je ćaća govorio često, Da ne poganimo to sveto mjesto. Pričo je đed dok je još moga Da su u jamu četrdes’t i prve Krvave zvijeri, komšije naše Bacile nejač našega sela U odijelima sa znakom ustaše. Spustih se juče, jadna mi majka, Na konopcima i snagom seljaka A da vidiš dolje strave i jada K’o na vratima i predvorju Ada. Kosti i lobanje, jao meni

Svedočenje o Jasenovcu u Nedićevom Komesarijatu za izbeglice: Ustaše begunca Furtulu predale nama i naredile da ga moramo ubiti – ili će nas sve poklati! (1942)

Milivoj Nikolić i Relja Milanović govore o svom boravku u logorima Gospić i Jasenovac, preneto iz knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac“ Br. 97 ZAPISNIK OD 30. APRILA 1942. SAČINjEN U NEDIĆEVOM KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU U KOJEM MILIVOJ NIKOLIĆ I RELjA MILANOVIĆ GOVORE O SVOM BORAVKU U LOGORIMA GOSPIĆ I JASENOVAC1 ZAPISNIK SASTAVLjEN U KOMESARIJATU ZA IZBEGLICE I PRESELjENIKE U BEOGRADU. NIKOLIĆ MILIVOJ, rođen 27. septembra 1907. god. u Visokom, sin. pok. Nikole i pok. Jovanke rođ. Krstić, neoženjen, elektroinstalater. MILANOVIĆ RELjA, rođ. 22. aprila 1920. u selu Čipuliću, srez Bugojno, sin Anđelka i Jelke rođ. Lučić, neoženjen, kazandžija. Obojica su pozvani da dadu svoj iskaz o

Godine njihove i moje

Njihove godine teku bez njih, a moje sa mnom. Piše: Cvijeta Radić Brojne prođoše. Njihove godine odavno teku bez njih. Sve ih je presekao isti dan. Jovanov četvrti. Četvrti mu bio od rođenja. Nisu mu se imali kad dani premetnuti u godine. Kao ni Milanu. On jedva mesec sastavio. Prvi. Od tog dana, četvrtog Jovanovog i tek navršenog prvog meseca Milanovog, svima im se broje samo godine bez njih. Svi nanizali jednak broj. Po tome su vršnjaci. Moje godine se još broje samnom od one prve kad svet plačom pozdravih. Tada su se srele naše godine i od tada teku zajedno. Zagrljene. Spojio ih praotac naš kome imena niko ne

Ratko Dmitrović: Bio sam svedok s lica mesta, velikog poraza srpske inteligencije

Oni su ćutali, onda kada je trebalo da govore. A kada su progovarali (dvojica, trojica), bilo je to na štetu njihovog, srpskog naroda, tačnije naroda njihovih roditelja. Njima samima srpstvo ništa nije značilo. Dok su njihovi poznanici, kolege, prijatelji.. Hrvati, osnivali stranke, partije, zajednice.. sa hrvatskim predznakom, oni su, a reč je o intelektualcima, društvenim, kulturnim, političkim delatnicima grada Zagreba, iz reda srpskog naroda, podržavali „neutralnog“ Račana, napuštali Hrvatsku ili jednostavno ćutali. Iz straha? Da, iz straha, iz kukavičluka, i kalkulacija da će materijalno proći bolje ako se javno NE deklarišu kao Srbi. A, Zagreb je znao da su Srbi. Bio sam dopisnik Politike iz Zagreba sve do avgusta 1991.

Sve što sam radila – radila sam za moju Srbiju

Sretna sam što su deca poslušala moje savete, odnosno savete još mog pokojnog oca koji leži tamo na dnu neke jame u Jadovnu jer je stradao kao žrtva ustaškog genocida. Jedan od poslednjih intervjua prof. dr Smilja Avramov dala je Geopolitici, povodom svog 100 rođendana. U tom intervjuu, pored tema ustaškog genocida nad Srbima, Trilateralne komisije,  i drugih, profesor Avramov je govorila i o manje poznatim događajima i pojedinostima iz svog privatnog života; o tome kako je kao dobrovoljna bolničarka lečila ranjene vojnike Vojske Kraljevine Jugoslavije u aprilskom ratu 1941. godine, o svom ocu koga su ustaše ubile a koji je bio osnivač Srpske banke u Zagrebu i društva “Privrednik”,

Stevo Lapčević: Hrvatsko satiranje pravoslavlja na prostoru Sremske Mitrovice

Naročito je važno istaći primer stradanja šišatovačkog igumana Svetog Rafaila Momčilovića i ležimirskih mučenika, stradalih u Crkvi i Porti od strane ustaša. Opšte razmatranje: Srem, najstradalije područje Srbije U godini kada se obeleževa 80 godina od okončanja Drugog svetskog rata, stiče se utisak, jedinstvene interpretacije događanja koji su počev od 1939. do 1945. potresli Evropu i Svet više nema. Na talasima razilaženja velikih pobednika, oličenih u zapadnom svetu i Rusije, sve je učestalije iskrivljeno tumačenje istorije od strane „malih“ država, među kojima, evidentno je, prednjače one koje su tokom Drugog rata bile na stranama poraženih. Ovakva praksa vremenom je evoluirala, pa se od postavljanja pitanja u vezi odgovornosti za rat,

Odbacivanje Rezolucije o genocidu u NDH: Da li se Beograd plaši gneva Zagreba na evropskom putu?

Rezoluciju o genocidu u NDH donele su skupštine Crne Gore i Republike Srpske, ali za raspravu o njoj nije bilo dovoljno glasova u srpskom parlamentu. Zbog čega? U srpskom parlamentu nije bilo volje skupštinske većine da se na dnevni red stavi Rezolucija o genocidu Nezavisne Države Hrvatske (NDH) nad Srbima, Hrvatima, Jevrejima i Romima tokom Drugog svetskog rata. Na zasedanju Skupštine Srbije 25. novembra, za predlog da se o ovoj rezoluciji raspravlja, glasalo je samo 13 poslanika, nije glasalo 166 poslanika, dok niko nije bio protiv, pa je rezolucija odbačena. Ko se plaši gneva Zagreba i zašto među srpskim političarima nema jedinstva, a hrvatski je pokazuju? Direktor Dokumentaciono informacionog centra “Veritas” Savo Štrbac je za Jutro

Ustaške žrtve su plutale Savom

Beograđanka koja je 1943. kao petnaestogodišnjakinja prisustvovala vađenju tela srpskih stradalnika iz NDH iz prestoničkih reka, svedoči za naš list o ovim potresnim događajima. Tog leta 1943. godine, u jeku okupacije Beograda, Dušanka Popović je imala petnaest godina. Zbog policijskog časa koji je noću bio na snazi, ona i njeni vršnjaci su dnevne sate koristili da se druže napolju. Dušanka, koja je tada živela u Ulici Strahinjića bana na Dorćolu, spustila se do Kule Nebojša na donjem gradu Beogradske tvrđave. Tamo, kod bedema, okupljala su se deca svih uzrasta. Svima njima, pažnju je tog dana privukao jeziv prizor stotinak metara dalje, kod ušća Save u Dunav. Na tom mestu, alasi

Mihailo Medenica

Mihailo Medenica: Srbin će s bratom na sud, ali s krvnikom za trpezu!

U Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Da ponovim još jedared, možda ne bude zvučalo toliko bedno i sramotno: u Skupštini Republike Srbije nije usvojen predlog Rezolucije o osudi genocid nad Srbima u NDH! Uzalud, što više ponavljam zvuči sve strašnije, bednije i poraznije! Svega trinaest poslanika je glasalo ZA, svega 13, svega… Blago našim krvnicima i dželatima! Blago logorima, jamama, vrtačama, kočevima, srbosjecima, maljevima… Blago svakoj zveri koja je prerezala srpski vrat! Blago znanim i neznanim grobovima! Blago svakome žednom srpske krvi- točite, ne žalimo i

Jadovno, mjesto gdje ni ptice na pjevaju

Mjesta bola, patnje, stradanja. Mjesta tišine koja je tamo tako glasna. Toliko glasna, da se ni cvrkut ptica ne čuje. Decenijama. PRIJAVI SE ODMAH NA KANAL JADOVNO 1941. – tebe to ne košta ništa, a udruženju će mnogo značiti – Redakcija internet sajta udruženja Jadovno 1941. duguje zahvalnost za ustupljena prava objavljivanja video reportaže, ELTA TV i autoru Ljubinku Spasojeviću. Udruženje Jadovno 1941. i svi njeni članovi i poštovaoci, nemaju za cilj da šire mržnju. Želimo da se sačuva sećanje na naše stradale, na njihovu žrtvu i da buduće generacije dobro poznaju ovu strašnu epizodu srpske istorije. Ako te iz bilo kog razloga ovi snimci provociraju, nemoj ih gledati. Udruženje

Bojan Vegara: ŽUTI

Mnogo boli saznanje da Žutog više nema. Ovo mi je prva smrt u ovom ratu nekog koga sam iskreno volio kao druga i kao velikog borca i heroja. Jutros kad je tata sa smjene došao i kad mu se Miljan zaletio da ga zagrli u šali ga je upitao. -Slavi li ti brat dan republike? Rekao sam mu da me ne zeza, jer to nikad slavili nismo, ali me je odmah misao odnijela na klanje svinja i cjelodnevnu gozbu koju bi nam priredio deda. Odjednom su mi oči zasuzile, a tata to skonta pa me upita. -Komunjaro, jel’ plačeš zbog praznika? -Ne plačem odakle ti to, samo mi oči zasuziše,

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.