Anto Nobilo: Kosorova se identificira s Tuđmanovim dobom

Ponašanje predsjednice Vlade Hrvatske Jadranke Kosor nakon presude hrvatskim generalima, koja umjesto da se pita ko je počinio zločine u „Oluji“ kritikuje one koji su dali dokaze, je diskreditacija hrvatske države, rekao je Anto Nobilo, poznati hrvatski advokat.

„To je pogubno za Hrvatsku jer pokazuje da se Kosorova i njena vlada identificiraju s Tuđmanovim dobom i da joj uopće nisu problem zločini koji su se desili, nego tko je dokaze poslao Hagu“, smatra Nobilo.

On ističe da je haška presuda vjetar u leđa za procesuiranje ostalih zločina koji su se desili nakon „Oluje“.

NN: Kao i ranije, ponovo se dešava da su u prvom planu javnog diskursa osuđeni za ratne zločine, a ne žrtve. Kako to komentarišete?

NOBILO: Nema suđenja za ratne zločine ako u fokusu interesa ne stavite žrtvu. Žrtva je ta zbog koje se to radi i od koje se polazi. Nažalost, u Hrvatskoj javnost nije senzibilizirana za ono što se desilo. Ona čuje tu i tamo da su se desili pojedinačni zločini, ali nitko se uistinu neće baviti time što se desilo i nitko neće senzibilizirati javnost o tome. Nitko to ne komentira, nitko ne razgovara s tim izbjeglicama, koji i dan-danas često žive u nemogućim uvjetima.

NN: Jeste li očekivali ovakvu presudu trojici hrvatskih generala?

NOBILO: Apsolutno sam očekivao. Ako je na jednom široko rasprostranjenom području bilo široko rasprostranjenih zločina, paljenja kuća, ubojstava civila i to se ponavlja iznova i iznova, a nitko ne sprečava niti hapsi zločince, onda je naravno da po zapovjednoj odgovornosti moraju odgovarati zapovjednici. Da li je general Ante Gotovina naredio, nije znao ili jeste znao, to se u međunarodnom pravu svede na to da ako su zločini široko rasprostranjeni, za njih odgovara zapovjednik.

NN: Šta mislite o dijelu presude o udruženom zločinačkom poduhvatu?

NOBILO: Ima elemenata koji govore u prilog tome, ali ima i slabih točaka koje bi obrana mogla iskoristiti. Tuđman je bio sklon etničkom inženjeringu i tu postoje nacionalistički i kriminalni elementi. Ali nisam vidio čvrste dokaze o uzročno-posljedičnoj liniji između te politike i zločina. Ta politika je svakako doprinijela općoj atmosferi u kojoj je došlo do zločina, ali nisam vidio da su oni našli dokaze o organizaciji tih masovnih ubistava, paljenja kuća i tako dalje. Mislim da taj dio nije dovoljno jasno dokazan. I sudac Ori je zaključio da nije pronađena direktna veza između nacionalističke politike i zločina nego da se sa izvješnošću moglo očekivati da će doći do zločina i da je ta politika očekivala da će do njih i doći. Mislim da bi taj dio obrana mogla pokušati osporiti u žalbenom postupku. Meni se čini da je klasična zapovjedna odgovornost neosporna i da će se teško oboriti, ali da se vrijedi potruditi oko udruženog zločinačkog poduhvata.

NN: Šta se, prema Vašem mišljenju, desilo u „Oluji“?

NOBILO: Hrvatska je nedvojbeno imala pravo uspostaviti ustavno-pravni poredak i mislim da je akcija legitimna i da se ne može dovesti u pitanje. Ali unutar te akcije situacija je bila vrlo složena. Tuđman je vodio nacionalističku politiku uperenu prema Srbima i to je dalo vjetar u leđa nacionalistički orijentiranim ljudima, zločincima itd. Imali ste i Hrvate koji su 1991. s tih područja bili protjerani ili ubijeni, čije su kuće bile paljene. Dakle, postojao je i jak revanšizam. Kad se krenulo u vojnu akciju, akumulacija nacionalističke politike dovela je do progona srpskog stanovništva. Hrvatska vojska je morala predvidjeti takvu mogućnost. U te akcije morali su ugraditi snažne mjere osiguranja lokalnog stanovništva. Sve zapovjedi moraju u sebi sadržavati jednu točku koja regulira mjere za zaštitu civila, ratnih zarobljenika itd. Nedostatak toga doveo je do zločina, a Hrvatska vojska nije napravila ništa da to spriječi. Da li je u pozadini postojao plan da se to tako desi? Moguće je. Ali vrlo teško je to svesti na puko gubljenje kontrole jer je Hrvatska vojska bila ozbiljna i dobro ustrojena. Dakle, to nasilje se moralo spriječiti, a kad se desilo nije procesuirano. Da su to tada napravili, danas Gotovina ne bi bio osuđen.

NN: Hoće li sada biti lakše procesuirati zločine koji su se desili kada je Hrvatska vojska ušla u BiH?

NOBILO: Presuda bi svakako mogla biti vjetar u leđa nacionalnim sudovima da procesuiraju sve koji su odgovorni. Hrvatsko državno odvjetništvo mora odmah reagirati i pokrenuti procese. Ono mora hitno kontaktirati Tužilaštvo u Hagu i tražiti od njih dokaze. Sama suradnja Hrvatske s Haškim tribunalom je afirmirala Hrvatsku kao pravnu državu. Hrvatska je jedina država koja je izručila trojicu svojih generala, a dobila je rat. Sve što je Sud tražio, uključujući i najtajnije dokumente, mi smo dostavili kako bi bila utvrđena istina. To je veliki civilizacijski pomak hrvatske države. Ovo što se desilo nakon izricanja presude je mrlja svemu tome. Imate predsjednicu Vlade Jadranku Kosor, koja tvrdi da je ponosna na Hrvatsku kao pravnu državu, a iz presude Gotovini u Hagu ona nije izvukla niti jednu pouku. Ona nije imala bilo kakvu potrebu zatražiti tko je to faktički napravio zločine, nego zahtijeva istragu o onima koji su dostavili dokaze u Hag. Njoj nisu problem zločini niti dokazi, nego oni koji su to otkrili. Sada se traži tko je prekršio omertu.

NN: Kako se to može odraziti na Hrvatsku?

NOBILO: To je pogubno za Hrvatsku jer pokazuje da se Jadranka Kosor i njena vlada identificiraju s Tuđmanovim dobom i da joj uopće nisu problem zločini koji su se desili, nego tko je dokaze poslao Hagu. To je kompromitacija hrvatske države. To može imati loše posljedice za približavanje Hrvatske Europi. A suradnja u slučaju „Gotovina“ afirmirala je Hrvatsku kao pravnu državu.

Izbjeglice tabu tema

NN: Kako komentarišete rješavanje problema srpskih izbjeglica u Hrvatskoj i vraćanje njihove imovine?

NOBILO: To je tabu tema u Hrvatskoj. O izbjeglicama nitko ne piše niti govori, a radi se o ogromnom broju ljudi. Sada bi ta tema mogla biti otvorena na nekom političkom nivou između tri države. Mislim da su sada sazreli uvjeti da se to konačno riješi. Ova presuda je na neki način stanje svijesti nacije unazadila, ali mislim da je to na kraće vrijeme i da je europski put Hrvatske nastaviti, a onda i u okvirima toga otvoriti i pitanje hrvatskih državljana koji su izbjegli.

Dejan Šajinović

Izvor: NEZAVISNE NOVINE