fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Američki politikolog otkriva: Vreme je da konačno saznate zašto je SFRJ morala da bude uništena!

(Foto: Medio)
(Foto: Medio)

Vašington – Američki politikolog Fil Batler je za Nju Istern Autluk napisao kolumnu u kojoj tvrdi da su razaranje i raspad Jugoslavije bili deo šireg plana NATO saveza, kojim se htelo oslabiti geopolitičke protivnike zapadnog bloka u regijama Trećeg sveta i progutati zdrave ekonomije naroda ovih prostora, a sažetak njegove analize je preneo i italijanski Globalist.

Svako od nas ima svoje viđenje ’90-ih na ovim prostorima, ali su ona bez sumnje subjektivna, koliko god neko mislio da je upravo njegova verzija istine ona nesporna i nepobitna. Stoga uvek vredi čuti i što drugi misle o nama.

Fil Batler: „Jugoslavija je morala biti uništena, a šta bi bilo da nije…?“

Možete li zamisliti Evropu danas s Jugoslavijom kao ključnim igračem među narodima? Ja mogu. Jugoslavija je u stvari bila jedan od najvećih kulturnih i društvenih eksperimenata u istoriji. Osnovana na području sukoba nekadašnjeg Austro-ugarskog i Osmanskog carstva, Jugoslavija je sjedinila obe kulture na način koji nije viđen još od vremena Aleksandra Velikog, koji je nakon velikih osvajanja asimilirao narode. Eksperiment, ako ga mogu tako nazvati, trajao je nešto više od pola veka.

Idealan iz razloga što su u jednoj državi živeli svi južnoslovenski narodi. Stvaranje Jugoslavije je delimično bio i geostrateški potez Britanije i Francuske, kako bi se usporila ili blokirala Nemačka. Odredbe tzv. „Krfske deklaracije“ su udarile temelje ustavnoj monarhiji koja se ni po čemu nije razlikovala od Engleske. Prava i pravo glasa, te poštovanje temeljnih principa Ilirskog pokreta su bili obećavajući aspekti rane Jugoslavije.

No, tada je kralj Aleksandar ukinuo ustav i izbore, ali je zajednički život etničkih i kulturnih grupa i dalje davao nadu za budućnost. Rat, političke spletke, unutrašnji i spoljni pritisci su u to vreme teško opterećivali ovu novu svetsku silu u nastajanju. Kao što je to bio slučaj u mnogim takvim ogledima, naposletku je autoritarna vlast postala nužna, možda i poželjna.

Za prekid „predavanja iz istorije“, nacionalni heroj Josip Broz Tito je postao taj „diktator“, ali je stekao svetsku slavu i čvrsto držao stvari pod kontrolom, a Jugoslavija je igrala veliku ulogu na svetskoj sceni. Međutim, kada je njegova moć oslabila, suprotne sile su našle svoje uporište. Nema naučnika ili političara koji o tome danas ne govori, ali Titova uloga u osnivanju Pokreta nesvrstanih nacionalnih država je velika i izuzetno značajna, pogotovo za ljude koji sada žive u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i ostalim bivših jugoslovenskim zemljama.

Ideali Pokreta nesvrstanih i njegovi temelji su udareni u Beogradu 1961. U stvaranju pokreta su učestvovali Tito, indijski premijer Džavaharlal Nehru, predsednik Indonezije Sukarno, egipatski predsednik, Gamal Abdel Naser i predsednik Gane, Kvame Nkrumah. U najkraćim crtama ideju Pokreta nesvrstanih objašnjava lider Kube, Fidel Kastro, u govoru u Havani 1979.

„Pokret nesvrstanih postoji kako bi čuvao nacionalnu nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i bezbednost nesvrstanih zemalja u njihovoj borbi protiv imperijalizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, rasizma i svih oblika strane agresije, okupacije, dominacije, mešanja ili hegemonije, kao i protiv velikih sila i blokovske politike“, rekao je tada Kastro.

Dakle, u suštini, Pokret nesvrstanih je težio samostalnom razvoju naroda između velikih sila s idejom koja negira Hladni rat. Naravno, velike sile koje su se bavile ideološkim ratovima imale su svoje strategije, koje su uključivale apsorbovanje svake od tih siromašnih nezavisnih zemalja.

Kao što vidimo danas, strategija je bila izazvati bitke koje vode ka fragmentiranju, podeli i stvaranju nemoćnih zemalja i naroda širom sveta.

Raspad Jugoslavije je najbolji primer, gde danas nijedna zemlja ne pokazuje naklonost prema Pokretu nesvrstanih.

Umesto toga, EU i NATO su bili gravitaciona sila koja je privukla Sloveniju, Hrvatsku i ostale. Vidimo ostatke strategije Hladnog rata i u činjenici da su Belorusija i Azerbejdžan jedine dve preostale članice pokreta u Evropi, a Fidži se kao najnoviji član pridružio 2011.

Međutim, 2012. je samit Pokret nesvrstanih video veću posećenost od bilo koje prethodne godine, što je možda i znak krize Zapada. Uz deklarisanu svrhu „borbe za mir u svetu“ i svojih temeljnih dogmi, pokret je ipak, barem teoretski, vredan posrednički okvir. No, dopustite mi da se vratim na slučaj Jugoslavije i kakva bi možda bila da postoji danas.

Gledajući s distance na raspad Jugoslavije, primetno je da se radi o uokvirivanju geostrategije Vašingtona koja se sprovodila svugde, pa i teškim metodama. Akcije Klintonove administracije su u to vreme bile tajnovite za javnost, jednako kao što su i danas.

Čitajući Vašingtonov tink tank propagandni Institut Brukings otkrivate ovo. U tekst „Odluka o intervenciji – Kako završiti rat u Bosni“ iz 1998. godine autor Ivo H. Daalder počinje:

„Dok danas mnogi pišu rečito i strastveno da objasne neuspeh Vašingtona i Zapada da se zaustave etničko čišćenje, koncentracioni logori i masakri stotina hiljada civila, malo ko je to pitanje postavio u leto 1995. godine, kada su SAD napokon odlučile preuzeti vodeću ulogu u okončanju rata u Bosni.“

No, istina je puno jednostavnija od stvarnosti. Nikome ne treba tink tank da otkrije zašto je predsednik Bil Klinton oklevao da posreduje u Bosni. Klinton je u stvari nastavljao politiku svoga prethodnika, Džordža Buša starijeg, kojoj je cilj bio destabilizovati jugoslovenski socijalistički uspeh.

Sada znamo da su kod nas tajno obučeni pobunjenici odigrali ključnu ulogu u fragmentiranju regije preko organizacije poznate kao Atlantska brigada, koja se borila u ratu na Kosovu na strani Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), a brojala je oko 400 naoružanih boraca, kao što piše Kriščian Sajens Monitor 1999.

Ovaj izveštaj otkriva da su SAD pod lažnim izgovorom vodile posrednički rat u bivšoj Jugoslaviji (proxy war).

Što se tiče Bila Klintona i njegove nevoljnosti da se upliće u regiju nekad poznatu kao Jugoslavija, to je prljava istorija genocida i beskrajnih laži.

Priča koju sam pronašao je priča o Francuzu koji je trenirao Atlantsku brigadu, što u svemu podseća kasnije na Ukrajinu, Libiju i Siriju. Vidite „obrasce“ koje nas vode do istine i više nego dovoljno.

Stravična stratišta legitimne države Jugoslavije su služila za ulaganje u podelu preostalih komada zemlje, uz pomoć američkih predsednika, britanskih gospodara i nemačkih industrijalaca.

Atlantska brigada je delovala u raznim posredničkim ratovima na Balkanu, a važni pripadnici su joj bili smrtonosne ubice iz inostranstva. Američki zvaničnici u vrhu su ih dobro poznavali i upravljajući njima su vukli konce na Kosovu i širom Balkana. Jugoslavija je postala prototip, predložak za delovanje u Avganistanu i Iraku, Arapskom proleću.

Imena Madlen Olbrajt, Havijera Solane, generala Veslija Klarka i drugih se i dalje spominju. U bivšoj Jugoslaviji su prijatelji ključnih igrača u vladama doslovno planirali pretvoriti narode i zemlje u kreditore i investicijski „eldorado“.

Priča o tom genocidu u ime demokratije je prestrašna. Većina naroda ovih prostora je vraćena 200 godina natrag u neku vrstu srednjovekovnog postojanja bez nade. Jedini tračak nade za većinu bivših „Jugoslovena“ je, sasvim prirodno, EU i NATO savez.

Dok ovo pišem američki, britanski i nemački planeri već uređuju Siriju. Poznata Rand Korporacija izrađuje plan podele suverene države. Za one koji nisu svesni, Rand Korporacija je „Veliki brat“ svih hegemonijskih tink tankova.

Ko je i zašto uništio Jugoslaviju?

Sigurno je bilo zločina i genocida s obe strane u sukobima, od Kosova do ostalih ratova na Balkanu. Ali to nije poenta zbog čega sam se fokusirao na ovu katastrofu.

Pre svega, nijedan narod bivše Jugoslavije danas nema pravo glasa. Drugo, podela među tim narodima je dovela do smrti ili preseljenja miliona ljudi.

Ali moja „fantazija“o Jugoslaviji bi možda mogla biti iznenađenje. Dopustite mi da zaključim.

Jugoslavija je izgrađena na ideji da u njoj Južni Sloveni neće ostati slabi i podeljeni narodi. Ujedinjeni u Jugoslaviju ne bi bili lak plen imperijalnim namerama, kao što vidimo da se događa danas.

Činjenica je da je nakon Drugog svetskog rata socijalistička Jugoslavija postala neka vrsta evropske priče o uspehu. Između 1960. i 1980. zemlja je imala jednu od najvažnijih stopa ekonomskog rasta u svetu, pristojan životni standard, besplatnu medicinsku negu i obrazovanje, zagarantovano pravo na posao, jednomesečni plaćeni godišnji odmor, stopu pismenosti od preko 90 posto, a očekivani životni vek od 72 godine. Koliko ja znam, nijedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta.

Bio je to napredak koji je među zapadnim silama izazvao želju da unište Jugoslaviju.

Multietničko stanovništvo zemlje je imalo povoljan javni prevoz, stanovanje i komunalije. Neprofitna ekonomija je uglavnom bila u državnom vlasništvu, što nije baš najočitiji primer zapadne demokratske ljubavi. U to vreme su od resursa daleko bili Nemačka, Francuska ili Velika Britanija, a bankari Londona i Luksemburga nisu mogli izvlačiti milijarde iz socijalističkog sistema.

Jugoslavija je morala umreti, a Regan, Buš stariji i mlađi i Klinton su pomogli da se to dogodi. Nagrađivani autor, politikolog i gostujući saradnik u Institutu političke studije u Vašingtonu, Majkl Parenti, često je govorio o katastrofi u Jugoslaviji.

Prema Parentiu, američki cilj je bio pretvoriti jugoslovenske narode u regiju Trećeg sveta, a to se moglo ostvariti podelom zemlje koja će onda otvoriti svoju ekonomiju korporativnoj eliti i zapadnim bankarima. Po raspadu Jugoslavije je zemlje trebalo učiniti takvima da budu:

1. Nesposobne da slede nezavistan kurs ličnog razvoja.

2. Razbijenih ekonomija i prirodnih resursa u potpunosti dostupnih za multinacionalne korporacijske eksploatacije, uključujući i ogromna mineralna bogatstva na Kosovu.

3. Osiromašenog, ali pismenog i osposobljenog stanovništva koje će biti prisiljeno raditi za minimalne nadnice, koje će predstavljati jeftin radni bazen s kojim će se lakše sniziti plate u zapadnoj Evropi i drugde.

4. Demontiranih industrija automobila, nafte, teških mašina, rudarstva i petrohemije, te raznih drugih industrija koje nisu smele biti konkurencija postojećim zapadnim proizvođačima.

Zvuči li vam ova strategija poznato? Setite se plana Rand Korporacije za Siriju. Jesu li Ukrajina, Donbas i Krim razumeli ovo pre EvroMajdana? Koji je na kraju plan za Rusiju?

Iako ovo zvuči preteće, žao mi je, to je svet u kojem živimo danas. Snagom uspavanih američkih građana, drogiranih glupim bezvrednim tricama super-kapitalizma, svet preuzimaju tirani.

Šta bi bilo da je bilo?

Ali šta da je Jugoslavija preživela? Šta da je veliki etničko-socijalistički eksperiment i dalje radio? Sigurno bi naš svet bio potpuno drugačiji od danas. Još jedna stvar, Evropska unija bi uz Pokret nesvrstanih delovala u okviru svojih sadašnjih granica. Bila bi manje moćna i daleko manje geopolitički uticajna.

Cela Evropa bi možda dolazila u Beograd, a sada se šest republika bore za mrvice iz Brisela. Podstaknut mojom fantazijom o tome kako bi Jugoslavija mogla izgledati, ostaviću vas s procenama ekonomske situacije sadašnjih država Balkana i Jugoslavije čiji je BDP pre rata bio na 24. mestu među svetskim narodima.

2015. godine je Bosna i Hercegovina ekonomski bila na 112. mestu u svetu, a uslovi se pogoršavaju. Ipak, siromašni stanovnici BiH misle da će ulaskom u EU rešiti sve svoje probleme. Hrvatska je ekonomski trenutno na 76. u svetu, ali je Blumberg ekonomiju RH svrstao u 10 najgorih u svetu. Makedonija se nalazi na 130. mestu, a poljoprivreda je jedina prava industrija, dok je nezaposlenost u zemlji iznad 30%. Crna Gora je, uprkos lepoti i maloj površini, 149. ekonomija među svetskim narodima.

Poput nekih drugih bivših republika, Crna Gora veruje da će ulaskom u EU rešiti sve. Srbija je zauzela 87. mesto po BDP-u, a Slovenija je 81. Što se tiče Kosova, Džonatan Maršal za Konzorcium Njuz piše da je tamo rođena „mafijaška država sa stopom nezaposlenosti od 35 posto, skrhana epidemijom terorizma, kriminala i političkog nasilja“.

Osim toga, NATO polako guta sve države u regiji, jednu po jednu. Crna Gora je tek započela pregovore o pristupanju, a srpski zakonodavci su ratifikovali diplomatski sporazum o imunitetu i logističkoj potpori za predstavnike NATO saveza.

„I dok pišem ove završne redove, mislim na ono što bi hrabri i jaki narodi iz Jugoslavije dobili da nije došlo do prekida njene sudbine. No, sve što znam je da je 24. mesto među svetskim ekonomijama daleko, a što se tiče Jugoslavije, taj je narod nestao zauvek“, zaključuje američki politikolog Fil Batler.

Doduše, američki politikolog Fil Batler u svojoj kolumni pogrešno koristi termin jugoslovenske „nacije“, umesto „jugoslovenski narodi“, što je inače čest slučaj u inostranstvu. No, uprkos činjenici što se nije posvetio specifičnostima svake nacije i tinjajućim antagonizmima koje je, kako i sam priznaje, Josip Broz Tito „čvrsto držao pod kontrolom“, njegov zanimljiv opis otvara pitanje koliko smo dobili, a koliko izgubili i jesu li se postojeći antagonizmi rasplamsali i prerasli u ratove „sami po sebi“ i zato što su „jednog dana ipak morali eksplodirati“ ili su se vešto iskoristili na način da se novcem, oružjem i propagandom na kraju ostvari konačni cilj – uništiti prilično zdrave ekonomije naroda bivše federacije koja je u vreme pre raspada imala 24. ekonomiju na svetu i uništiti za Zapad opasnu ideju koja je temelj Pokreta nesvrstanih?

Altermainstreaminfo

(Fil Batler – A Yugoslavian Fantasy)

Izvor: VASELjENSKA

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: