Aleksandar Živković: Živonosni Krst i Vaskrs u Jasenovcu

Imena su vaša u knjizi večnost

Ulazite u raj, deco besmrtnosti

Iz Tropara Jasenovačkim Novomučenicima,
po tekstu Sv. Vladike Nikolaja

Ponesosmo u Jasenovac, na 70. godišnjicu logoraškog samoproboja, dva Krsta, u narodu poznata kao Krst patrijarha Pavla, jer ideja i blagoslov su bili njegovi – da se ikona Raspeća, Časnog Živonosnog Krsta, osveti na Grobu Gospodnjem u Jerusalimu, a potom da se nosi na brojna srpska stratišta i patišta. Ove godine je ikonopisac Zoran Maslić, koji je dobio patrijarhov blagoslov za taj rad, uradio dva Krsta. Jedan, koji je od juče u Manastiru u Jasenovcu, drugi, koji će, ako Bog da, biti od 8. avgusta u novom hramu Hristovog Vaskrsenja, posvećen Prebilovačkim Novomučenicima.

Odmah, na početku Molebana za put, odjeknu između dva Krsta sveradosni Vaskršnji tropar. Prostruja kroz sve nas krstonosce misao: znamo da idemo na Golgotu i ispovjedamo vaskrsenje mrtvih i život budućeg vijeka. Zaista: „Hristos voskrese iz mrtvih“ odjekivalo je juče cio dan u dušama našim.

Trudio sam se da što manje mislim o zlu projavljenom u tom ogromnom logorskom kompleksu, najsurovijem u Evropi. Misli nijesam mogao da skrenem (put, granica), od dvadesetogodišnjice, „Bljeskom“ 1995. godine, definitivne (?) podijele Spomen područja. Te godine bio sam sa pravoslavnima i katolicima na divnoj Vaskršnjoj svečanosti u Baranju, takmičenju starih crkvenih pojaca i završnicom u uobičajenom panonskom specijalitetu: šunki sa slatkim sosom. Mikelić je vodio pregovore sa Tuđmanom o otvaranju puta „Bratstvo–jedinstvo“, kojim sad idemo predvođeni, bez našeg traženja, hrvatskom policijom; govorilo se i o otvaranju naftovoda, niko nije slutio, osim, vjerovatno, nekih koji su znali, šta će se desiti samo par dana kasnije. Već Drugim ratom iskrvarena Slavonija, nekadašnja Mala Raška, koja se bila skupila u SAO Zapadna Slavonija, bila je uništena. Izbjeglicama iz Maspoka 1971. g., koji su se selili na liniju Sremčica – Nova Pazova sve do Novog Sada, pa onim iz 1991. g. koji 280 sela preseliše u Srem, pridružiše se novi, koji sada čine „Male Slavonije“ po periferijama gradova, kao u mojoj Borči. Taj narod velike kulture i pobožnosti, istrajava u svom trpljenju i nadanju, međusobno se lako prepoznaje – jedan divan stariji bračni par iz Novog Sada, juče nam reče: “Odmah smo poznali da niste iz Slavonije. Znate mi se prepoznajemo…“

 Lokomotiva i vlak Hrvatske državne železnice kojom su dovoženi logoraš

Svako prati neke svoje datume: jedan je prvi put iz Novske došao u Jasenovac, kada je otkriven spomenik, drugi se sjećaju 1991, rijetki stariji još traže grobišta najbližih, neki kao ja fiksirani su na tu 1995. godinu. Dejan Medaković je napisao 5. maja te godine: “Zatičem patrijarha uznemirenog. On ne može da sakrije svoj očaj zbog hrvatskih zverstava nad srpskim narodom u Pakracu i okolini. ‘Kakvi su to ljudi koji ubijaju decu? Jedno je boriti se a drugo činiti zločine. Kada bi mi neko tražio da učinim zločin, ili će me strovaliti u kakvu jamu, izabrao bih ovo drugo.’ /…/ Rastužio me je srpski patrijarh. Onako sitan, kao da se još više smanjio, uvukao u sebe, dopreo do samog dna svojih velikih briga. Prvi put kao da je izgubio onu svetačku mirnoću, neprestano se vrpoljio po sofi. Uznemirene su bile i njegove ruke. Bilo mi je jasno kakve ga užasne muke more, njega koji iz časa u čas nezadrživo gubi svoj slavonski zavičaj. Tolike su oči uprte u njega, a on, svestan svoje nemoći, očajan što svom narodu ne može da uputi neke opipljive znake utehe. Čini što može: opominje na trpljenje, ljubav i strah da ne postanemo neljudi. Naročito ovo poslednje razdire njegovu dušu, jer to isto pritiska svojom olovnom težinom i dušu njegovog naroda.“ (Medaković, D: Dani, sećanja, VI, Prometej, str. 89-90) Da li je sasvim u pravu akademik, i kada su u pitanju i patrijarh Pavle i „duša njegovog naroda“? Jer patrijarh je tada učinio nešto: organizovao je Moleban u Hramu Svetog Save, okupilo se nas 8 do 10 hiljada duša, da nas je bilo trista hiljada, sve bi se Srebrenice i Krajine, možda, odigrale sa više razuma. Čudna je „duša naroda“ koja zaboravlja Jasenovac.

Služba Jasenovačkim svetim na najvišoj humki na Jasenovačkom polju

Putem u meni raste, čini se, neutoljiva evharistijska žeđ, ne sjećam se da sam takvu ikada osjetio. Najzad u 07.45 stižemo ispred muzeja, kustos ne zna da objasni zašto baš tog dana na godišnjicu proboja ne radi, kasnije se saznalo da ga je bez pratnje novinara obišla hrvatska predsjednica.

Vernici prate službu Jasenovačkim novomučenicima

Poslije službe izmješaše se vladike i običan narod, traže se blagoslovi, razmijenjuju bolovi, nadležni episkop slavonski Jovan (Ćulibrk) odlučno upravlja svojim saradnicima. Od ličnosti iz javnog života samo Tihomir Stanić, koji priprema film o Diani Budisavljević, od političara – nikog iz Srbije (valjda su mislili da su 19. o. m. u Donjoj Gradini ispunili dug). Predsjednik Skupštine Srpske N. Čubrilović i njen pametni ministar vjera Dragan Davidović. Milorad Pupovac predstavlja Srbe u Hrvatskoj, za Televiziju Srpske izjavio je da je posjeta predsjednice Grabar Kitanović muzeju dobra da se uvjeri u njegovu neadekvatnost, a za HRT da je posjeta patrijarha Irineja korisna za pomirenje Srba i Hrvata, pravoslavnih i katolika. Učinilo mi se da je bio i biskup Škvorečević, ali je brzo otrčao zbog susreta sa udrugama iz Domovinskog rata iz Pakraca i Lipika.[1]

Ekipa Muzeja žrtava genocida dr Veljka Đurića Mišine vrijedno radi snimanja. Možda su živi eksponati, mladi Čuvari Hristovog groba iz Vrlike – Batajnice, još vrijedniji. Objašnjavaju strpljivo kako nastaje njihova oprema. Slavonci ih šaljivo pitaju: „Jeste li Sremci ili Dalmatinci?“

Učešće vernika u rezanju kolača jasenovačkim mučenicima

Iz tog poslijeliturgijskog raspoloženja, penjemo se na novu Golgotu, na najvišu humku, najbližu Kamenom cvijetu, na Jasenovačkom polju. Postavljaju se dva Živonosna krsta, svijeća, kolač i žito. Episkop slavonski Jovan objavljuje da će od ovog 22.04. da se drži služba Svetim Jasenovačkim Novomučenicima, a ne parastosi. Zahvaljuje Svjatejšem što svojim apostolskim nogama donosi pomirenje i poziva da se shvati da se u Jasenovcu nije stradalo za ljudske ideologije, nego za Hrista i ime Srbinovo.

I Onaj koji žalost pretvara u radost odjekuje iz Jerusalima – Jasenovca: „Hristos voskrese iz mertvih“. Mitropolit Amfilohije pjeva tropar i na hebrejskom i na romskom, sav prisutni narod – kao i na liturgiju – pjeva sav molitveni tekst. Na „Svjati mučenici“ svi se uspinjemo na humku i učestvujemo u rezanju kolača.

Vaskrs u Jasenovcu.

Ali, imali smo i taj, kako stručnjaci zovu, „genocid na pragu“, jedna žena sa bocom vina moli vladiku Lukijana osečkopoljskog i baranjskog da odsluži mali pomen svima kojima se grob ne zna. Vladika joj učini po volji.

Poslije prelazimo evropsku granicu na Savi. Čeka nas dostojanstvena i tužna Donja Gradina. Pod Krstom Svetlana Stević pjeva kosovsku tugovanku.

I ovo je Kosovo, kažu sveštenici. Vraćamo se kućama, preko granica. Mladi bogomoljci nasred Slavonije zapjevaše u dalmatinskom napjevu: „Rađala ti se pšenica i u kući dječica.“

Prebilovački krst u Donjoj Gradini

Usnih od te pjesme, miran pod stražom redarstvenika.

Kod kuće, pomislih: cijela Srbija je bila s nama danas u Jasenovcu na Golgoti i Vaskrenju, obelježavajući 70 godina proboja logoraša.

Prokleti internet pruža druge slike.[2]

Snimci: Danko Strahinić i NVŽ

________________________________

[1] http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=169423

[2] RTS Dnevnik 2 trajao je 38 minuta i 53 sekunde. Nijedan sekund Jasenovcu. Zorana Mihajlović nešto objašnjava o ljubavi prema Nikoliću i Vučiću.

http://www.rts.rs//page/tv/ci/story/17/%D0%A0%D0%A2%D0%A1+1/1897475/%D0%94%D0%BD%D0%B5%D0%B2%D0%BD%D0%B8%D0%BA.html

Dnevnik RT Republike Srpske daje vijest u najavi i opširan prilog koji počinje u 13. minutu. Sve vrijeme ide pogrešan titl: „Jasenovac: Patrijarh Irinej služio pomen“

http://rtrs.rs/av/pusti.php?id=48035

HRT ne stavlja u špicu, u maratonskom Dnevniku od 44 min. i 32 sekunde u 22. minutu se počinje sa pozivom Udruge antifašista predsjednici da posjeti Jasenovac prilikom državne proslave 26.04. Onda o ikognito posjeti predsjednice Muzeju. Za razliku od RTS-a daju jednu rečenicu patrijarha: Ovo je naša Nova Palestina i Novo Kosovo.http://video.hrt.hr/2204/dnevnik220415.mp4

Izvor: STANjE STVARI

Vezane vijesti:

OBILjEŽAVANjE GODIŠNjICE PROBOJA POSLjEDNjIH JASENOVAČKIH LOGORAŠA

I REJTING SIT I ŽRTVE NA BROJU

POTRESNO SVJEDOČENjE JEDNOG OD NAJMLAĐIH LOGORAŠA

ZVANIČNICI POLOŽILI VIJENCE

Potresno svedočenje: Sa 14 sam odvedena u Jasenovac

Aleksandar Živković: Najavljena posjeta pape … – Jadovno 1941.