Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Ljubinjski srez
Užas Kapavičke jame
Hrvatske vlasti su početkom juna 1941, započele plansku lividaciju Srba u istočnoj Hercegovini kako bi se riješili buntovnog epskog srpskog elementa prema crnogorskoj granici i kako bi uvukli muslimane u zločine i time ih vezali za NDH, a suprotstavili ih Srbima i izložili ih tako srpskoj eventualnoj srpskoj odmazdi. Mora se reći da su se muslimani u velikoj većini prihvatili uloge koju im je za njih Zagreb odredio.
Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 07. juna 2016. godine.
Od 3. do 8.juna ustaško vođstvo u Ljubinju na čelu sa Leom Togonalonm, koje je na raspolaganju imalo masu hrvatskih ustaša iz Popova polja i muslimana iz Ljubinja i okoline, uspjelo je u selima Kapavici, Pocrnju, Rankovcima, Vlahovićima i Ubosku , da iznad svojih očekivanja pohvata oko 200 Srba. Oko 17 sati, 8. juna, na praznik Trojice, zatočeni Srbi su u sabirnom logoru u Rankovcima su povezani u konopce. Broj vezanih u grupi zavisio je od konopca. Zatim su posebno krvnički isprebijali sveštenika Stavru Manastirlića, Danila Škorića i Veljka Perišića. Potom je tužna kolona srpskih sužanja povedena 4 km dugim putem prema jami „Guvno“ u Gornjoj Kapavici. Jamu su Togonalu preporučili srpske komšije- muslimani Bureci. Usput su pojedini Srbi bježali i spašavali se ili su ranjavani odnosno padali mrtvi pored puta kroz selo.
Kolona je zaustavljena oko 300 metara od jame. Tu su im šalovi i pojasi isječeni na komade kojima su ustaše vezale oči žrtvama. Tako su vezanih očiju privođeni jami iznad koje je nasuprot njima bio postavljen mitraljez. Pucalo se samo u prve, koji su mrtvi i ranjeni vukli druge nepovrijeđena za sobom u ponor. Pored mitraljsca nad jamom je bio i ustaša sa dugačkom drvenom kukom kojom je vukao konopac da bi ubijeni sa živima padali u jamu. Zbog uskog otvora lanac živih i mrtvih Srba, na čelu sa popom Manastirlićem se brzo zaglavio na otvoru jame. Za to vrijeme mnogi od onih koji su čekali da ih povedu ka jami su se bili odriješili. Bio je već sumrak i ustaše su odlučile da ih pobiju na mjestu gdje su čekali sudbinu. Kada su ustaše zapucale odriješeni su se dali u bjegstvo. Većina je tu ubijena, ali je njih 47 tada uspjelo da pobjegne i spasi se. U jami, ispred nje, na putu do jame, u svojim kućama i oko njih, ubijeno je ili umrlo od poljedica ranjavanja oko 150 Srba iz pomenutih sela.
Vezane vijesti:
Sjećanje na zločin u hercegovačkom selu Korita, početkom juna 1941.
Genocid u Hercegovini: Kad se to zvalo samo istrebljenje
