Već dugo u hrvatskoj javnosti, pojedinačno i na skupovima, u medijima i na društvenim mrežama, uporno kola mantra o logoru smrti Jasenovac kao stratištu Jevreja, Roma i Hrvata-patriota u NDH, uz napomenu da je tamo bilo i „slučajeva zlostavljanja Srba”.

Domaće i svetske biblioteke i istorijski arhivi krcati su dokumentovanom građom o strašnim zločinima ustaša i vlade Ante Pavelića, podržane katoličkim klerom (Stepinac i drugi), zločinima nad Srbima, Jevrejima i Romima, stradalim ne samo u kompleksu logora Jasenovac (120 kvadratnih kilometara) već na celoj teritoriji NDH.
Pored jasenovačkog kompleksa, postojali su i brojni manji, lokalni logori: Lepoglava, Jadovno, Vinkovci i drugi, kao i lokalni „preki sudovi” za srpski živalj, po celoj teritoriji pod kontrolom snaga Pavelićeve vlade (Gospić, Bjelovar, Tuzla i dr.).
Broj ubijenih zatočenika u Jasenovcu, u istorijskoj literaturi i medijima, zavisno od izvora, kreće se od nekoliko desetina hiljada do više od milion dece, žena i muškaraca. Najčešće se citiraju navodi francuskog istoričara Edmona Parisa (Genocid u satelitskoj Hrvatskoj, 1941–1945): 750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Roma.
Svirepi postupci ubica i bestijalni metodi mučenja žrtava, neviđeni još od katoličke inkvizicije, potresli su i najokorelije nemačke oficire i diplomate stacionirane u NDH. Najveći svetski ekspert za genocid Gideon Grajf utvrdio je i opisao 57 najmonstruoznijih načina mučenja žrtava: klanje nožem, udarce u glavu maljem, zabadanje drvenih klinova u uši, raspolućivanje tela dvoručnom testerom i druge, normalnom umu nezamislive.
Dijabolično seme ustaštva, nažalost, nije sasušeno 1945. i proklijalo je vremenom u gorke plodove koji su i danas na hrvatskoj trpezi. Završena je „operacija Jasenovac”, ali su izvedene operacije „Bljesak”, maja 1995, i „Oluja”, avgusta iste godine.
Ono što je trajno ostalo do danas, kao odjek krvave slave NDH, mladica iznikla iz istog semena zla, uobličeno je u zastrašujućim poklicima „za dom spremni” i „ubij, ubij Srbina” i antisrpskim aktima gde god se može, ukaže ili stvori prilika.
Posle Jevreja, najtragičnije stradali narod u Evropi tokom Drugog svetskog rata – od ustaškog genocida, biva obeležen kao genocidan. Šta je Srbija uradila u odbranu? Gde su spomenici, muzeji (odistinski, ne jedna kancelarija), predavanja, seminari, poglavlja o genocidu nad Srbima u NDH u školskim udžbenicima istorije, datumi stradanja iz tog doba kao državna obeležja?
Jermeni i Jevreji poštuju svoju tradiciju i ne zaboravljaju epska stradanja svojih predaka. Taj plamen, kao olimpijska vatra, za njih večno bukti. A naš? Nije ni zapaljen.
Izvor: POLITIKA ; Autor: Tika Janković, Beograd
Vezane vijesti:
Skandalozan skup u Zagrebu: „U Jasenovcu ubijeno puno manje ljudi nego u Srebrenici“