IN MEMORIAM: Preminuo dr Mihailo-Mišo Rundo

Danas nas je napustio erudita i intelektualac starog kova, enciklopedijskog obrazovanja, borac za slobodu, dr Mihailo-Mišo Rundo.

Dr Mihailo P. Rundo je rođen u Bileći 7. septembra 1934. godine od oca Petra i majke Ljubice, rođene Dežulović iz Herceg Novog. Završio je Medicinski fakultet 1961. godine u Beogradu.

U Frankfurtu je završio specijalizaciju i radio kao anesteziolog u najstarijoj gradskoj klinici, ali i pored uspješne radne karijere (primarijus) ostavio je traga i na Medicinskom fakultetu u Frankfurtu gdje je vodio, po želji nadležnih, stručne seminare studentima medicine.

I pored predanog rada i uspjeha na profesionalnom planu, dr Rundo nije štedio ni vrijeme ni sredstva da bude od koristi i pomoći svom narodu u teškim vremenima koje smo preživjeli. Među mnogobrojnim dužnostima i obavezama kojih se prihvatao i kojim se nesebično predavao, pomenućemo da je bio jedan od osnivača Udruženja jugoslovenskih ljekara (1980.) koje je okupljalo preko 300 članova. U upravi Udruženja obavljao je razne dužnosti, a dvije godine je bio predsjednik.

Čitavu deceniju je stajao na čelu Srpskog humanitarnog fonda., (1991-2001) bez sumnje najuspješnije srpske humanitarne organizacije u Evropi.

Bio je povjerenik njujorške fondacije „Nikola Tesla“, u kojoj obavlja dužnost sekretara te fondacije za evropski kontinent.

Kad god se prikupljala kakva pomoć, za neku instituciju ili pojedinca, prvi je zavlačio ruku u sopstveni džep. Nije zapamćena neka akcija (Crkva, putevi, bolnice, zajmovi…) da joj Mišo nije dao svoj lični pečat. Govorio je da lični primjer najbolje pokreće mase.

Podsjetimo, tokom tradicionalnog Petrovdanskog sabora na Cetinju, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je odlikovao dr Miša Runda ordenom Svetog Save „za vjernost Crkvi Božijoj i svome svetosavskom narodu“, a inicijativa za odlikovanje dr Runda je potekla od portala IN4S.

Prvi je bio u dužnostima, obavezama, prvi na radu, prvi po hrabrosti da istupi i povede u akciju, na demonstracije podrške svojoj matici, a poslednji u traženju nekih privilegija, prava za sebe, bilo u vidu časti ili kakve vlasti. 

Predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović odlikovao je dr Runda „Krstom milosrđa“, Svjetska srpska zajednica iz Ženeve proglasila ga je za „Viteza srpskog naroda“ 1995. godine, Bratstvo manastira Krka, u znak zahvalnosti za pruženu pomoć, naručilo je u Beogradu izradu posebnog dara „Prstena zahvalnosti“ od srebra, na kojem je ugraviran grb manastira Krka.

Nesebično, kontinuirano i predano davao je Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, očemu su  najbolje mogli da posvjedoče neposredni svjedoci tih djela, blaženopočivši Mitropolit Crnogorsko-primorski Amfilohije i arhijerejski namjesnik Kotorski, protojerej stavrofor Momčilo Krivokapić. 

Samo Bog zna koliko je nevoljnika osjetilo njegovu pomoć, iznad one na koju ga Hipokratova zakletva obavezuje.

Dr Rundo je uvijek bio čovjek koji je držao do date riječi, čuvao i svoje i dostojanstvo zajednice koju je predstavljao. Osjetljiv na nepravdu nije izbjegavao prejaku riječ, polemiku, pa i konflikte sa ljudima koji su po pravdi to zasluživali, makar se nalazili u blizini i milosti raznih državnih nadleštva.

Iako je prezirao svaki kriminal, imao je i prema njima odnos hrišćanskog sažaljevanja.

Među frankfurtskim Srbima i danas se prepičava epizoda kada se tamo upokojio jedan veoma kontraverzan čovjek, rano penzionisani saradnik policijskih službi, akter brojnih afera. Mišo Rundo je dao najveći prilog za dostojnu sahranu i to među prvima. Srbe začuđene tim činom je podsjetio na misao vladike Nikolaja da „mrtav čovjek nije nikome protivnik, a kamoli neprijatelj“.

U vremenu koje svjedoči o opštem posrnuću ljudskog roda, eroziji etičnosti, o nedostatku Božjeg dara bratoljublja, kao i svih drugih univerzalnih vrijednosti ljudske civilizacije, svaki primjer čovječnosti pokazuje da Gospod još nije izgubio vjeru u ljude, jer nam projavljuje kako čovjek može biti čovjekom i u ovakvim teretnim prilikama.

Zahvaljujući takvim primjerima, možemo da se nadamo i da naš narod još nije i neće izgubiti vjeru u Boga. Kao i uvijek u istoriji ljudskog roda, kada se burna vremena stišaju i valovi stalože, mulj zauzme dno, a onda u bistrini i jasnoći vidika koji se pruža, sve zauzme svoje mjesto koje mu pripada.

Dr Mihailo-Mišo Rundo, bili ste jedan od primjera kojim se naš rod može dičiti pred svijetom, pokazali ste put mnogima!

Slava Vam!

Izvor: IN4S