Anželika-Nikolina Kučinar: Jadovno

JADOVNO

Pod Velebitom bezdna jama ćuti

 Muk joj strašniji od krika

Nebo iznad nje njene rane sluti

I plače zemlja živih pokojnika

Duboka i tamna vjekovima zjapi

Sada sa kostima mučenika

I samo odsjaj nebeskih lampi

 Osvijetljava žive rane  nesrećnika

Čemerom li si  obavijen Velebite

 Krv ti grca pod izvorima vode

Gladna usta,a duše site

Sada po dvorima Njegovim hode

Jeziva i tamna vjekovima ćuti

 duboka i teška ko djevojačka suza

Tišinom svojom na nova stradanja sluti

 ne može Srbin bez krvi i uza

Progovorite kosti nedužnih bića

 Zatresite zemlju uprljanu grijehom

Dosta je bilo muke i krvoprolića

Hoće li ikad srpsko čedo zaspati sa smijehom

Velebitske jame nebrojane, mračne

Koliko svetih u utrobama skrivate

Kad će vam svanuti zore zračne

I da li uz nas grešne mirne bivate

Progovorite kosti,usahle ,mrtve

Pričajte istinu kada već neće živi

 Neka ne ostanu zaboravljene žrtve

I neka zna svijet koga da krivi

 A mi,nedostojni molićemo Bogomajku

Da oprostimo jedni drugima

 Ali nikad Srbine ne zaboravi hajku

Nad ničim krivim,čestitim ljudima

Autor: Anželika- Nikolina Kučinar