arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Skelanko majko

Ruke širiš, Bogu se moliš, decu štitiš, u Višnjeg gledaš. Kuda si pošla ženo bez glasakuda ti zamrlo telo hodakako te nose umrle noge,kako korake odnese voda? Kuda si krenula, o majko srpskadok krik bola u nebo seželaka ti zemlja a noga čvrstapotmuli bati pod tobom beže. Kuda hodiš, o heroinosokoli tići pred tobom letevinuše se anđeli Hristakrila im mlada u svodu svetle. Ruke širiš, Bogu se molišdecu štitiš, u Višnjeg gledaš,đavolji okot redom smrt bacati sa dečicom na presto sedaš. Kuda si pošla Srpkinjo, majkobljesak tvog lica suncu je zrakstigla si, evo carice svetla,u naručju Hrista stisak je jak. Nevena Tatić-Karajović Posvećeno majkama Skelana koje su stradale i izgubile

Skelani, 30 godina od zločina: O tihom i tužnom dečaku čija je kuća ponovo puna radosti

Kad je sve bilo gotovo, kad su niz Drinu utihnuli rafali i po selima iznad vode dogorele poslednje kuće, kad je pao i poslednji kamen sa kamena i poslednja krvava kama vraćena u korice, kad su se po selu utišali krici i jauci, umrli nedoklani i izvađene poslednje oči, ostala je samo priča o tihom, tužnom dečaku, velikih, uplakanih crnih očiju koji je ostao sam na svetu. I jedna fotografija, valjda najtužnija od kako je rata i ratovanja. Na njoj dečak, u nekoj svetloj jaknici, u ledeno jutro pored Drine, stoji sam kraj tri sveže humke i tri krstače zakićene belim peškirima. A pod crnom zemljom mu je sve što

Skelani – smrt u begu ka Srbiji

Na današnji dan 1993. godine, počinjen je napad na selo Skelani koje se nalazi u srebreničkoj opštini i koje od Srbije razdvaja samo reka Drina. Toga dana u ovom podrinjskom selu ubijeno je 65 osoba. Bošnjački vojnici ubijali su tog 16. januara i žene i decu. Januar 1993. godine. Podrinje, istočna oblast Bosne i Hercegovine koja se prostire uz samu reku Drinu i granicu sa Srbijom. Armija Bosne i Hercegovine (ili kako se tada zvanično zvalo Združene snage teritorijalne odbrane subregije Sreberenica)  pod kontrolom je držala veću oblast srednjeg Podrinja. Došli su skoro do Zvornika, zauzeli su Bjelovac, na Božić 1993. godine palo je i selo Kravica.  Bratunac se još

Đurđica Dragaš: Roblje

Veslamo ka smrti svojoj, ka ostrvu prokletom. Na leđima nam Velebit, zelen i mračan. Iznad nas plavo,ispod nas plavo,u sredini galija naša.Roblje smo sa krstom oko vrata,sa kućom rodnom u očima. Veslamo ka smrti svojoj,ka ostrvu prokletom.Na leđima nam Velebit,zelen i mračan. Pregazismo ga tabanima krvavim,napunismo ždrela njegova životima našim.Oživesmo,obožismo bezdanke mračneočima dečjim,plavljim od neba. Roblje smo,zverskim kandžama okovano.Veslamo ka hridima sivim.U pustinji onoj smrt nas čeka.Kezi se razastrta po vrhovima kamenim. Veslamo…y oči je gledamo.Živi, a mrtvi.Bez sutra,bez straha jer….iza smrti je nebo,plavo,naše,večno. Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Spomenik_stradalim_Srbima_u_Skelanima.jpg

GODIŠNjICA ZLOČINA NAD SRBIMA U SKELANIMA

Jake muslimanske snage od nekoliko hiljada vojnika iz Srebrenice, pod komandom Nasera Orića, napale su tragičnog 16. januara 1993. godine u ranu zoru srpska sela oko Skelana i upale u ovo mjesto na obali Drine. Muslimanske jedinice upale su u sela prije svanuća, ubijajući i koljući civile na spavanju u kućama, pljačkajući i uništavajući sve što su stigle, nastavljajući etničko čišćenje u Podrinju započeto još u aprilu i maju 1992. godine napadima na srpska sela Gniona, Osredak, Vijogor i druga. Tog kobnog dana ubijeno je čak 69 stanovnika ovog kraja, a dvije trećine nastradalih bili su civili, među kojima i nekoliko djece. Ranjeno je 165 mještana, a od 30 zarobljenih

Civilne srpske zarobljenike iz pograničnih sela u Srbiji i zarobljene srpske oficire vode u zagrebački posadni zatvor

Srpski zarobljenici u Zagrebu 1914.

“Ilustrovani list“ su hrvatske ilustrovane novine koje su izlazile za vrijeme Prvog svjetskog rata, a koje su bilježile događanja vezana za rat i objavljivale fotoreportaže. Novine su izlazile subotom od januara 1914. do decembra 1918. godine, kada mijenjaju naziv u “Osvit“. U broju 41. od 10. oktobra 1914. “Ilustrovani list“ na naslovnoj strani donosi sliku srpskih zarobljenika u Zagrebu, a na jednoj od strana i priču o tome, koju vam prenosimo u cijelosti. SRBSKI ZAROBLjENICI U ZAGREBU Sve češće sretamo u Zagrebu grupe zarobljenih srpskih jadnika što ih pod bajunetom tjeraju u njihova odredišta, dakako u zatvor. To su većinom žene, starci i djeca, dognani s prijeka sa granice, da

Nemanja Dević: Bio jednom Doda komandant..

Tragična sudbina mladog potporučnika Dobrosava Radojkovića – Dode bila je jedna od ključnih koja me je još kao dečaka opredelila za sakupljanje zatamnjenih, zabranjenih – i umalo zaboravljenih istorijskih priča. Rođen 21. septembra 1920. u Kusatku, od oca Radosava i majke Mileve, Doda je od malena odskakao od svoje okoline, po bistrini i fizičkoj spremnosti. Pošto je završio osnovnu školu, prešao je u palanačku gimnaziju, tada elitnu prosvetnu ustanovu, u kojoj su seljački sinovi bili retki. Stasit i pravdoljubiv, brzo je postao omiljen u društvu. Gimnaziju je završio sa uspehom i potom upisao Nižu školu vojne akademije u Beogradu. Savremenici ga pamte kada je za vreme raspusta dolazio u selo,

Pokolj u crkvi u selu Draksenić 1942. godine

Četrnaestog januara 1942. godine (prvog januara  – po Julijanskom kalendaru) na pravoslavni  Mali Božić dogodio se stravičan zločin u mjestu Draksenić  u opštini Kozarska Dubica.  Prenosimo: U zimu 1942. pade veliki snijeg. Čulo se za stravičan zločin koji se zbio u selu Drakseniću, kod Bosanske Dubice. Ustaše su 14. januara, u ranu zoru, na Mali Božić, na prevaru pohvatali narod. Neke su pobili kod njihovih popaljenih kuća, a u samoj crkvi izmrcvarili su 64 ljudi, žena, djece i staraca. Bilo je ukupno 207 ubijenih. Izbjeglice smještene kod nas, u Pucarima, pričale su u suzama o užasu, govoreći da u crkvi ima „krvi do koljena“. Ljudi smješteni kod nas, a i

U Kulturnom centru Banski dvor u Banjaluci večeras je održana premijera filma "Kosovo-momenat u civlizaciji", režisera Borisa Malagurskog.

Malagurski konačno i na Jutjubu objavio film čiju su zabranu tražili u BiH

Srpski režiser Boris Malagurski konačno je, prije nekoliko dana, na svom Jutjub kanalu objavio film „Republika Srpska: Borba za slobodu“. Film je sniman, između ostalih zemalja, i u BiH, a predstavlja priču o viševjekovnoj borbi srpskog naroda za slobodu. Brojnima u BiH je film zasmetao, vjerovatno zbog čega je čak bila pokrenuta i peticija da se on zabrani. Međutim, Malagurski je film snimio do kraja, a sada je dostupan i na njegovom kanalu. Izvor: ATV

PLjUŠTE KAZNE U HRVATSKOJ: Kokarda 1.600, majica sa natpisom Republika Srpska – 1.100 evra

Zbog isticanja simbola koji se u Hrvatskoj smatraju nedozvoljenim policija je privela trojicu muškaraca nadležnom sudu koji im je odredio novčane kazne, jednom od 1.600 evra, a dvojici muškaraca po 1.100 evra. Zbog nošenja majice sa natpisom Republika Srpska mladići su kažnjeni sa 1.100 evra Ovo se dogodilo na području Ogulina u vrijeme obilježavanja Božića po julijanskom kalendaru. Kako neslužbeno saznaje Jutarnji list, prvi muškarac kažnjen je zbog nošenja kokarde, a dvojica zbog majice na kojoj je pisalo Republika Srpska, jedna je nosio, a drugi ga je slikao i to objavio na Fejsbuku. „Policijska uprava karlovačka je na osnovu objava na društvenoj mreži provela kriminalističko istraživanje nad 45-godišnjim muškarcem koji

Krvavi januar u Slavoniji i u Drakseniću

Ustaše iz Podravske Slatine i drugih dijelova Slavonije ubile su 13. i 14. januara 1942. godine 200 srpskih muškaraca iz sela Kometnik i susjednog zaseoka Dobrić, nedaleko od Voćina. Ovaj pokolj predstavlja jedan od prvih masovnih zločina ustaša nad cjelokupnim stanovništvom nekog sela u Slavoniji, podsjećaju iz Udruženja „Jadovno 1941.“. Na licu mjesta, u selu Kometnik, ubijeno je oko 28 stanovnika, dok su ostali stanovnici deportovani van sela. Muškarci iz Kometnika i Dobrića, njih 174 iz prvog i 32 iz drugog sela, otjerani su u improvizovani zatvor u Voćinu, dok su žene sa djecom, spominje se brojka od 190, odvedene u Zdence, selo između Podravske Slatine i Našica, gdje su

Nikola Milovančev: Draža Mihailović o broju žrtava – 600.000 Srba ubijeno u NDH (januar 1943)

Pošto su ustaše ubili 600.000 Srba, bez milosti uništavamo sve što je ustaša. Oni sad sarađuju sa komunistima, piše kraljevskoj emigrantskoj vladi u Londonu Draža Mihailović. Neki od (uglavnom mlađih) istoričara pokušavaju da umanje broj žrtava Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, za koji je najmerodavnija ocena koju je 1952. godine dao tada najkompetentniji statističar Jugoslavije, prof. dr Adolf (Dolfe) Vogelnik. On je, u uglednom stručnom organu Statistička revija (broj 1 za 1952. godinu), zapisao da je broj usmrćenih u ratu i poraću u Jugoslaviji iznosio najmanje 1.814.000, a da su ukupni demografski gubici najmanje (sa odseljenima, nerođenom decom itd.) 2.854.000 osoba. Međutim, po Vogelniku je to „minimalan iznos“, dok je

Zorica Đoković: Na kapiji Raja

To mjesto. Nekada okruženo mješovitom šumom, a sad skoro u potpunosti prekriveno rastinjem i obavijeno tišinom – mjesto. Zaglušujuću tišinu i nesvakidašnji mir tog čudovišnog spoja betona i prirode naruši katkad samo poneka zmija kad savije kroz žbunje iza nekog kamena ili vjetar kad zaljulja visoke krošnje i odnese posljednje suho lišće. Valjda ima ptica u tim tamnim krošnjama oko betona prekrivenog mahovinom i lišajevima. Pčele, mada na tom mjestu nema cvijeća, sigurna sam da dolaze. Mom dedi su pčele uvijek dolazile. Mnogo je pčela i meda prešlo preko dedinih ruku. A opet, na kraju ga je sačekao čemer. To je mjesto na kom je Aleksa posljednji put ugledao svjetlost

Miodrag_Linta.jpg

Linta: Skandalozan čin usmjeren ka rehabilitaciji „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena NDH

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta poručio je da je obilježavanje „hrvatskog pravoslavnog Božića“ u Dimcima kod Splita u prisustvu zvaničnika Hrvatske, najdublje vrijeđanje srpskih žrtava genocida iz Drugog svjetskog rata, njihovih potomaka i cijelog srpskog naroda. Miodrag Linta; FOTO: Medija centar Beograd Linta je za Srnu rekao da je taj čin sam po sebi skandalozan jer ide ka rehabilitaciji takozvane „hrvatske pravoslavne crkve“ iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. – Skandalozna je činjenica da Hrvatska kao članica EU toleriše da se otvoreno rehabilituje jedna od vodećih institucija genocidne NDH. To je bila „hrvatska pravoslavna crkva“ čiji cilj je bio da doprinese uništenju srpskog naroda na području te monstruozne tvorevine.

Nemilosrdni mađarski fašisti: Hortijeve jedinice ubijaju nevino stanovništvo

Novosadska Racija 1942.

„Novosadska Racija“ je naziv za pogrom koji su mađarski fašisti Mikloša Hortija izvršili nad Srbima i Jevrejima u Novom Sadu tokom Drugog svetskog rata. Racija je sprovedena u Novom Sadu i okolnim mestima, od 21. do 23. januara 1942. godine. Za tri dana racije u Novom Sadu u vodama Dunava je nestalo preko 2.000 Novosađana. Ukupan broj nestalih tokom pogroma je oko 4.500. Pored Srba i Jevreja, u raciji je ubijen i jedan broj pripadnika drugih etničkih grupa, najvećim delom Roma. PRETHODNICA 25. marta 1941. u Beču je potpisan dogovor između Nemačke i Kraljevine Jugoslavije o prolasku nemačkih vojnih trupa kroz jugoslavensku teritoriju. Britanska obaveštajna služba je odmah pokrenula u

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.