arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Stogodišnjica germanskog revizionizma

Olovni vek svog revizionizma, Nemačka ovog proleća slavi pumpanjem haškog srebreničkog narativa u palati Ujedinjenih nacija na Ist Riveru. Piše: Milan Četnik Od kad je Drugi Rajh, na Vidovdan 1919. krotko potpisao Versajski mirovni ugovor, prihvatajući krivicu Nemačke za izbijanje Prvog svetskog rata, nemačka politička i intelektualna elita dovija se kao levantinski trgovac kako da zločinački, mlinski kamen svog militarizma okači oko srpskog vrata. Taj stoletni goblen protkan je srbofobijom, po Nemcima „srpskomopasnošću“. Trostruki nemački, protivsrpski magnum crimen (1914-1918. 1941-1945. 1999.), inspiriše germansku imperiju da i danas pokušava da permutuje svoju dežurnu žrtvu u dželata, prepodobno se pozivajući na moralne imperative prvog reda. Rđa na tevtonskom maču Američka publicistkinja Dajana

SS_nacisti.jpg

Perverzije nemačke srbofobije

Engleske kolonijalne trupe, 1863. godine, poklonile su severnoameričkim Indijancima oko Velikih jezera ćebad i lanene tkanine premazane tkivom zaraženim malim boginjama, na koje je starosedelačka populacija bila naročito osetljiva. Piše: Milan Četnik Država čija je vojska izvela ovu, u svetskoj istoriji unikatnu, podmuklu dehumanizaciju i masovni pomor pokušala je 2015. godine da planetizuje srpske ratne grehe u Srebrenici (streljanja zarobljenika) koje je haški Tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) na svom kreativnom pravničkom kantaru odmerio kao „genocid“. Kako je za opskurne ciljeve haškog sudilišta krivotvoren pojam genocida, definisan u Konvenciji o genocidu pod okriljem UN iz 1948. godine, objasnio je Šel Magnuson, profesor na švedskom univerzitetu u Upsali: –

Dejan Ristić opet zaobišao Donju Gradinu

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, predstavlja prvorazredan skandal i istorijsku sramotu. Piše: Dušan Bastašić Muzej žrtava genocida iz Beograda, nedavno je po drugi put poveo beogradske gimnazijalce put Jasenovca. Ovaj put je to bila grupa učenika i nastavnika Petnaeste beogradske gimnazije ,,Patrijarh Pavle“. Čini se nevjerovatnim da u studijsko putovanje, bilo u dolasku ili odlasku nije bila uključena svega nekoliko kilometara udaljena Donja Gradina, najveće stratište jasenovačke grupe logora gdje je likvidirano najmanje 360.000 žrtava. Kako objasniti i razumjeti da u, kako se navodi „brižljivo pripremljenoj školskoj turi koja treba da bude ogledan primjer za buduća đačka putovanja“ organizatori

Nikola Milovančev: VOJVODINA JE DINKO DAVIDOV, A NE ŠAKIĆ-GRUHONjIĆ!

Analiza publiciste Nikole Milovančeva ogolila pravu istinu: Vojvođanin poštuje svog suseda i njegovu veru. Veliki deo javnosti su iznenadili objavljeni dubrovački istupi Dinka Gruhonjića, vanrednog profesora novosadskog univerziteta, koji su odisali neskrivenom mržnjom prema državi u kojoj se, došavši iz druge sredine, našao i nalazi svoje uhljebljenije, kao i patološkom mržnjom prema većinskom narodu u toj državi, i prema Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi. Možda toga iznenađenja ne bi bilo, da je naša javnost, na neke ranije izjave istog kreatora (ili zvučnika?), reagovala oštrije i kazala: dosta je sada, prešao si meru, ako ti ne valja ovde – put pod noge, tamo odakle si došao ili bilo gde drugde! Gruhonjić po obrascu

Jasenovac je antiteza – sve je smišljeno da sakrije zločin

Spomen područje Jasenovac  nalazi se manje od deset kilometara od autoputa Beograd-Zagreb. Tuda svakodnevno prođe više hiljada vozila sa srpskim registarskim oznakama. Manje od desetak se isključi kod Novske i dođe do obale Save gde se nalazila najgrozomornija fabrika smrti na tlu Evrope u Drugom svetskom ratu. Nemački koncentracioni logori bili su neuporedivo manje strašni od Jasenovca. Nemci su ubijali industrijski. Germanski hladno slali su ljude u smrt. Bez ičega lično u strahovitom zločinu. Ustaška fabrika smrti bila je surova i krvava. Sadistička, lična. U njoj su se sretali pogledi ubice i žrtve. Maljevi, bajoneti, srbosjeci, krv, vriska. Jasenovac je danas mesto gde možete da čujete tišinu. Sava se lenjo

„Veritas” čuva istinu o 8.500 stradalih u Hrvatskoj

Ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane. Baza podataka Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas” čuva istinu o sudbini oko 8.500 lica stradalih tokom rata u Hrvatskoj. Od tog broja, 38 odsto su civili usmrćeni i masakrirani najčešće na kućnom pragu. Njihove ubice u najvećem broju slučajeva nisu procesuirane, izjavio je direktor „Veritasa” Savo Štrbac. On je naveo slučaj Anđe Katić (djevojački Meljanac, 73), koja je ubijena ispred svoje kuće u selu Otišić kod Sinja 16. jula 1993. Jedan od ubica je bio Tihomir Armada zvani Mirko iz Hrvaca, koji je tada imao svega 23 godine. „Armada je, kada je Anđa upisana u našu bazu podataka u februaru 2001. godine, još nekažnjen živeo

Šta je ova vlast pozitivno uradila po pitanju srpske istorije i kulture sećanja i gde još treba da se fokusira i na tome radi?

Mnogo toga nismo mogli ni da pomislimo da možemo da ostvarimo iz kulture sećanja… mnogo toga i nemamo. Piše: Đorđe Bojanić, sajt Srpska istorija OBELEŽAVANjE DATUMA (koje nismo obeležavali ili nismo smeli) *Po prvi put obeležavamo Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, 15. septembra. Zastava je simbol naše pobede, naš ponos i naš bedem. Gde se vije srpska zastava tu je i srpstvo. Dan za ponos, koji nismo imali. *Obeležavanje NATO AGRESIJE na državnom nivou i u školama 24.marta. *Obeležavanje godišnjice bitke na KOŠARAMA 9. aprila. *Obeležavanje POGROMA (stradanje Srba na Kosmetu od strane šiptara, koji se desio 17. marta 2004.god)  na državnom nivou i u školama 17. marta.

APEL – MEMORIJALI CRVENE ARMIJE SSSR NA TLU BIVŠE JUGOSLAVIJE – VOJNE ŽRTVE 1944-1945.

Ovaj apel je jedini način da privedemo kraju jedan značajan projekat, iza kojeg ne stoje ni vladine, ni stranačke, niti bilo koje interesne grupe. Dragi Prijatelji, Nakon objavljivanja monografije na ruskom (2020), sa imenima preko 11.700 poginulih i nestalih crvenoarmejaca na tlu Jugoslavije 1944-1945, koja je iste godine uručena u Moskvi predsedniku Ruske Federacije Vladimiru Vladimiroviču Putinu, povodom centralnog obeležavanja 75-to godišnjice Pobede u Drugom svetskom ratu i izdanja na srpskom 2021. otpočeli smo sa pripremom novog dopunjenog izdanja. Zahvaljujući predanom radu naših prijatelja iz Moskve, u ruskim vojnim arhivima, u pripremi je novo, dopunjeno izdanje, predviđeno za 2026/2027. godinu. Dopunjeno izdanje će pored novih podataka o poginulim i nestalim

Svest o zlu

U globalnoj svakovrsnoj krizi koja se, izvesno, reflektuje na sve države, pa i na našu, razmišljamo o onome što nas profesionalno, ali i ljudski, najviše pogađa. Piše: Slađana Ilić Reč je o događajima u okviru akademske i kulturne zajednice, kao i medija, gde se, svedoci smo ovih dana, neverovatno, ali istinito, akademske slobode mešaju sa govorom mržnje što, pored ostalog, zaista mnogo govori o prenebregavanju i/ili nerazumevanju činjenica naše istorijske prošlosti, o neverovatnoj sklonosti samozaboravu i samoponištavanju, kao i o nepoštovanju jedne od tri činjenice srpskog kulturnog obrasca ‒ Jasenovcu. Imajući to u vidu, ne možemo da se ne zapitamo kakvi smo mi to postali i da li je moguće

Đurđica Dragaš: Boli li nas 10. april?

Mi, potomci žrtava NDH, nosimo znak, krst koji se prenosi s generacije na generaciju, ali žig utisnut na srpsku kožu kao da ne boli čitavo srpsko „biće“. Kao da smo ga, kao narod, zaboravili, potisnuli, prekrili naslagama opraštanja. Pomalo zbunjena vremenskim (ne)prilikama objavih juče na Fejsbuku fotografiju voćke čiji su se crveni cvetovi nazirali ispod naslaga aprilskog snega. Koliko je komentar – život je borba– koji sam napisala uz fotografiju, ustvari bio tačan shvatila sam uveče prolazeći kraj istog stabla. Snega više nije bilo, voćka je bila ponovo slobodna, ali cvetovi više nisu bili onako crveni. Njihovi ožiljci svedočili su o nevolji koja ih je tog jutra zadesila. Ranjena voćka

Na praznik Blagovijesti 1934. godine rođena baka Rosa Končar

Na praznik Blagovijesti, 7. aprila 1934. godine, rođena je baka Rosa Končar u selu Donja Gata u opštini Bihać. Baka Rosa, rođeno Cimeša, ostavila je jedan od najupečatljivijih utisaka na gledaoce dokumentarnog filma GARAVICE. Njeno živopisno svjedočenje, nošnja, marama i krajiški izgovor privlače pažnju već u prvim sekundama, ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Tokom snimanja intervjua, u aprilu 2022. godine, nepokolebljivo je izrazila želju da pomogne u stvaranju filma. Na svako pitanje, oštroumna i inteligenta žena, odgovarala je detaljno, otkrivajući i nove priče. Nijednom nije ponovljeno snimanje, jer je uvijek govorila tečno. Bile su potrebne sedmice da se presluša i razmisli o svemu izgovorenom. Nakon svake preslušane rečenice samo su se smjenjivali

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Heroji sa Košara: Pokojni Vasiljević čuči u sredini, pokojni Taricić sa šlemom Foto: Plamen

Đurđica Dragaš: Košare – petnaestorica na jednoga!

Takav je bio odnos snaga 9. aprila 1999. godine kada je napadnuta karaula Košare. Oko stotinak golobradih mladića, mahom na odsluženju vojnog roka, branilo je tog dana svoju zemlju, svoju porodicu, sve nas koji smo bili iza njihovih herojskih leđa! Verujem da niko od njih, kada su samo par meseci ranije krenuli u vojsku, nije mogao da pretpostavi u kakvom će se paklu naći. Bili su to obični mladići, mahom iz skromnih porodica koje nisu imale ni para, ni uticaja da ih „preko veze“ smeste u neki bezbedniji deo zemlje ili ih pošalju u inostranstvo kako bi izbegli rat. Bili su to mladići koji su iza sebe ostavili detinjstvo, prva

Bastašić: To što se Srbija nije do sada odredila prema Pokolju je ponižavajuće, uvredljivo i boli

On je naveo da je Republika Srpska 2015. godine u svom parlamentu donijela Deklaraciju o genocidu nad srpskim, jevrejskim i romskim narodom u NDH. Na platou ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu danas je organizovana prva akcija potpisivanja peticije za usvajanje rezolucije o Genocidu nad srpskim narodom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Sa skupa je poručeno da su mučenici stradali u NDH ostavili zavjet da moraju biti ispoštovani i da se oko ovog pitanja i ove rezolucije moraju okupiti Srbi ma gdje da žive. Mile Bosnić, predsjednik Pokreta Srba Krajišnika, koji je pokrenuo inicijativu, poručio je da je donošenje ove rezolucije jedno od najvažnijih pitanja srpskog naroda, pitanje njegove istorije i

Dušan Babac: O herojstvu Aleksandra Berića, nosioca srpske Medalje časti

Na početku Aprilskog rata, komandant rečnog monitora Drava Kraljevske mornarice bio je poručnik bojnog broda prve klase Aleksandar Berić.  Drava je služila u Prvoj minersko-baražnoj grupi u Bezdanu sa zadatkom da pruža artiljerijsku podršku Osječkoj diviziji. Monitor Drava zatekao se 6. aprila na Dunavu kod Bezdana, blizu granice sa Mađarskom. Osmotrivši velike formacije nemačkih aviona koje su preletale granicu sa Mađarskom, poručnik Berić je izdao naređenje da se, prema unapred utvrđenim koordinatama, otvori vatra na najbliži neprijateljski vojni aerdrom kod Mohača koji je bio udaljen oko 7 km. Neprijateljska izviđačka avijacija više puta je bezuspešno pokušala da otkrije položaj sa kojeg je dejstvovao jugoslovenski monitor pri čemu je protivavionskom vatrom

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.