arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Robert Pinkerton i njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima 1816. godine

Pinkertonov izveštaj 22. avgusta 1816. iz Beča, doprinos širenju Biblije u Istočnoj Evropi. Robert Pinkerton (1780–1859), bio je škotski misionar i istaknuti član Britanskog i stranog biblijskog društva (BFBS), bio je ključna je figura u širenju Biblije i hrišćanskih učenja na temelju Svetog Pisma  u Istočnoj Evropi. Njegova misija obuhvatala je brojne regione, ali njegovo izveštavanje o Srbiji i Srbima iz 1816. godine predstavlja posebno vredan izvor za razumevanje kulturnog, verskog i obrazovnog stanja tog doba. Ovaj dragocen dokument  prenosimo u celosti: „Uz Ruse, Poljake i Čehe, Srbi su najbrojniji narod slavenskog porekla. Nastanjeni su na velikom području južno od reka Dunava, Save i Kupe; zajedno sa svojim kolonijama u Mađarskoj

Krvavo kordunaško jutro

Kordun je to decembarsko jutro dočekao prekriven snegom, koji je te godine, po priči njegovih meštana, napadao kao retko do tada. Belinu brda i dolina prekidale su samo zbijene drvene kućice, raštrkane po raznim zaseocima kordunaških sela. Doručak na stolu u jednoj od tih zavejanih drvenih kuća je ostao da se hladi. Majka, u naručju noseći malo dete i za ruku držeći petogodišnjeg sina, potražila je spas duboko u šumi, bežeći od zveri u crnim odelima i sa potkovicama na čelima, koja su se tog prohladnog jutra probijala kroz zavejane seoske puteljke, krvožedno tražeći plen. Znala je da te potkovice nisu potkovice koje donose sreću, već naprotiv. Ostatak porodice to

I FILMOM SEJU LAŽI O ZLOČINIMA U LORI

Skandalozno ostvarenje hrvatskog reditelja Sedlara koje govori o zloglasnom logoru u Splitu. Piše: Jurica Kerbler, od stalnog dopisnika – ZAGREB Ako je suditi po nedavno premijerno prikazanom filmu poznatog reditelja Jakova Sedlara „72. bojna Vojne policije“, zločina u zloglasnoj splitskoj Lori – nije ni bilo. Nije bilo ni mučenja i ubistava Srba, zbog čega su suđeni i osuđeni pripadnici te jedinice. Jedan od aktera u filmu, Zlatko Čipčić, predsednik Udruženja veterana te jedinice otvoreno tvrdi: „Znam istinu, ratnog zločina u Lori nije bilo. Prekoračenja ovlasti da, ali ratnog zločina ne. Na svim područjima gde se vodio odbrambeni i oslobodilački rat, pripadnici hrvatske vojske osuđeni su za ratne zločine da bi

Svedočenja: Sestre Borisavljević

“Sloboda” od 10. novembra 2024. godine, broj 2253, objavila je dopis G. Miloslava Samardžića o sestrama Borisavljević Sestre Borisavljević nikada nisam lično upoznao. Ali ono što su uradile za mene, ostaće nezaboravno do kraja mog života. Bilo je to davno. Pre 66 godina. Ilegalno sam napustio Jugoslaviju. Preko Trsta i Milana došao sam u mesto Kremona na reci Po. U izbegličkom logoru bilo je 500 izbeglica. Najviše Hrvata. Četrdeset Srba i jedan Bugarin. Politički azil tražio sam u logoru 1. marta 1958. godine, na moj 24. rođendan. Verovao sam da više neću imati problema. Samo je pitanje vremena da dobijem vizu i da putujem u Ameriku kod stričeva Zdravka i

Knjiga pjesama, svojevrsni testament budućim generacijama

Dana 12. decembra 2024. godine, u Kući Milanovića u Banjaluci, održana je promocija zbirke poezije pod nazivom „Haj nabu“. Ovo je prva knjiga autora Pavla Pavlice i sadrži pjesme koje su nastajale u vremeskom rasponu od četrdesetak godina. Već u svom naslovu zbirka nosi zanimljiv anagramski kod koji u svom semantičkom razjašnjenju krije one tanane, suptilne, poetske strukture koje opredmećuju veći broj pjesama. Prvi ciklus – Lament nad Krajinom izdvaja se u vrstu autopoetičkog i poetskog iskaza čiji je epicentar tragedija podnevlja i ljudi nekadašnje Krajine. Drugi cikus pjesama – Tačka u vječnosti upućen je na religiozno-tradicionalne elemente srpskog pravoslavlja, dok je treći – Začarani krug u velikoj mjeri usmjeren

Zločin u selu Jošanica: Civili i djeca nisu preživjeli Nikoljdan 1992

Molitvenim sjećanjem na stradale srpske civile i borce i polaganjem vijanaca danas su obilježene 32 godine od zločina nad 56 svirepo ubijenih u Jošanici na Nikoljdan 1992. godine, a preživjeli su poslije tri decenije dočekali da počiniocima počne suđenje. Na dan kada je trebalo da slome krsni kolač, tada je mučenjem i odsijecanjem dijelova tijela muslimanska vojska iz Goražda zvjerski masakrirala više staraca, 21 ženu i troje djece. Milosti nisu imali ni za dvogodišnju Danku Tanović, Draganu Višnjić od deset godina i njenog tri godine mlađeg brata Dražena. Najstarija žrtva u ovom pokolju bio je devedesetogodišnji starac Rade Pljevaljčić. Parastos je služen kod spomenika u jošaničkom zaseoku Hodžići za 73

Neki pogubljeni pred očima roditelja: Među žrtvama rata u Hrvatskoj 87 d‌jece do 18 godina

Među žrtvama rata u Hrvatskoj, kao i u akciji hrvatske vojske u BiH u registru Dokumentaciono-informacionog centra “Veritas” vodi se 87 d‌jece do 18 godina, a posebno je potresno to što su neki pogubljeni pred očima roditelja, koji su potom ubijeni. Direktor “Veritasa” Savo Štrbac je rekao da javnost najviše zna o ubistvu dvanaestogodišnje Aleksandre Zec i njenih roditelja Mihajla i Marije u Zagrebu u decembru 1991. godine, ali da to, nažalost, nije usamljen slučaj. Osim porodice Zec u kojoj je otac bio Srbin, a majka Hrvatica, pogubljene su i četvoročlane mješovite porodice Kozbašić u Petrinji u novembru 1991, Čengić u Erveniku kod Knina u januaru 1992. i Olujići u Cerni kod

Ante Zemljar: Relativnost poznavanja konclogora Slana na Pagu

U prilogu objavljenom u listu „Novi Omanut“ br. 31/1998. (Novi Omanut – prilog židovskoj povijesti i kulturi, izdavač Kulturno društvo Miroslav Šalom Freiberger, Zagreb, Hrvatska), citira se broj mrtvih u logorima Slana i Metajna na ostrvu Pagu. Upisana je (samo) 791 žrtva. Marta mjeseca 1999. na ovu zapanjujuću neistinu reagovao je hrvatski antifašista, časni Ante Zemljar (1922—2004.), koji je istinu o strahotama logora na ostrvu Pagu 1941. objelodanio u svojoj knjizi „Haron i sudbine“, objavljenoj 1988. godine. Udruženje građana Jadovno 1941. je tek početkom januara 2018. došlo u posjed pisma koje je prof. Zemljar uputio redakciji časopisa Novi Omanut. Pismo objavljeno u Novom Omanutu br. 36/37 iz 1999. godine, objavljujeno

Jovo Bajić: ZLOČINI HRVATA U DONjEM MALOVANU I ĆURKOVOM DOLU POD CINCAROM

DONjI MALOVAN,  22. APRIL 1942. – SVEDOČENjE MOMČILA DUVNjAKA[1]           Tokom prve ratne zime kupreški Hrvati pravili su plan o upadu u Donji Malovan, srpsko selo na Kupreškoj visdoravni. Italijanska vojska, u čijoj se proširenoj okupacionoj zoni nakratko našla i Kupreška visoravan, procenila je da se bez gubitaka neće moći održati na ovom prostoru pa je u decembru 1941. godine napustila Kupres i povukla se u Duvno. Dok su držali Kupres, Italijani su, kao i u ostalim delovima novoformirane okupacione zone, i ovde razvlastili hrvatsku vlast, raspustili vojne i policijske jedinice, obezbedili slobodu kretanja.  U Kupres  su u to vreme  dolazili i Srbi iz okolnih sela gde su mogli da

Dušan Bodiroga: Film „Garavice“ mora biti proglašen za film od nacionalnog značaja

Dragan Radović je snimio film koji je možda i najbolji film o stradanju Srba u Drugom svjetskom ratu! Ono što bi trebalo da rade državni instituti, fakulteti, državna politika i timovi ljudi koji ionako primaju plate iz budžeta, uradio je jedan jedini čovjek bez ičije bilo kakve pomoći! Naime, i u Foči je prikazan film „Garavice“ o jednom od najvećih stratišta Srba u Drugom svjetskom ratu i o stradanjima našeg naroda u Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Velikoj Kladuši i Bosanskom Petrovcu. Autor ovog filma je Dragan D. Radović iz fondacije Zaboravljeni korijeni koji je u ovom filmu bio sve: režiser, tekstopisac, istraživač, istoričar, snimatelj, montažer, producent i finansijer. Taj Dragan

Slobodan Čikarić: Bekstvo na Kozaru 1942.

Za vreme NDH (1941–1945) ustaše su poslale u smrt 1.700 Srba pravoslavaca svih uzrasta i oba pola u maloj dubičkoj opštini smeštenoj u „Banijskom trokutu”. Gotovo sva srpska deca su pobijena. Hitlerova Nemačka rešavala je „jevrejsko pitanje” tako što je šest miliona Jevreja spalila u krematorijumima ili im na drugi, podjednako surov način oduzela život. Pavelićeva NDH prihvatila je doktrinu glavnog ustaškog ideologa u Pavelićevoj vladi doglavnika Mileta Budaka, koja se može nazvati „sveto trojstvo”. Naime, Budakova ideologija o rešavanju srpskog pitanja u NDH sastojala se u sledećem: trećinu pokrstiti, trećinu proterati, a trećinu pobiti. Kasnije su se ustaški ideolozi u NDH predomislili. Ipak, sve Srbe u NDH (i one

Savo Štrbac: Nad kim (ni)je počinjen genocid u Jasenovcu

Mediji iz Beograda i regiona prošle nedelje su, s bombastičnim naslovima, objavili vest da je na drugom godišnjem zasedanju Međunarodne alijanse za sećanje na Holokaust (IHRA), koje se održava u Londonu, šef zvanične delegacije Hrvatske Sara Lustig, odgovarajući na direktno pitanje, navodno rekla “da niko ne može da poriče genocidnu prirodu režima NDH i zločina izvršenog nad Srbima”. O tome što je tačno u Londonu izrečeno, od vlade i/ili Ministarstva vanjskih poslova Hrvatske, kao ni od Sare Lustig, do pisanja ovog teksta (u nedelju) nije bilo nikakvog javnog reagovanja, ali je istog dana saopštenjem reagovalo vođstvo IHRA, koje “osuđuje curenje netačnih informacija iz rasprave o bivšem logoru Jasenovac”, uz kritiku

Gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio

VELIKI USPJEH FILMA „GARAVICE“ Gledaoci dokumentarnog filma „Garavice“ sigurno su zapazili svjedočenje Hrvata Živka Ćurića o zakopavanju srpskih žrtava kada kaže da je jedan ostao živ i javio mu se riječima „pa zar ti mene ne poznaš, kad smo zajedno služili vojsku u Negotinu, ja sam Karanović Nikola“, a zatim kada je ustaša pucao iz pištolja u njega, on ponovo odgovorio „gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio“. Ime i prezime uz detalj o služenju vojske u Negotinu bili su dovoljni da Nikolini potomci nakon gledanja filma prepoznaju o kome je riječ. Nikola je rođen oko 1900. godine u selu Lipa od oca Luke i majke Marije

Radmanović: Hrvatska Vlada trebala bi da prizna genocid nad Srbima u NDH

Zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Nebojša Radmanović smatra da bi bilo sasvim normalno da hrvatska Vlada prizna genocid nad Srbima u Drugom svjetskom ratu, nakon što je hrvatska delegacija na međunarodnom zasjedanju u Londonu pomenula genocidnu prirodu zločina nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/. Radmanović je istakao da do toga zadugo neće doći. S obzirom na konstantnu polemiku u širokoj javnosti o kompleksu Jasenovac i šta se tamo dogodilo, Radmanović je naglasio da u novoformiranoj hrvatskoj državi nikada nisu priznali da se desio genocid u Jasenovcu. – Nedavno se desilo na konferenciji u Londonu gdje su se razmatrali različiti projekti, gdje je bio i projekat o revitalizaciji

Bastašić: Skandalozno da Hrvatska i dalje ne priznaje genocid nad Srbima

Šef delegacije Hrvatske Sara Lustig na konferenciji IHRA u Londonu, nije jasno rekla da je NDH izvršila zločin genocida nad Srbima. Predsjednik Udruženja „Jadovno 1941“ Dušan Bastašić smatra skandaloznim da Hrvatska i dalje ne priznaje da je NDH izvršila genocid nad Srbima i da je za žaljenje to što se sva srpska stratišta i te genocidne radnje ne pominju na međunarodnim skupovima, kao što je bio o Holokaustu u Londonu. – Hrvatska je davno priznala da je NDH izvršila genocid nad Jevrejima i Romima, ali ne i da je genocid počinjen nad Srbima – rekao je Bastašić Srni. Komentarišući pisanje pojedinih srpskih medija da je Hrvatska na drugom godišnjem zasjedanju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.