arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Spomenik palim borcima u hercegovačkom selu Hum

Na prednjoj strani nalazi se koalicija, koja se u komunističkoj vizuri na ovim prostorima udružena borila protiv tzv. NOP-a: ustaše, Italijani, Nemci i četnici. Na početku rata, četnik, da li iz početnog sažaljenja ili kukavičluka, okreće glavu i beži od sukoba sa partizanima. Na drugoj kompoziciji, ista koalicija udara na nejač. Dok otac Hercegovac, rodoljub, prkosi zločincima, majka čuva decu koja su joj se svila oko suknje. Ali četnik sada nasrće prvi, sa isukanom kamom, da kolje. I to je to. Ovakva spomen obeležja nisam zapazio u hrvatskim selima, već u srpskim u kojima je trebalo konstruisati simetriju u zločinima „domaćih izdajica“, četnika (Srba) i ustaša (Hrvata), često i uz

PRIDVORAČKE ŽRTVE DOČEKALE SPOKOJ: Nakon 81 godine sahranjene žrtve ustaškog zločina (VIDEO)

Nakon 81 godine, posmrtni ostaci sedam preostalih pridvoračkih novomučenika sahranjeni su u kripti, na Gradskom groblju u Trebinju. U ljeto 1941. mučki je ubijeno 13 Srba. Stradali su od komšija, ustaša i muslimana, i bačeni u jamu. Zbog sistematskog zataškavanja ustaških zločina, humke su dugo bile bez spomen-obilježja. Na pomenu u Trebinju okupili si se potomci da dostojanstveno isprate stradalnike. Među njima i Željko Šakota koji kaže da mu je jedina želja bila da se Srbi koje su ustaše ubile i bacile u Pridvoračku jamu dostojanstveno sahrane. – Danas su mi osjećanja pomiješana, tužan sam što se 81 godinu čekalo, ali sam srećan što je spomenik napokon podignut i zahvalan

Strašne ispovesti srpskih žrtava zgrozile Austrijance: Čule se u Beogradu gde je suđeno zlikovcima

Ovaj film je bio potreban Austrijancima, jer o zločinima koje su činili njihovi sunarodnici tokom Drugog svetskog rata nisu ništa znali, kaže za Sputnjik autor dokumentarnog filma „Dva lica rata“ Zoran Dobrić. Film koji je snimio u produkciji austrijske državne televizije ORF, premijeru je imao danas u Srbiji, a u petak će biti emitovan i na RTS. Piše: Senka Miloš U organizaciji Muzeja žrtava genocida, stručnjacima koji se bave ovom tematikom, prikazan je premijerno u Jugoslovenskoj kinoteci, u Uzun Mirkovoj ulici u Beogradu. Premijera na mestu gde je bio Vojni sud I ne slučajno baš na tom mestu. U ovoj zgradi zasedao je Vojni sud, tu je suđeno generalu Aleksandru

Novo izdanje: Narodna nošnja Srba Livanjskog polja

U izdanju Udruženja OML iz štampe je izašla knjiga Narodna nošnja Srba Livanjskog polja, koju je priredila Gordana Dostanić kao svojevrsnu kompilaciju ranije objavljenih radova i tekstova raznih autora. U knjizi je obrađeno formiranje narodne nošnje, nazivi i opis njenih pojedinačnih delova, način izrade, sličnosti i razlike sa nošnjom susednih područja, opis gradske i seoske nošnje Srba ikavaca i ijekavaca, ukrašavanje i nakit… Autorskim tekstom Jasna Vujičić je predstavila svoj lični pristup čuvanju tradicije izrade nošnje. Pored bogatih ilustracija knjiga sadrži i popis livanjske nošnje u zbirkama Etnografskog muzeja Beograd i Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Recenzent knjige je dr Tatjana Mikulić, muzejski savetnik Etnografskog muzeja Beograd, a značajan

Vučić: Ove knjige treba da budu u lektiri

U svečanoj sali Doma Vojske Srbije u Beogradu predstavljen je kapitalni izdavački projekat „Pravoslavne reči“: Sabrana dela akademika Milorada Ekmečića u 15 knjiga. Promociji je prisustvovao i predsednik Aleksandar Vučić. O njegovom delu i radu na promociji su govorili akademik Vasilije Krestić, koji je napisao predgovor za Sabrana dela, akademik Slavenko Terzić, Milorad Vučelić, glavni i odgovorni urednik „Večernjih novosti“ i svih izdanja naše kuće, i izdavač Zoran Gutović, direktor „Pravoslavne reči“. Vučić: Znao je šta je potrebno za srpsko srce i dušu, ali se uvek setio i šta je potrebno srpskoj glavi – Duboka misao i nadmoćna vizija – citirao je predsednik Vučić na početku obraćanja Bećkovića o delu

Časni krst iz Jerusalima na mestu logora Slana na ostrvu Pagu. – Milenko Jahura aktivno učestvuje u svim akcijama udruženja „Jadovna 1941.″ Foto: Jadovno 1941.

ŠTA SU VAMA PREBILOVCI: Svedočenje Milenka Jahure

Tribina o višestrukom stradanju Prebilovaca, srpskog sela u dolini Neretve, koje je i najstradalnije selo u Evropi u Drugom svetskom ratu, novi Vitlejem, nova Ćele-kula i novi Vračar, održana je u petak, 23. septembra, u organizaciji Književnog programa Doma kulture. Govorili su Milenko Jahura, predsednik Udruženja SND Prebilovci i Vladimir Dimitrijević, pravoslavni publicista. Rano ujutru 4.avgusta 1941. godine hiljadu do hiljadu i petsto ustaša napalo je srpsko hercegovačko selo Prebilovce iz tri pravca. U selu su bile uglavnom žene, deca i starci dok odrasli muškarci, u strahu od ustaša, nisu spavali kod svojih kuća. Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, prikupljanjem stanovništva, silovanjem žena i devojaka

Dečji koncentracioni logor, dečje groblje, dečja patnja – zašto se sve to dozvoljava

Planirajući odlazak na 80-godišnjicu obeležavanja stradanja dece u sistemu koncentracionih logora u Sisku i okolini, čitajući dokumentaciju i studije o nesvakidašnjem strašnom pogromu dece u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, nastojao sam da isključim bilo kakav dnevno politički odnos, pa čak i kada je reč o revizionizmu. Piše: Veran Matić Razmišljao sam samo o deci koja doživljavaju neverovatnu patnju, bol, glad, tugu… Odvojena od roditelja, odvojena od braće i sestara, odvojena od bilo kakve normalnosti, kako umiru ili kako preživljavaju zahvaljujući retkim humanim podvizima i ljudima. Razmišljao sam o proporciji umrlih / spašenih, najviše u akciji Diane Budisavljević, ili čovečnosti Ante Dumbovića i drugih. Tu humanost i požrtvovanje sam mogao da pojmim,

Dijaspora je zaslužila ministarstvo

Zbog svoje umetničke profesije, decenijama sam krstario po svetu i dotakao sve njegove krajnje tačke: Japan, Novi Zeland, Čile, Aljaska, Vankuver… I svuda sam sretao „naše”, koje smo godinama pogrešno zvali „Srbi u rasejanju” (a nisu samo Srbi), a sada smo došli na umereniji izraz – naša dijaspora. Ta dijaspora broji oko pet miliona ljudi, a to je bar koliko dve trećine onih koji su ostali u matici. I uvek sam koristio priliku da uspostavim kontakt s dijasporom, da tim ljudima pomognem u projektima, da ih podržim u velikim planovima, ali i da ih saslušam u njihovim „jadikovkama”. A one se svode na zanemarivanje dijaspore, na nedovoljno angažovanje države oko

UVOD iz knjige dr Đure Zatezala: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. – II izdanje

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II izdanje Uvod Svjedočanstva izbjeglih od smrti samo su dio istine preživjelih svjedoka što se sve događalo i na koje sve načine mučenički stradalo i umiralo. Mnogi su ranjeni umrli, a da nitko nije zapisao njihove patnje. Zločinci koji su svoje izjave davali na poslijeratnim suđenjima, tek djelomično govore o istini i o onome što se sve dešavalo na gubilištima, jer je svaki zlikovac i na sudu kada se branio, svim snagama umanjivao zlodjela koje je počinio. Zbog toga su mnoge istine o ozakonjenim ustaškim zločinima ostale nedorečene i prešućivane, i zbog onoga

Jerko Zovak: Kad episkop srpski ušutkuje srpskog episkopa zbog broja žrtava u Jasenovcu (2018)

PAMTIMO!!! Da se nije radilo o izjavi tek za jednokratnu upotrebu svjedoči spontano reagiranje episkopa Jovan tijekom izlaganja njegova starijeg kolege, Atanasija Jeftića (84) na jednom humku Spomen područja Jasenovac. Episkopi Atanasije Jevtić i Jovan Ćulibrk (Foto: Google/Sbplus.hr) Nakon što je episkop (u mirovini) Jeftić počeo govoriti o „700 hiljada ubijenih Srba” u Jasenovcu, Jovan Ćulibrk je spontano uzviknuo: “Prekinite vladiko, nije ih bilo toliko…”. Vjerojatno šokiran imperativnom upadicom kolege po struci i brata dakako, Jeftić je prekinuo govoriti ‘ratnohuškački’. Uvelikom intervju, kojeg je Jutarnji list objavio 27. veljače 2016. godine pod naslovom: ‘Komunistička optužnica ne može biti polazna točka razgovora o Stepincu’, episkop Pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk (rođen 16. travnja 1965. godine u

Obeležena godišnjica smrti majora Milana Tepića

Juče je obeležena 31. godišnjica smrti majora Milana Tepića. Hrabrom majoru počast je odata polaganjem venaca na spomenik u ulici u Beogradu koja nosi njegovo ime. Ministar odbrane Nebojša Stefanović predvodio je državnu ceremoniju polaganja venaca i odavanja počasti majoru Milanu Tepiću, prenosi se u saopštenju. Poručio je da su ljudi kao što su bili Tepić i vojnik Stojadin Mirković „utkali svoje živote u temelje naše otadžbine i bili odani vojničkoj zakletvi do poslednjeg daha“. Dužni smo, naveo je, „da gradimo i jačamo Srbiju svakog dana, kako bi buduće generacije i Mirkovića i Tepića i svih drugih porodica u ovoj zemlji živele u miru i blagostanju“. Stefanović je položio venac

Milan Bastašić: Ustaški teror ne sme u zaborav

Pokojni Milan Bastašić bio je jedini preživeli od 77 srpskih dečaka sa Bilogore u „Jasenovcu“. Šaranova jama kod Jadovna i jasenovački užasi ostavili rane koje vape za istinom. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 19. februara 2016. godine. Sa nekoliko prijatelja koji su zdravice zalili dobrom kapljicom i uz dvadesetak pristiglih čestitki sa najboljim željama, Milan Bastašić je nedavno „načeo“ 85. godinu. Za osam i po decenija, u njegovoj „knjizi života“, ispisane su mnogobrojne stranice. Većinom one najlepše, posvećene životnim radostima i uspesima. Ipak, negde na njenim prvim stranama, život je pokazao i svoju neljudsku, zversku, bezumnu stranu, ostavivši teške, duboke tragove ustaške kame

Vasilije Krestić: Starije vrednosti su degradirane i odbačene a novije su u mnogočemu nakaradne, razorne i neprihvatnjive

Nevelika grupa istoričara, ne samo iz Muzeja žrtava genocida nego i izvan njega, zlonamerno falsifikuje istoriju. Takvim svojim postupcima izlaze u susret Hrvatskoj i Hrvatima koji, u nameri da umanje zločine, govore o 700.000 žrtava kao srpskom mitu. Vasilije Krestić (1932.) srpski  istoričar, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji i akademik SANU. Bavi se istorijom Srba i Hrvata, srpsko-hrvatskih odnosa i jugoslovenske ideje. Posebno je izučavao političku istoriju, istoriju društva i društvenih pokreta, kao i kulturnu istoriju. Iz tih oblasti napisao je i objavio više od 250 radova (monografija, studija, članaka, rasprava i eseja ). Među značajnijim delima je „Srbi u Ugarskoj (1790-1918)“. Radovi su mu prevođeni i

„Bežite živi, idu mrtvi!“ – dan kada je 62.000 Srba odlučilo sudbinu Velikog rata /foto/

Nakon stravične zime 1916. godine i povlačenja preko Albanije malo ko je u svetu verovao da Srbija još uvek postoji. Zemlja je bila okupirana, narod na umoru, a Vlada i kralj rasejani po Evropi. Ipak, sredinom septembra 1918. godine sve se promenilo. Kada je Austrougarska napala Srbiju 1914. godine, Srbija je odgovorila žestoko i hrabro. Ipak, do 1915. godine pred njom se postavila samo jedna opcija – povlačenje. Sa vojskom, Vladom i ostarelim kraljem Petrom bežao je i narod. Put je vodio preko nepristupačnih predela Albanije, a zima i hladnoća su se pobrinule da se povlačenje pretvori u golgotu u kojoj je stradao nezapamćen i nikada konačno utvrđen broj ljudi.

KAKO JE UBIJALA UDBA: Jugoslovenska industrija smrti za dva meseca likvidirala 59.000 ljudi!

Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Kako otkriva Ekspres naslednici Ozne – Udba, DB, BIA slede i danas neke tragove “slavne prakse” u njihovom ratu u ogledalu sa neprijateljima naroda Srbi su prvaci sveta u mnogim disciplinama, ali svoje savršenstvo, po kojem bi se zaista mogli zvati nebeski narod, dosegli su onog trena kad su napravili mehanizam za likvidacije, torture, proizvodnju savršenog straha i omraze. To “savršenstvo” se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.