arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Teška sudbina Srba iz Petrinje

Srbi na području Petrinje žive vekovima, a od 1784. godine imaju pravoslavnu parohiju. Međutim, doživeli su pogrom od ustaša, kako u Drugom svjetskom ratu, tako i 90-tih godina, kada su im porušene i sve crkve. U Petrinjskom srezu, samo u Banskom Grabovcu, krajem jula 1941. godine ubijeno je oko 2.000 Srba iz istog mesta i oko 1.700 Srba iz drugih krajeva. U isto vreme, u obližnjem Marin-Brijegu, ubijeno je još oko 2.400 Srba. Na Petrinjskom pravoslavnom groblju, na sam dan Božića, 7. januara 1942. godine streljano je 45 Srba iz sela Joševice i Dejanovića, među kojima su bile i dve žene, izvedene na strijeljanje iz bolnice. Ustaše su ih sve

Promocija knjige "Krst na križu"

Pusta zemlja Banija..

Srba danas gotovo da i nema na prostoru između Dvora na Uni, Gline, Petrinje i Dubice. Sunja osuđena na tiho umiranje, kao i Kostajnica. Preostale Srbe ubija samoća. Pitomina rađa, grane se savijaju, ali sve propada Napomena: Prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb 27. januar  2016. godine. Krovoi su celi, ponegde i novi, ali ispod njih nema života. Vrata zaključana, na podrumskom ulazu katanac, na gredama paučina. Laste su otišle sa ljudima i ne vraćaju se, jer ljudi se nisu vratili. Laste se gnezde tamo gde se čuje ljudski glas. Isto je sa vodom; oslabili potoci, mnogi izvori usahli, Sunja plića od gležnja. Ako nema ko da je troši, voda

Da se uspravimo!

Godine 1988. u listu “Naš glas“ objavljivane su neispričane priče – sećanja savremenika na godine Prvog svetskog rata u Šumadiji i Pomoravlju. Milutin Mladenović, koji je 1915, u godini golgote srpskog naroda, imao svega 10 godina, sećao se susreta sa okupatorskim vojnikom. Nemci su tih dana probili odbranu na Dunavu, zauzeli Smederevo i ušli i u njegovo selo. “Majka i ja smo pobegli u Azanju. Kad smo se vraćali susreli smo nemačku vojsku koja je išla prema Palanci. Jedan je vojnik odsekao parče hleba, namazao nečim i pružio mi. Pažljivo sam gledao Nemca. Bio sam gladan. Kad je okrenuo glavu, bacio sam hleb. Nisam hteo da jedem zbog ponosa“. Kakav

Doboj: Obeležavanje 105 godina od prvog transporta Srba u austrijski logor

Kroz koncentracioni logor u Doboju prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. U Doboju će danas u organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, biti obilježeno 105 godina od internacije Srba u dobojski logor. Austrougarske vlasti 27. decembra 1915. godine osnovale su koncentracioni logor u Doboju koji je zatvoren 5. jula 1917. godine. Kroz ovaj logor prošla je ukupno 45.791 osoba, od kojih 33.696 Srba sa područja BiH, a umrlo je oko 12.000 Srba. Srpski narod mora da bude okrenut budućnosti, ali da nikada ne smije da zaboravi svoju prošlost, stradanje i svoje žrtve, kao i

Vladimir Bursać: Povodom knjige V. Đ. Mišine „Memorandumi Sinoda SPC 1941–1942“

Mrtvi nažalost ne mogu da govore u svoje ime. Mi, njihovi potomci, rođaci i sunarodnici to moramo da činimo za njih. Pitanje je samo da li to umemo, možemo i želimo. Šta možemo saznati iz nove knjige direktora Muzeja žrtava genocida, Veljka Đurića Mišine, “Memorandumi Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve 1941-1942. godine vojno-upravnim komandantima Srbije“? Da su se u prvoj godini rata, 1941. godine, nakon okupacije i podele Jugoslavije, dešavali stravični zločini nad pravoslavnim srpskim življem, u užasu nečega što se zvalo Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Da su se dešavala ubijanja, mučenja, zatvaranja, odvođenja u koncentracione logore, nasilno pokatoličavanje, rušenja pravoslavnih crkava, pljačkanja i ucene, islamizacija i unijaćenje. Da

Demokratski front inicirao rezoluciju o genocidu u Velici

Poslanici Demokratskog fronta, koji je deo vladajuće koalicije u Crnoj Gori, podneli su Skupštini predlog o usvajanju Rezolucije o genocidu u Velici. Inicijativu je potpisalo 16 poslanika ovog političkog saveza, a u obrazloženju se navodi da se donošenje rezolucije traži da ne bi izbledela sećanja na sve nevino postradale i žrtve surovih oružanih sukoba, koji su se dogodili tokom i nakon Drugog svetskog rata na tlu Crne Gore u kojima su svi narodi podneli teška stradanja, prenosi Tanjug pisanje podgoričkih medija. „Skupština Crne Gore ovom rezolucijom naglašava potrebu da se ispitaju svi ratni zločini, genocidi, etnička čišćenja tokom Drugog svetskog rata i obezbedi satisfakcija žrtvama i njihovim porodicama na svim

Nikola Dabić: Raspeće Đorđa Martinovića (1985)

Te 1985. godine, Đorđe Martinović, Srbin sa Kosova i Metohije, presretnut je od strane nekoliko Šiptara, savladan. te nabijen na kolac na čijem vrhu je bila staklena flaša, nataknuta kroz grlić. Flaša se zaustavila tik ispod rebra gdje je i pukla. Đorđe je uspio nekako da dopuže do puta i nađe pomoć sa kojom je prebačen i Prištinsku bolnicu. Pošto je ovaj skandal probio obruče regiona i završio čak i u Njujork Tajmsu, jugoslovenska vlast je činila sve kako bi se sve to zataškalo, da bi na kraju službeno zaključili da se radi o samopovrijeđivanju jer bi istina naravno ugrozila „bratstvo i jedinstvo“ i prikazala Šiptare kao ne daj Bože

Radoslav Grujić – spasilac srpske dece i baštine 1946.

Srpski narod Grujiću duguje zahvalnost zbog toga što je spašena i vraćena baština iz manastira i crkava koju je opljačkala NDH Nepravedno optužen i zaboravljen akademik, profesor Beogradskog univerziteta protojerej i osnivač muzeja SPC, čovek koji je pronašao zemne ostatke cara Dušana, zaslužan za spašavanje više hiljada srpske dece i najdragocenijih relikvija fruškogorskih manastira tokom drugog svetskog rata. Radoslavu Grujiću sa razlogom je posvećena jedna od emisija u serijalu „Zaboravljeni umovi Srbije“. Prilikom svečanog otvaranja Muzeja Srpske pravoslavne crkve, posle završene rekonstrukcije u maju 2013. godine na priređenoj izložbi nije pomenuto ime osnivača i prvog upravnika muzeja Radoslava Grujića, iako je deo neprocenjivih eksponata spašen od uništenja upravo zahvaljujući njemu. U

kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 27. decembar 1915. Godišnjica formiranja logora za Srbe u Doboju

27. decembra 1915. godine stigla je prva grupa Srba u austrougarski logor u Doboju. Dovezli su ih u otvorenim željezničkim teretnim vagonima. Prva grupa brojala je oko 600 starijih muškaraca, žena i djece iz opština Gornjeg Podrinja i tadašnjeg Sarajevsko-romanijskog sreza. Logor je formiran na prostoru sadašnje Željezničke stanice u Doboju, a zarobljeni srpski civili bili su smješteni u drvenim barakama u kojima su prethodno uginuli konji austrougarske vojske od zarazne bolesti „sakagije“. Kroz logor je prošlo u periodu od osnivanja 27. decembra 1915. godine do 05. jula 1917. godine ukupno 45 971 lice od čega je bilo 17 000 žena i djece, dok je 12 000 logoraša stradalo od

Miloš Ković: Godina iskušenja i pobeda

Srpska crkva ima mnogo načina da zaustavi klizanje u provaliju. I ona će, dakle, u vremenu koje je pred nama biti na velikom ispitu. Društva i države ubrzano se prilagođavaju i preobražavaju. Razmere privrednih poremećaja tek ćemo sagledati. Povratak selu i zatvaranje u krug porodice i najbližih ponavlja se, kao refleks, ali i razuman izbor, u gotovo svakoj pojavi sličnog tipa u proteklih nekoliko vekova. Jagma za vikendicama i seoskim nekretninama, što dalje od zagušenih gradova, kao da potvrđuje odavno, u sferi duha, uočenu pojavu osporavanja urbane, modernističke, prosvetiteljske kulture, rođene u zapadnoj Evropi 18. veka. Podozrenje se širi Sasvim u postmodernističkom ključu, svetom se širi podozrenje, pa i uverenje

Ko se zaista borio protiv fašizma u Hrvatskoj

Srpski narod je od prvog dana rata bio nosilac antifašističke borbe i na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Označeni od predstavnika ustaške vlasti kao elemenat koji ugrožava životne interese hrvatskog naroda Srbi su već maja 1941. počeli da pružaju spontani otpor ustaškom genocidu. Otpor je bio prožet svešću o gubitku države, a sa njom i svake sigurnosti. Tokom letnjih meseci 1941. otpor je prerastao u organizovani antifašistički ustanak srpskog naroda u Hrvatskoj i na ostalim teritorijama određenim granicama fašističke NDH. Unutar ustaničkog pokreta došlo je do podele na pristalice komunističke ideologije (zagovaraju revolucionarnu smenu vlasti) i zagovornike nacionalne ideje i održanja starog poretka (četnički pokret). Orjentišući srpske ustanike ka politici saradnje

Darko Adamov: Partizanska propaganda u „Kletovom“ udžbeniku istorije za osmi razred

Iako je tržište udžbenika u Srbiji teško više desetina miliona evra, očito da izdavačima novac nije dovoljan plen… Novi udžbenik istorije za 8.razred osnovne škole izdavačke kuće Klet vraća nas u stara komunistička vremena interpretacije događaja iz Drugog svetskog rata. Objašnjavajući događaje oko bitke na Neretvi, autor udžbenika kaže: Nemci su dejstvovali zajedno sa svojim saveznicima i saradnicima Italijanima, snagama NDH i četnicima. ( str.116) Efektno preoblikovana priča – četnici „dejstvuju zajedno“ sa ustašama i nacistima… a šta je sa partizanima? Znamo da oni upravo tada vode pregovore o primirju sa Nemcima i ističu da su im glavni neprijatelji ne Nemci već četnici. Izvor: Snimak ekrana Autor elegantno zaobilazi ovu

Znameniti Srbi proterani iz naziva sarajevskih ulica

Odlukom bošnjačkih političara srpski antifašisti, znameniti pisci i umetnici više nemaju svoje ulice, trgove i škole. Nakon što je iz Sarajeva proterala oko 150.000 Srba, posleratna bošnjačka politika  učinila je sve kako bi  izbrisala i vekovne  tragove postojanja srpskog naroda u tom gradu.  Deo tog osmišljenog  projekta  bila je, između ostalog, i promena  naziva ulica, trgova i nekih institucija koje su decenijama nosile  imena srpskih antifašista, znamenitih pisaca, umetnika , stvaralaca… U gradu na Miljacki, prema nekim informacijama, do danas je preimenovano  oko 135 takvih  ulica. Zahvaljujući bošnjačkim, kako sebe nazivaju, „pobornicima multietničnosti i ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda u BiH”,  u Sarajevu  svoju ulicu nema više ni Vojislav Kecmanović

Miloš Gvozdenović: Hrvatski „mit“ o Vukovaru 1991.

Borbe za Vukovar nisu bile nikakvo „čudo hrvatskog otpora“. Pre bi se moglo reći da je bilo čudo što je jedna vojska u potpunom rasulu poput JNA uspela da taj grad oslobodi. Borbe u Vukovaru (Foto: OSCE) Stav hrvatske javnosti o borbama u Vukovaru nije se menjao od 1991. do danas. Pokušali su da od Vukovara naprave osnivački mit svoje nove nacije, ali im to i pored velike propagande nije pošlo za rukom. Vukovar 1991. je tema o kojoj se ne raspravlja u javnosti, to je dogma nove hrvatske države. Osnova za lažni mit Zvanična dogma o Vukovaru glasi: hrabri branitelji Vukovara, koji je bio strateško mesto, svojim herojskim podvigom

Užase na videlo: Krici jasenovačkih žrtava čuće se uskoro u celoj Americi i celom svetu /video/

Najvažnije je da se priča o tom zlu ispriča konačno i da se ti krici jasenovačkih žrtava koji su 75 godina gušeni čuju što dalje. To je jedina svrha i jedino bitno, kaže za Sputnjik reditelj Predrag Gaga Antonijević povodom ulaska u distribuciju širom SAD njegovog filma „Dara iz Jasenovca“, koji je i srpski kandidat za Oskara. Piše Dejana Vuković Od 5. februara kada film „Dara iz Jasenovca“ uđe u američku distribuciju, ova teška i potresna priča o dugo prećutkivanom jasenovačkom užasu obići će svet.   Iz distributerske kuće „Studio 101“, koja je zaključila ugovor o američkim pravima za film, napominju da su privilegovani što je na njima odgovornost da američku publiku upoznaju sa

NAJNOVIJE VIJESTI

Mračni bezdan smrti

Doktor Nikola Nikolić (1896-1986) bio je član organizacije Mlada Bosna, aktivni učesnik

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.