
Djeca Krajine
Mi, djeca Krajine, odlučili smo da se i naš glas daleko čuje. Te 1995. godine, jednog vrelog dana u avgustu, krenula je kolona porodica, baka, deka, dece, roditelja, uz prisilu napuštajući svoja ognjišta. Mi smo imali par meseci, par godina, krenuli smo na put u jednom pravcu, bez povratka. Bili smo u kočijama, autima, traktorima, gladni, žedni, bosonogi, nesvesni šta se oko nas događa. Svako je otišao svojim putem, razdvojeni od svoje zemlje, svog naroda, noseći u grudima spaljene kolevke, kuće, zaklanu stoku, i besne poglede, a zašto? Šta smo im Mi tako mali, a tako veliki, uradili? Danas, 21. godinu posle, oformili smo grupu Krajiške omladine, mi, djeca Krajine,













