fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

20 godina od prvih otmica i stravičnog zločina nad Srbima

Pre tačno 20 godina, teroristi „OVK“ kidnapovali su i ubili sedmoro civila srpske nacionalnosti. Ovo je bio prvi slučaj masovnih otmica Srba na Kosovu i Metohiji.

Danas se navršava punih 20 godina od prvog masovnog zločina i kidnapovanja sedmoro srpskih civila iz sela Gornji Ratiš i Dašinovac kod Dečana. Sa bolom i tugom sećamo se Vukosave Marković (62), Darinke Kovač (67), Milice Radunović (61), Milke Vlahović (66), Milovana Vlahovića (64), Miloša Radunovića (61) i Slobodana Radoševića (56).

Tela nekih od njih do danas nisu pronađena iako se pouzdano zna da su svi ubijeni na vrlo svirep i okrutan način. Ove nevine ljude ubili su pripadnici tzv. „Oslobodilačke vojske Kosova“ samo iz razloga što su pripadali srpskom narodu i ispovedali pravoslavnu veru. To im je bila jedina krivica!

Početkom 1998. došlo je do pooštravanja napetosti između srpskih vlasti i tzv. „Oslobodilačke vojske Kosova“ na području oko Glođana, rodnog mesta ratnog zločinca Ramuša Haradinaja. Područje između Glođana i Dečana bilo je od ključnog strateškog značaja za tzv „OVK“ jer je povezivao štab terorista „OVK“ u Glođanima i granicu sa Albanijom, odakle je tzv „OVK“ tokom cele 1998. dobijala naoružanje i ostale potrepštine.

Glođane je takođe postalo važan regrutni centar OVK za područje južnog dela Metohije (šiptari ga nazivaju još i „Dukađin“) i operativne zone Šalja, Lap i Drenica. Snage tzv „OVK“ su napadale srpsku policiju na području Metohije, kao i obližnji prihvatni centar za Srbe izbegle iz Hrvatske koji se nalazio u selu Babaloć.

Nakon 24. marta 1998. teroristi „OVK“ pod komandom i kontrolom Ramuša Haradinaja organizovale su sistematsku kampanju preuzimanja kontrole nad područjem između Glođana i Dečana, naročito nad selima Dubrava, Rznić, Ratiš i Dašinovac, kako bi Srbe isterale iz sela u kojima su živeli.Takođe su nastavili s napadima na izbeglički centar u Babaloću kod Dečana. Taj centar bio je meta sličnih napada tzv „OVK“ još od 1997.

Snage tzv. „OVK“ pod komandom i kontrolom Ramuša Haradinaja, uključujući „Crne orlove”, koji su bili pod direktnom komandom Idriza Balaja, maltretirale su, tukle i na drugi način terale srpske i romske/egipatske civile iz tih sela, a civile koji bi ostali ili odbili da napuste svoje domove su ubijale. U drugoj polovini aprila 1998. teroristi tzv „OVK“ pod komandom i kontrolom Ramuša Haradinaja uspele su da blokiraju delove Dečana na otprilike tri nedelje.

Srpski forenzički tim za uviđaje sproveo je istragu u blizini kanala Radonjićkog jezera, na poljoprivrednom dobru Ekonomija u Rzniću i na putu ka selu Dašinovac. Dana 12. septembra 1998. taj tim je pronašao najmanje 39 tela ili ostataka tela na području kanala Radonjićkog jezera, šest tela na poljoprivrednom dobru Ekonomija i najmanje tri tela na putu ka Dašinovcu. Forenzički pregled tela i ostataka tela izvršen je u provizornoj mrtvačnici u Đakovici. Za nekoliko tih tela ili ostataka utvrđeno je da pripadaju srpskim, romskim i albanskim civilima koji su nestali od aprila do početka septembra 1998. na području „Dukađinija“.

Tokom sukoba 1998. i 1999. godine operativni centar Ramuša Haradinaja nalazio se u njegovom selu Glođane u opštini Dečani. Bio je smešten na otprilike dva kilometra od kanala Radonjićkog jezera i poljoprivrednog dobra Ekonomija, gde su nađena tela i ostaci tela, na jednom od samo dva mala prilazna puta toj zoni. Selo Dašinovac, u kojem su nađena još tri tela, udaljeno je devet kilometara odatle. Tačan broj tamo pokopanih tela se ne zna, jer su ostaci tela izmešani. Forenzičkom procenom tih ostataka utvrđeno je da je na lokaciji na obodu jezera ostavljeno najmanje 39 tela.

Tog 21. aprila 1998. ubijeno je i oteto sedmoro srpskih civila, od čega četiri žene. Vukosava Marković (devojačko Vujošević), rođena 1937, i njena sestra Darinka Kovač (devojačko Vujošević), rođena 1932, obe Srpkinje, nestale su iz svoje kuće u selu Gornji Ratiš, opština Dečani.Selo Ratiš se nalazi na tri do četiri kilometra od Glođana. Obe žene su ubijene od strane pripadnika tzv „OVK“ a ostatke njihovih tela je 12. septembra 1998. pronašao srpski forenzički tim pokraj betonskog kanala koji vodi u Radonjićko jezero. Pregledom su na oba tela utvrđene rane od vatrenog oružja, a na telu Vukosave Marković utvrđeni su višestruki prelomi kostiju.

Istog dana u selu Gornji Ratiš nestali su i Milovan Vlahović (1935) i Milka Vlahović (1933), bračni par, oboje srpske nacionalnosti. Teroristi OVK pod komandom Ramuša Haradinaja naisilno su odveli ovo dvoje starijih ljudi u štab OVK u Glođanima. Tamošnjim Albancima koji su pokušali da spreče njihovo odvođenje zaprećeno je da će i njih ubiti ako se budu mešali.

Milovan Vlahović je ubijen, a ostaci njegovog tela pronađeni su 12. septembra 1998. pokraj betonskog zida Radonjićkog kanala. Forenzičkim pregledom na njemu su utvrđeni prelomi kostiju prouzrokovani mehaničkom silom. Na zidu kanala bili su vidljivi tragovi od metaka. Milka Vlahović nakon otmice više nije viđena živa i veruje se da je ubijena. Postoje čvrste indicije da se i njeno telo nalazi među neindetifikovanim telima eshumiranim iz masovne grobnice u Radonjićkom Jezeru.

Dva dana kasnije nestali su i Srbi Slobodan Radošević (1943) i njegovo dvoje suseda Miloš Radunović (1938) i njegova supruga Milica Radunović (1938) koji su boravili u svojim domovima u selu Dašinovac, opština Dečani. Njih su iz svojih kuća nasilno odveli OVK teroristi. Potom je u lokalnim srpskim novinama i u emisiji informativnog programa lokalne televizije objavljeno saopštenje OVK u kojem je porodicama Slobodana Radoševića i Miloša Radunovića poručeno da odu pokraj puta nadomak Dečana i pokupe tela tih muškaraca. Članovi njihovih porodica iz straha nisu otišli na tu lokaciju.

Srpska policija je 12. septembra 1998. severno od Radonjićkog jezera na putu ka selu Dašinovac, tačno kao što je navedeno u saopštenju OVK, pronašla ostatke tela Slobodana Radoševića i Miloša Radunovića, pokrivene slojem zemlje. Iako su s druge strane tog puta pronađeni ostaci ženskog tela i delimično spaljeni komadi ženske odeće, telo Milice Radunović nije identifikovano. Ona se zvanično vodi kao nestala.

„Otac Miloš i majka su ostali u selu sa još desetak žitelja, uglavnom starih. Želeli su da čuvaju imanje, da brinu o kući, verovali su da niko neće da ih dira. Ubrzo posle našeg odlaska čuli smo preko radija da se blokiraju sela i sve što dalje znam o majci bile su samo glasine“, ispričala je za „Politiku” Lidija Milenković, čiji su roditelji prve žrtve albanskog terora na Kosovu i Metohiji.

Prolazili su meseci a Lidija nije mogla apsolutno ništa da sazna o roditeljima. Pritisnuta nevoljom, stalnim pretnjama i strahom, njena porodica je u jesen 1998. morala da pobegne iz Orahovca. Utočište su u godinama koje su usledile, pronašli u Lazarevcu.

„Prijavila sam nestanak Međunarodnom komitetu Crvenog krsta i dala uzorak za DNK analizu. Uz pomoć ovih uzoraka su kasnije pronašli i identifikovali mog oca, koji je ubijen sa komšijom i bačen u kanal. Ništa o majci, međutim, ni posle svih ovih godina, nisam mogla da saznam“,ispričala je Lidija.

Za ove stravične masakre suđeno je i Ramušu Haradinaju ali je oslobođen svih optužbi zahvaljujući tome što su gotovo svi svedoci pobijeni od strane Albanaca.

Prema pisanju redakcije
„Istina i pravda – portal srpskog naroda“

Izvor: IN4S

Vezane vijesti:

Prljave šiptarske tajne: Najveće istraživanje čuvenog francuskog novinara o zločinima OVK

Zločini OVK: Kako su nestajali Srbi

Zločini OVK se zataškavaju, ubijanje albanskih svedoka traje …

Uznemirujući sadržaj: Ovo su brutalni zločini na kojima je …

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: