Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag.
Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo.
Na otoku Pagu je prije 34 godine bilo stratište – zvano „Slana“ gdje je smrt našlo između 10 i 15 tisuća nevinih ljudi. Sada je na tom mjestu kamen i samo kamen – oštra škrapa pejzaža karakterističnog za ovaj otok Podvelebitskog kanala.
Danas, trideset godina poslije pobjede nad mračnim silama nacifašizma, Općinski odbor SUBNOR-a Pag pokrenuo je akciju za podizanje dostojnog spomen-obilježja. Istodobno, u Zagrebu, prof. i književnik ANTE ZEMLJAR, inače Pažanin, radi na monografiji o logoru.
On (koji je i sam bio svjedok ustaških zlodjela) dao nam je neke osnovne podatke o logoru u uvid u neke autentične dokumente koji i više nego uvjerljivo, govore o strahotama života u logoru.
Poslije kapitulacije stare Jugoslavije, ustaše su preuzele vlast na otoku. Bilo je to 11. travnja 1941. Međutim, uskoro otok je zaposjela talijanska okupatorska vojska. Za razliku od drugih sjevernojadranskih otoka, koji su bili pripojeni Italiji, Pag je tako postao jedini okupirani otok u sjevernom Jadranu. Poslije, razgraničenjem između Italije i kvislinške tzv. NDH Pag je pripao kvislinzima.
Ali, Talijani su i dalje ostali na otoku, sve do kapitulacije Italije. Logor „Slana“ podigli su ustaše u svibnju 1941. godine. No, nije bio duga vijeka samo otprilike tri mjeseca. Naime, posljednja likvidacija zatočenih logoraša izvršena je 14. kolovoza 1941. Bilo je to uoči velikog lokalnog blagdana Velike Gospe, ilia kako se to u Pagu kaže „stomorine“. Na samu svetkovinu u procesiji od Staroga grada do Paga (udaljenost između ovih mjesta na otoku je nešto više od dva kilometra) uz Gospin kip koračali su, kao „časni pratioci“ jučerašnji egzekutori, ustaški krvnici s još krvavim noževima o pasu!
Točan broj deportiranih logoraša nije utvrđen. Prema kazivanjima domaćeg stanovništva, uglavnom ribara i mornara – koji su u ono vrijeme morali prevozit logoraše – ubijeno je između 10 i 15 tisuća ljudi. Pouzdano se zna da je u logoru osim muškaraca, bilo i dosta žena, te nejake djece. Među onima koji su bili dopremljeni u logor najviše je bilo Židova i Srba, a nešto manje Hrvata. U logoru je bio likvidiran i određen broj komunista.
Nakon posljednje likvidacije logoraša Talijani su – najverovatnije bojeći se moguće epidemije – naredili da se područje logora prekopa, da se ekshumiraju ubijeni i njihovi leševi spale. Za to je bila zadužena posebna sanitetska ekipa kojoj je bio na čelu dr STAZIO SANTA, poručnik italijanske vojske, iz mjesta Ventimigliae.
IVO PALČIĆ
Vezane vijesti:
Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA
Ustaški logor na Pagu (3) ŽIVI ZAKOPANI
Ustaški logor na Pagu (4): I MORE – GROBNICA
The Ustashi Camp on the Island of Pag (2) LIEUTENANT SANTA’S REPORT
The Ustashi Camp on the Island of Pag (3) BURRIED ALIVE
The Ustashi Camp on the Island of Pag (4) THE SEA WAS A GRAVE TOO