Žalost u kući Mile Cvikića

Pomalo dolaze mrazevi, ujutru je hladno pa stoku istjerujemo kasnije, kad se sunce malo podigne. Neki govedari već ostaju “nacjeldan”. Dođu kasnije kad sunce već jače grije pa ostanu do predvečer. Oni drugi dolaze ranije pa se vraćaju oko podne jer imaju telce koji sisaju, a neki i u podne doje (muzu krave), osobito one koje su stelne – da rano “ne presuše”. Gotovo svake noći se ponešto puca. Ujutru povremeno, prije povratka sa spavanja u „žici“, ustaše prošetaju grabama prema gornjem kraju sela, da vide ima li partizana. Jučer u noći dosta se pucalo negdje u G. Rašenici. Uz pojedinačne pucnje bilo je i rafala, a čule su se i bombe. Zvonko nam priča da je čuo od muža svoje sestre Šime (ustaše Slavka Markote) da su partizani napali Kegljanov podrum – bunker u privatnoj kući. Kaže da su se tamošnje domaće ustaše hrabro borile i da su odbile partizane. Koji dan prije toga pričalo se da su partizani pokušali uhvatiti jednog zaštitara, sada domaćeg ustašu, čovjeka bliže pedeset godina iz G. Rašenice. On je bio u voćnjaku i primijetio je dolazak partizana, te je na vrijeme pobjegao prema Grubišnom. U kući su mu našli pušku. Te priče su potvrđene i kod Šukića. Strina Bosiljka, majka Nikole i Gojka, opričala je ta događanja sa partizanske strane i dodala: „Samo da što prije isteraju tu bandu iz Grubišnog Polja“. Žali se opet i psuje Gojka da se sve češće sastaje sa Seližom. Stalno je u strahu i ponavlja kako se boji da će ga taj gad ubiti. Za Nikolu kaže: „On je na sigurnom. On je u jedinici među svojima“. Kod Mile Cvikića, čovjeka od šezdesetak godina, i njegove žene iste starosti danas su Nijemci bili dva puta. Donijeli su odijelo njihovog sina Nikice Cvikića, poznatog pilota iz ratnog vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. On je poginuo kao njemački pilot na ruskom frontu. Donijeli su, kažu, i nekakva odlikovanja i papire za penziju njegovim roditeljima. U kući Cvikića je velika žalost jer 26/27. april ustaše su im otjerale mlađeg sina, kojeg su, sa ostalih pet stotina grubišnopoljskih Srba, ubili na Jadovnu. Eto, sad im pogibe i ovaj stariji. Stari Mile i njegova žena nisu oktobra 1942. godine dirani, niti su sa nama ostalima otjerani u logore Jasenovac i Sisak, jer im je Nikica bio u njemačkoj Luftvafe. O ovom događaju obavještena je veza u V. Barni i uskoro je uslijedila povratna informacija: „Partizani su zainteresirani za njemačko odijelo, obuću i oružje“. Poslije nekog vremena pronio se glas da su partizani došli u kuću Cvikića i odnijeli sve što je pripadalo Nikici. Roditelje nisu dirali. Kasnije smo doznali da je akciju organizirala Ljuba Pejnović. Rodbinskom vezom Nikičini roditelji su bili obavješteni da sve stvari pripreme, tako da se, kad dođu, partizani dugo ne zadržavaju.

< „Ključ“ i krmačenje                                                     Sadržaj                                                   Pucanj iza đedovog bunara >