Vuk u jagnjećem autfitu: Antifašizam u Bosni i Hercegovini?

Datum objave: četvrtak, decembar 19, 2013
Veličina slova: A- A+

Moderni tzv. antifašizam, i moderni samozvani antifašisti i antifašistice u BiH, prilično dobro se služe fašističkim metodama u svojoj borbi.

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/draza-potjernica.jpg

Piše: Boris Radaković

U Dejtonskoj tvorevini smo svjedoci neprestanog nabacivanja fašističke etikete na sve neistomišljenike od strane jedne malobrojne interesne grupe, uz već široko rašireno federalno otimanje antifašističkih tekovina srpskom narodu, te sveinstitucionalno lijepljenje fašističkih i genocidnih etiketa istom.

Ovdje se prevashodno bavimo ovom prvom grupacijom. Njihove glavne osobine su histerično neprihvatanje drugačijeg mišljenja, propagiranje mržnje prema svakome ko se drži konzervativnih vrijednosti, netrpeljivost prema religioznim ljudima i religiji uopšte, nazivanje fašistom svakog onoga ko im suprostavi drugačije ideje, itd.

Pod antifašističkom borbom podrazumjevaju samo onu komunističkog partizanskog pokreta, dok ostale antifašiste zanemaruju, proglašavaju za saradnike okupatora ili izdajnike naroda.

Što se tiče njihove borbe danas, ona je usredsređena na negiranje istorijskih činjenica o komunizmu, njegovom totalitarizmu, zločinima komunista, zatim tobožnjem zalaganju za građansko društvo, osudu zločina u proteklom građanskom ratu u BiH, ljudskim pravima, itd, itd…

Do građanskog društva veličanjem urbicidista

Smješno zvuči činjenica, da se današnji antifašisti bore za građansko društvo, kada znamo da su komunisti, čim su došli na vlast u Jugoslaviji, likvidirali građanski sloj.

Na mjesto njih, došli su podobni „drugovi“ i tako je nastala „crvena buržoazija“. Potomci tih crvenih malograđana bore se danas za društvo koje su njihovi ideološki uzori uništili, a u isto vrijeme veličaju „drugove“ u crnim kožnim mantilima.

Sve perjanice tzv. „liberalnog“, „antifašističkog“, „proevropskog“ društva u Srbiji, koji otvoreno rade u interesu neprijatelja Srbije, redom su djeca ili unuci nosilaca komunističke strahovlade.

Tu mračnjačku i zločinačku prirodu svojih predaka zanemaruju prilikom osuda sličnih postupaka njihovih savremenika i onih istorijskih pokreta i ličnosti koji su naši savremenici.

Svi smo mi isti, samo su Srbi najgori

Što se tiče osude za zločine u proteklom ratu, antifašisti sva tri konstitutivna naroda, u jedan glas osuđuju srpske zločine u BiH. Zločini koje je neko počinio u ime Srba treba da se osude, ali to ne znači da zločini ostala dva naroda treba da se marginalizuju i zaborave.

E, sad, čim ste rekli ili napisali ovu rečenicu, vi ste sa tzv. antifašistima završili i oni smatraju da imaju pravo da vas na najgrublji način vrijeđaju i terorišu zbog vašeg, u osnovi pomirljivog i neisključivog mišljenja.

Najgore od svega jeste to, da se čak neke stvari u vezi zločina koje su počinili Srbi falsifikuju ili ne prikazuju u pravom svjetlu. Pravi primjer toga jeste grad Prijedor, koji se u posljednje vrijeme sistematski šikanira, kao grad genocida nad nesrpskim stanovništvom, a u tome, između ostalih, svoju rolu igraju i tzv. antifašisti i jednako tzv. antifašistkinje.

Prijedor i bijele trake: Mladen Stojanović se vrti u grobu

U mnogim člancima, dokumentarnim filmovima i emisijama posvećenim slučaju Prijedora, uporno se prećutkuju mnoge bitne stvari. Prećutkuje se pokušaj sporazuma Prijedorskih vlasti 1992. godine, sa okolnim muslimanskim odborima o mirnom rješenju krize. Napad Muslimana na Prijedor nigdje se ne spominje.

Govori se o bjelim zastavama koje su nesrbi morali isticati na svojim kućama, ali se prešućuje da su bijela platna isticali i Srbi. Moja porodica, naprimjer. Želi se proturiti priča, da su muslimanski civili, slično nekad Jevrejima, morali nositi bijele trake oko ruku, što apsolutno nije tačno.

Sa druge strane, naši antifašisti izbjegavaju da istaknu činjenicu, da su Srbi, uz Jevreje, najveće žrtve fašizma i nacizma na ovim prostorima, a u omjeru sa brojem stanovnika i u Evropi.

Tradicija antifašizma kod Srba i nekih drugih

Takođe se izbjegava podvući, da su u ogromnoj većini Srbi bili borci protiv fašizma, kako u partizanima tako i u Jugoslovenskoj Vojsci u Otadžbini.

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/zastava-cetnici.jpg

 

Monstruozno je da i danas većina srpske javnosti ne zna, ono što od hrvatske javnosti kriju tamošnji antifašisti, čija zalaganja su začuđujuće jednako antisrpska, kao i kod ovih domaćih.

Za njih jedan citirani podatak:

Prema dokumentima objavljenim nakon Drugog svjetskog rata u Zborniku dokumenata, tom V, knjiga 30, nacionalni sastav divizija nastalih na tlu Hrvatske je 1942. bio:

• Šesta lička divizija – 96% Srba;
• Sedma banijska divizija – 92% Srba
• Osma kordunaška divizija – 95% Srba
• Dvanaesta slavonska divizija – 85% Srba

Ukoliko ovovijekovni tzv. antifašisti ne vjeruju podacima koje smo upravo naveli, navešćemo citat koji mogu potvrditi i britanski istoričari specijalizovani za Čerčila, pošto je njemu lično i za vrijeme susreta u Kazerti 1944. drug Tito uputio ove riječi:

“Moramo ovdje podvući činjenicu da se u redovima Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, od samog početka pa do danas nalaze u ogromnoj većini baš Srbi, umjesto da to bude obratno. Baš srpski, crnogorski, bosanski i lički partizani i brigade, koje su bile sastavljene gotovo isključivo od Srba, vodile su i danas vode nemilosrdnu borbu ne samo protiv okupatora, već i protiv četnika Draže Mihailovića i ostalih neprijatelja naroda.“

Sve pada, fašizam kod Srba je „u porastu“

I pored ovoga, svaka podignuta desnica nekog klinca, koji u suštini i ne zna kakvo ogrešenje o svoje pretke pravi, označava se kao rastući fašizam kod Srba. Čak i antisemitizam!

Za sve koji tako misle, i „antifašiste“ i „fašiste“, evo jedan podatak:

Naredba ustaškog stožarnika u Mostaru, Ivana Zovka, od 23. juna 1941. godine koja glasi:

1. „Više od dva Srbina ili Židova ne smiju se kretati gradom zajedno.
2. Židovi ili Srbi ne smiju uopće zajedno ići ili se družiti
3. Poslije 8 sati uveče Srbi i Židovi moraju biti u svojim kućama.
4. Židovi i Srbi pri kupovanju u radnjama moraju čekati da Hrvati podmire svoje potrebe, pa tek onda da kupuju.
5. Židovi će kupovati samo u svojim radnjama.
6. Srbi i Židovi ne smiju ići na šetalište, niti smiju sjediti na Trgu Slobode.
7. Srbi i Židovi ne smiju plesati u javnim lokalima.

Svaki prekršaj kazniće se najkraće na licu mjesta i bez izuzetka.“

Dakle, za hrvatsko-muslimanske ustaše, Srbi i Jevreji bili su isto. Neljudi, koje nije bilo grijeh ubiti. Prema tome, svaki antisemitizam koji se pripisuje Srbima je apsurdan, a uglavnom ga pripisuju isti oni koji su ogrezli u antisrbizmu.

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/ss-handzar-staljingrad.jpg

 

Iako u Mostaru postoje ulice sa imenima jednih od najmostruoznijih hrvatskih ustaških krvnika, a škole u Federaciji nose imena po muslimanskim SS-ovcima, na ulicama gradova u Federaciji nećete vidjeti mlade aktiviste i aktivistkinje „iz cijele BiH“ u protestnoj šetnji protiv njegovanja fašizma u njihovim sredinama.

Po koja riječ se čuje, ali čisto radi reda, eto da mogu reći kako se oni bore protiv fašizma. Takve akcije su rezervisane isključivo za Republiku Srpsku.

Jednačenje po zvučnosti i mjestu zločina

Na ulicama Sarajeva, Mostara, Zenice, Tuzle i drugih gradova u „većem BiH entitetu“, nećete vidjeti protestne kolone mladih aktivista i aktivistkinja, kako traže da se obilježe mjesta gdje su Bošnjaci i Hrvati ubijali i mučili svoje komšije Srbe. Te kolone su trenutno rezervisane samo za Prijedor, jer samo te kolone se finansiraju, ove druge ne bi se isplatile.

Mladi antifašisti i antifašistkinje, sledeći ideju tzv. „bratstva i jedinstva“, opet izjednačavaju sve narode i narodnosti, pa i njihove fašizme.

Tako su ustašama i balistima jednaki četnici, Draža je srpski Pavelić, vladika Velimirović ništa bolji nije od Stepinca, itd. U tome se ide još dublje, pa tako hrvatskom pravašu i ocu domovine Anti Starčeviću, na drugoj strani odgovara Vuk Stefanović Karadžić (!?) kao „srpski hegemonista“.

Sljedeći logiku mladih i debelo samozvanih antifašista i antifašistkinja, vojvoda Dobrosav Jevđević, koji je uz pomoć italijanskih okupatora branio hercegovačke Srbe od pomahnitalih hrvatsko-muslimanskih ustaša, dovodi se u istu ravan sa npr. muslimanskim ustašama iz Fazlagića Kule, koji su 1941. napunili Korićku jamu Srbima iz sela Korita.

 

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/fazlagica-kula.png

Vođa te zločinačke ordije, hodža Muharem Glavinić, sokolio je svoje sljedbenike riječima: „Danas je za svakog pravog muslimana, ustaška puška najveća svetinja poslije Allaha“.

Draža Mihailović, koji je odlikovan od saveznika i objavljivan na naslovnicama magazina Tajms, poistovjećuje se sa Antom Pavelićem, a njegovi „dražinovci“ koji su po dolasku Crvene armije u Srbiju, zajedno s njom oslobodili neke gradove i mjesta, ništa bolji nisu od hrvatsko-muslimanskih dobrovoljaca pred Staljingradom, koji su jurišali na Crvenu armiju pritisnutu na obali Volge.

Tako razmišljaju mladi „antifašisti“ i „antifašistkinje“, čiji odnos prema istoj toj Rusiji danas nije ni blizu onakav kakav su imali komunisti čije tekovine žele da baštine. Danas su oni svi redom protiv Putina, na strani Angele Merkel i pjevačica iz Pusi Rajota.

Sarajevska raja iz ratnog belaja

Sarajevo se vidi kao centar antifašizma u BiH. On je oduvjek bio multietičan i multikonfesionalan, ni nalik „fašističkoj“ Banjoj Luci. To što Srba u Sarajevu ima skoro manje nego Kineza, i što njihove kosti i dalje leže ispod Sarajevskih parkova, deponija i zgrada; čekajući da ih neko otkopa, ne pobuđuje kod antifašista želju, da bar jedan od njih stane na Baščaršiju u znak protesta.

Izgleda da je i to rezervisano samo za Prijedor.

Antisemitizam, naravno, kao i fašizam, nikad nije bio svojstven Sarajlijama, možda Prijedorčanima, Banjalučanima, Višegrađanima sa sve Andrićgradom jeste, ali nikako raji iz Sarajeva.

Pa, zaboga, Beograd je prvi grad koji je u Drugom svjetskom ratu očišćen od Jevreja! Bez obzira što su taj posao sprovele njemačke okupacione vlasti, ipak se to pripisuje srpskim „fašistima“.

Hajde da vidimo šta je antifašistička raja iz Sarajeva radila daleke 1941. godine:

„Sarajevo je privremeno, do poraza nemačke vojske pod Staljingradom, u zimu 1943, bilo najfanatizovanije nacističko uporište. Juriš ulične rulje na glavnu Sefardsku sinagogu („Templ“) usledio je odmah posle ulaska okupacionih trupa. Odneli su i bakarni krov. Od deset hiljada Jevreja, rat je preživelo 1.400. Likvidacija je počela pre početka holokausta u ostaloj Evropi.“ – (Milorad Ekmečić,“ Dugo kretanje između klanja i oranja“).

…al’ ti pare ne mogu, kupit’ raju iskrenu

Antifašisti i antifašistkinje u BiH, zaboravljaju neke činjenice a što je još gore, zanemaruju i stratišta na kojima su fašisti ubijali Srbe, Jevreje i antifašiste.

Tako danas, više se zna o Srebrenici, nego o Jadovnu, Tomašica se u medijima spominje skoro svaki dan, a šta ono bi Slana na ostrvu Pagu? Da ne spominjemo Kravice, Sijekovac, Vozuću… Pa, pobogu, za to su Srbi sami krivi, ili kao što kaže Helsinški odbor za ljudska prava iz Beograda to je „žalosna činjenica ali ne i zločin“.

Ali nećemo im zamjeriti. Oni se bave ljudskim pravima, a mi ovdje govorimo o Srbima.

Kad sagledamo današnji antifašizam u BiH, bolje je da nas nazivaju fašistima jer smo npr. rekli da lažu vezano za bijele trake u Prijedoru, nego da nas stavljaju u isti koš sa antifašistima, koji poslije riječi Jasenovac stave smajlija.

 

 

 

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top