Vraćanje imovine Hrvatskoj: Časna reč odnela ikone

Datum objave: petak, 27 aprila, 2012
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

vracanje-imovine

Pod kojim uslovima Srbija vraća kulturnu baštinu spasenu tokom rata iz Hrvatske (2). Dušica Živković: Kada sam došla u Ministarstvo 2008, nijedan spisak vraćenih predmeta nisam zatekla.

VIŠE od 18.000 muzejskih predmeta i pokretnih kulturnih dobara koja su tokom rata spasena od uništenja i doneta u Srbiju, već su vraćeni Hrvatskoj u periodu od 2001. do 2011. godine.

Njihov tačan spisak, kažu u Ministarstvu kulture, nemaju!

Ova institucija nije postavila ni pitanje recipročnog vraćanja srpskih kulturnih dobara opljačkanih za vreme NDH-a! A spreman je novi spisak sa još 1.065 predmeta koji su devedesetih spaseni od ratnih uništavanja i stigli sa prognanim Srbima u maticu. Naša država se obavezala da će ih do kraja sledeće godine sve vratiti, restaurirane. Po izjavama hrvatskih zvaničnika, ne samo u pravoslavne svetinje već i u hrvatske muzeje i galerije.

Obaveza da se to uradi definisana je protokolom koji su 23. marta potpisali srpski ministar kulture Predrag Marković i njegova koleginica iz Zagreba Andrea Zlatar Violić, a na osnovu hrvatskog Zakona o utvrđivanju ratne štete i Uputstva za primenu ratne štete(?!).

– Sada ispada da smo „pokrali“ svoju baštinu koju je devedesetih Ministarstvo kulture Srbije s Muzejom SPC izmestilo iz naših manastira i crkava koje je rat ugrozio isto kao i 1941. godine – kaže Milojko Budimir, generalni sekretar Udruženja Srba iz Hrvatske. – Iako je reč o kulturnom blagu koje je prvenstveno vlasništvo Srpske pravoslavne crkve, ono se prikazuje i vodi kao kulturno blago hrvatske države. A reč je samo o ostacima ostataka srpske kulturne baštine koja je za vreme građanskog rata, ali i posle ratnih sukoba, nestala ili uništena na području

JASENOVAC U AMERICI

MEĐUDRŽAVNA mešovita srpsko-hrvatska komisija za povraćaj kulturnih dobara formirana je na osnovu Ugovora između Vlade SRJ i Vlade republike Hrvatske potpisanog u aprilu 2002. godine. U periodu od 2001. do 2004. između ostalog u Hrvatsku je vraćen 6.531 predmet iz Spomen-područja Jasenovac, ali iz Amerike. Naime, sva dokumentacija i građa o stradanju Srba u najstrašnijem ustaškom logoru smrti čudnim putevima su završili u SAD, u Memorijalnom muzeju Holokausta u Vašingtonu.

Hrvatske. Da apsurd bude veći, one koji su preneli i od sigurnog uništenja spasili ovo blago sad predstavljaju kao „pljačkaše“. Ispada da su Srbi pokrali svoje ikone, a najtužnije je što se problem tako predstavlja i u delu srpske javnosti.

Naš sagovornik tvrdi da je upravo on sa saradnicima posle dolaska s kolonama izbeglica nakon „Oluje“ pravio spisak spasene baštine i dao ga Ministarstvu kulture. I za njega je tajna da li se on koristio i da li se koristi za vraćanje srpske kulturne baštine u Hrvatsku.

U Protokolu piše da „Republika Hrvatska na osnovu Zakona o utvrđivanju ratne štete i Uputstva za primenu ratne štete“ potražuje od Srbije 28.843 muzejskih predmeta i 3.097 kulturnih dobara iz manastira, crkava i privatnih zbirki, kao i arhivsku i bibliotečku građu. Oni koji su brinuli o toj kulturnoj baštini posebno upozoravaju na to da niko ne zna koji su to, od 18.718 pokretnih kulturnih dobara, koliko ih je navedeno u ovom dokumentu, vraćeni u Hrvatsku od 2001. do 2011.

– Kad sam došla na dužnost 2008, godine nijedan spisak vraćenih predmeta nisam zatekla. Arhiva mešovite komisije za povraćaj je bila potpuno prazna – kaže Dušica Živković, pomoćnik ministra kulture i predsednik mešovite srpsko-hrvatske komisije za povraćaj kulturnih dobara. – Trebalo mi je nekoliko meseci da uđem u problematiku.

vracanje-imovine-bogorodica.jpg

Istoričar umetnosti Jovan Despotović, pomoćnik ministra kulture u vreme kada je na njegovom čelu bio Branislav Lečić, kaže da su 2001. godine Hrvati insistirali na tome da se kulturno blago koje je tokom rata evakuisano u Srbiju vrati u njihovu zemlju.

– To je bio uslov da se ponovo uspostave diplomatski odnosi između naših zemalja. Dali smo predmete Hrvatima bez ikakvih potpisanih sporazuma, maltene na reč! – objašnjava Despotović. – Posle

NISU BRINULI

Nekadašnji kustos Narodnog muzeja, Nikola Kusovac, član državne komisije formirane devedesetih za zaštitu našeg kulturnog nasleđa od ratnih razaranja, tvrdi da Hrvatski zavod za zaštitu spomenika kulture u SFRJ nije brinuo o srpskoj baštini i da se ona nalazila u veoma teškom stanju kad je stigla u Srbiju. – Oni nemaju ama baš nikakav pravni osnov da zahtevaju ta kulturna dobra – precizira Kusovac.

toga su diplomatski odnosi uspostavljeni. Sporazum o povraćaju kulturnih dobara potpisan je godinu dana kasnije.

Vlada Tomčić je bio zadužen za povraćaj kulturnih dobara u Hrvatsku u vreme kada je na čelu ministarstva kulture bio Dragan Kojadinovića.

U našem mandatu vraćena su kulturna dobra, najviše u Bobotu i neke ličke manastire – ističe Tomčić. – Vratili smo i skulpture od drveta iz kolonije naivne umetnosti iz Banje Janković, kao i Vukovarsku biblioteku, koju je evakuisala JNA. Oko 3.500 knjiga bilo je smešteno u franjevački manastir u Zemunu i sve su do jedne vraćene u Vukovar.

Akademik Dinko Davidov, neumorni istraživač zatiranja srpskog kulturnog nasleđa u NDH, začuđen je da naše Ministarstvo nije Hrvatskoj postavilo nijedan zahtev za recipročan povraćaj srpskog kulturnog blaga.

– Razboleo sam se posle vesti o potpisivanju protokola kojim smo pristali da vratimo poslednje preostalo srpsko kulturno blago tamo odakle smo ga jedva spasli od uništenja. Kako sada da objasnim unuku da je to srpska baština i da nije ni opljačakana ni „otuđena“ iz Hrvatske već spasena, da ne doživi sudbinu ogromnog blaga koje je sistematski uništeno u NDH. Skoro 70 godina traje ogrešenje, ćutanje o uništavanju i pljački 460 srpskih crkava u Hrvatskoj za vreme Ante Pavelića. Drevne srpske ikone, knjige i arhive koje su izbegle ustaške lomače, pokradene su i skrivene u zagrebačke arhive, biblioteke i muzeje i ni do danas nisu vraćene. U NDH je izveden totalni genocid, brisano je i celokupno istorijsko pamćenje srpskog naroda, a tome izgleda nema kraja – ogorčen je Davidov.

– Kulturno blago Srba opljačkano u NDH, koje se i danas nalazi u hrvatskim institucijama, stečeno je ratnim zločinom koji nikad ne zastareva i mi imamo obavezu da ga tražimo – opominje i istoričar prof. dr Veljko Đurić.

On podseća na to da je početkom 1945. formirana Pokrajinska komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora koja se posebno bavila ustaškom strahovladom u Sremu tokom koje je ubijeno 21.597 muškaraca, žena i dece i tokom koje su sistematski opljačkane sve srpske crkve i manastiri. Arhiva anketne komisije koja je ispitivala ove zločine brojala je na hiljade dokumenata.

Referent za zločine u oblasti kulture bio je dr Milan P. Kostić, koji je sačinio opsežan elaborat na 395 stranica.

U elaboratu je prikazana originalna dokumentacija o pljačkaškoj misiji profesora Stjepana Gotvalda iz Muzeja za umjetnost i obrt koji je kao specijalni izaslanik Državnog ravnateljstva za ponovu „putovao s ekipom profesora Tkalčića i otimao imovinu iz fruškogorskih manastira i Sremskih Karlovaca. U jednom od njegovih sačuvanih izveštaja od 1. septembra 1941. piše: „Dvorac patrijaršije je posve sačuvan i prazan. Počeli

NE VRAĆAJU OPLjAČKANO U NDH

– Sinod SPC je od 1945. svake godine tražio da se vrati ukradeno srpsko blago u vreme NSDH, ali uzaludno. Naročito je važna opljačkana dokumentacija i arhivi, koji dokazuju da su Srbi veoma dugo na tom prostoru i da ne stoji floskula kako su došli bežeći pred turskom najezdom.

smo seljenje knjižnice koja je po obimu šest kamiona… Ja ću za ponovu poneti pisaće stolove, sagove stolice i jednu garnituru za gospodina ravnatelja“.

Iz Karlovaca je, po tom izveštaju, samo u jedan mah natovareno i poslano u Zagreb osam vagona krcatih knjigama, ikonama, slikama, nameštajem.

Rukopis je posle smrti dr Kostića deponovan u Istorijski muzej Srema, ali je devedesetih utvrđeno da je netragom nestao.

– Ni veći evropski narodi ne bi mogli da izdrže gubitke kulturnog blaga kakve su pretrpeli Srbi – sumorno konstatuje Miloje Budimir. On podseća na to da je, recimo, deo blaga koje je opljačkala NDH iz Zagreba vraćeno u Pakrac, koji je odmah početkom rata napadnut i uništen.

– Predmeti i knjige iz prebogatih riznica i biblioteka koji nisu uništeni pojavili su se na crnom tržištu, a Slobodan Mileusnić, upravnik muzeja SPC, išao je u Nemačku, Mađarsku i Austriju kako bi to otkupljivao. Da li ćemo i to da vratimo u Hrvatsku, pita se Budimir. Tvrdi da u Zagrebu i sad postoji skladište u kome se nalazi bogat fundus kulturnog blaga iz SPC, kojim trguje izvesni Hrvat Dodik.

Izvor: novosti




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top