Usvojena deklaracija ne nudi trajna rješenja

Datum objave: ponedeljak, 14 novembra, 2011
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/baneri/asocijacija-logo.png

Predsjednik Asocijacije izbjegličkih i drugih udruženja Srba iz Hrvatske Milojko Budimir izjavio je da glavni problemi, koji od samog progona muče izbjegličku populaciju, nisu obuhvaćeni nedavno potpisanom Deklaracijom o okončanju raseljavanja i obezjeđivanju trajnih rješenja za ugrožene izbjeglice i interno raseljena lica u regionu.

Budimir je rekao za Srnu da izbjegli i prognani Srbi iz Hrvatske očekuju da budu drugačije tretirani, ili bar konsultovani kada se donose ovakve deklaracije.

On je naglasio da se u Deklaraciji, koju su 7. novembra u Beogradu potpisali ministri spoljnih poslova Srbije, BiH, Crne Gore i Hrvatske, ne govori o uzurpiranoj privatnoj imovini i poštovanju osnovnih ljudskih i građanskih prava.

“Ako je ova deklaracija imala za cilj da pomogne najugroženijima, onda imamo razumijevanje za njeno donošenje, ali osnovni problemi ostali su i dalje neriješeni. Oni su sadržani u `Non-paperu` koji je još 2009. godine usvojila Vlada Srbije i Peticiji izbjegličkih udruženja koju je potpisalo više od 70 000 ne samo izbjeglih i prognanih Srba iz Hrvatske nego i građana Srbije čija je imovina ostala u Hrvatskoj”, kaže Budimir.

On ističe da izbjeglice očekuju da se konačno usvoje akti koji bi garantovali da se primijene odluke Bečkog sporazuma o sukcesiji, Aneks G koji je usvojen još 2001. godine i zatim ratifikovan od vlada potpisnica i ove deklaracije.

“Tamo se traži da sve države sukcesori SFRJ zamrznu imovinsko stanje sa 31. decembrom 1990. godine. To bi značilo da se izbjeglim i prognanim

Srbima iz Hrvatske vrati oduzeta imovina i stanarska prava, kao što je učinjeno u BiH”, podsjeća Budimir.

Prema njegovom mišljenju, Bečki sporazum o sukcesiji morao bi da ima veću pravnu snagu od domaćeg zakonodavstva.

“Dok se ne otvori pregovarački proces i ispoštuju potpisani biletaralni i međunarodni ugovori, male su šanse da će doći do pomirenja i suživota na ovim balkanskim prostorima”, konstatuje Budimir.

On dodaje da se na tekstu Deklaracije potpisane u Beogradu dugo radilo, a očekivanja izbjeglica i prognanika bila su veća od rješenja koja taj dokument nudi.

“Sastanak ministara održan u Beogradu predstavlja nastavak Sarajevskog procesa koji isuviše dugo traje, tako da postoji bojazan da će mnogi prije biološki završiti svoje živote nego što dočekaju kraj ovog maratonskog procesa”, ukazuje Budimir.

Prema njegovim riječima, ako se pažljivo analiziraju zaključci koje donosi deklaracija, mali su izgledi da će doći do postizanja pravednih, sveobuhvatnih i trajnih rješenja i uspostave dobrosusjedski odnosi i stabilnost u regionu.

“Deklaracija sadrži samo humanitarno-socijalni aspekt ove problematike. Njome se nastoje obezbijediti određena sredstva kako bi se u narednom periodu zatvorili kolektivni centri i pomoglo onima koji su socijalno najugroženija kategorija”, pojašnjava Budimir.

On je precizirao da je predviđeno da Srbija organizuje Donatorsku konferenciju i stambeno zbrine oko 16 800 porodica.

“Ovakav zaključak bio je usvojen i na prethodnoj Ministarskoj konferenciji koja je održana u martu 2010. godine u Beogradu”, navodi Budimir.

On kaže da je tada još zaključeno da Hrvatska uvede novi rok za stambeno zbrinjavanje na područjima izvan državne brige /izvan bivše Republike Srpske Krajine/, što je ona i učinila.

“Taj rok ističe 9. decembra ove godine, a kakvi su rezultati više je nego jasno. Slab odziv za stambeno zbrinjavanje posljedica je toga što ono ne predstavlja supstituciju za oduzeta stanarska prava, a sama procedura je isuviše složena sa neizvjesnim ishodom”, kaže Budimir.

Izvor: srna




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top