USKRS HRVATSKE MRŽNjE (I DIO): “Kolji Srbe” u Karlovcu, “Srbe na vrbe” u Nuštru, “Za dom i poglavnika” u Zagrebu

Datum objave: subota, decembar 15, 2018
Veličina slova: A- A+

Pod naslovom “Nasilje i nesnošljivost prema Srbima”, Srpsko narodno vijeće popisalo je niz slučajeva nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje koji su se kroz 2014. godinu događali u Hrvatskoj. U uvodu ovog šokantnog materijala, iz Srpskog narodnog vijeća ističu kako je primjetno da su se necivilizacijske pojave od 2012. godine proširile cijelom Hrvatskom.

Slider ubi Srbina

Slider ubi Srbina

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. oktobra 2015. godine.

Tom trendu “značajno je pridonio društveno-politički kontekst koji se od dolaska koalicije predvođene SDP-om na vlasti, a potom i nakon pridruživanja Hrvatske EU, sve više radikalizira i poprima revizionističko-desničarska obilježja”. Ovaj izvještaj, koji upozorava na novu fašizaciju hrvatskog društva, objavit ćemo u nastavcima.
– Događaji iz recentne povijesti dokazuju da desnica, predvođena HDZ-om, kao glavni politički kapital za povratak na vlast koristi nacionalističku retoriku koja podrazumijeva antisrpsku histeriju. U pravilu, riječ je o organiziranju uličnih okupljanja i radikalnom političkom govoru koji za cilj imaju destabilizaciju političke situacije u zemlji, navodi SNV, dodajući da je “novo buđenje nacionalističke euforije i mobilizacije dijela veteranske populacije započelo odlukom aktualne Vlade da počne s temeljitim provođenjem Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina, kojim se propisuje ravnopravna upotreba manjinskog jezika u onim sredinama gdje one čine više od 33 posto stanovništva”.

Postavljanje prvih dvojezičnih ploča na državne institucije u Vukovaru početkom 2013., podsjećaju iz SNV-a, “izazvalo je otpor veteranskog udruženja Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Protest vukovarskih veterana, koji je prerastao u protest protiv prava Srba, naposljetku je rezultirao povećanom razinom govora mržnje i etničke nesnošljivosti u javnom prostoru”.
– Posebno je zabrinjavajuće što je govor mržnje u 2014. postao sve prisutniji u medijima. Primjetno je da se u posljednje vrijeme povećava broj internetskih portala koji koriste desničarski diskurs, posežu za povijesnim revizionizmom te vode kampanje protiv manjinskih zajednica. Ohrabreni takvom atmosferom, članovi veteranskih udruženja i profašističkih organizacija javno protestiraju protiv gotovo svakog događaja koji ima antifašistički predznak ili kojim se u pitanje dovodi odgovornost hrvatske strane za zločine počinjene u posljednjem ratu. Nacionalistički ispadi svoj su vrhunac u 2014. dosegnuli za vrijeme kampanje za predsjedničke izbore. Vrh HDZ-a je kampanju novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović dominantno temeljio na nacionalizmu, navode u SNV-u.

“U Kevinu jamu s njima”, uzvik je kojim je pozdravljen Karamarkov govor u Omišu (FOTO: SNV)

Društveno-politička situacija u prethodnoj godini dodatno se radikalizirala protestom branitelja koji su u prvim danima kampanje podignuli šator ispred Ministarstva branitelja, zahtijevajući ostavku aktualnog ministra, njegovih pomoćnika i naposljetku cijele “jugokomunističke” vlade. U pozadini svega krije se povratak hdz-a “vrijednostima 90-ih”, odnosno rigidnom nacionalizmu. Za ilustraciju se dovoljno podsjetiti govora Tomislava Karamarka, predsjednika te stranke, kojeg je u februaru 2014. održao na stranačkom skupu u Omišu.

– Osjećam da su nam se vratili ona energija i emocije s početka ’90-ih. Osjećam da su Bog i hrvatski narod ponovno uz HDZ, a čujem i onih 15.000 mrtvih prijatelja iz Domovinskog rata kako nas pitaju što ste im ovo dopustili da naprave od Hrvatske… Neće nama četnički vojvode pregledavati naše udžbenike. A oni (op.a.– aktualna Vlada) su im upravo to dopustili, oni koji su našu školovanu djecu, koja su naučila hodati na briselskim hodnicima, izbacili iz evropskih institucija, kako bi iz komiteta doveli svoju nesposobnu djecu, rekao je u Omišu Tomislav Karamarko, nakon čega je netko od brojnih gostiju uz aplauz dobacio: “U Kevinu jamu s njima!”.

Sve to rezultiralo je nastavkom trenda koji je posljednjih nekoliko godina vidljiv iz podataka Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) – žrtve kaznenih i prekršajnih djela motiviranih etničkom mržnjom u Hrvatskoj i dalje su u velikom broju Srbi. Najveći broj događaja koji su imali obilježja međuetničke netrpeljivosti i u 2014. evidentiran je na Područjima posebne državne skrbi, odnosno na područjima u kojima živi najveći broj Srba povratnika. U 2014. na tim su područjima ukupno zabilježena 44 događaja koja su imala obilježja međuetničke netrpeljivosti, od čega se njih 32 počinjena na štetu Srba. Kako pokazuju podaci MUP-a, u prethodnoj godini od ukupno 8 kaznenih djela motiviranih etničkom mržnjom, za njih tri utvrđeno je da su motivirana mržnjom prema osobama srpske nacionalnosti. Prema evidenciji Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH), u prethodnoj godini zaprimljeno je ukupno 39 kaznenih prijava koje se odnose na zločin iz mržnje, pri čemu nije iskazano koliko broj djela je počinjen na štetu Srba.

Grafiti mržnje mogu se s lakoćom naći u svim hrvatskim gradovima (FOTO: SNV)

Grafiti mržnje mogu se s lakoćom naći u svim hrvatskim gradovima (FOTO: SNV)

Tokom 2014. od strane MUP-a evidentirana su i ukupno 54 prekršaja počinjena nošenjem, izvođenjem, reproduciranjem i isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža ili pjesama motiviranih mržnjom. Potaknuti povećanjem broja slučajeva etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje usmjerenog prema Srbima i njihovim institucijama u Hrvatskoj, Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u Hrvatskom saboru i Srpsko narodno vijeće (SNV) su početkom 2013. započeli s evidentiranjem i praćenjem takvih slučajeva. U 2014. godini nastavljeno je praćenje, a evidencija se temelji na podacima prikupljenim po prijavama pojedinaca te informacija objavljivanima u medijima. Prikupljanjem podataka po prijavama pojedinaca i informacija objavljenima u medijima, Klub zastupnika SDSS-a u Hrvatskom saboru i SNV-u zabilježili su 82 slučaja etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje protiv Srba u 2014. godini.

Kao posljedica nesankcioniranja govora mržnje, širenja etničke netrpeljivosti i društvene situacije u kojoj takvo ponašanje nije izoliran slučaj već ga se, štoviše, potiče, sve je učestalije izražavanje takvih stavova u javnom prostoru. Grafiti nacističkih, fašističkih i ustaških simbola te poruke kojima se direktno poziva na fizičko nasilje prema Srbima postali su uobičajena pojava na javnim površinama. U 2014. godini grafiti takvih sadržaja zabilježeni su na ulicama gotovo svih hrvatskih gradova – od Nuštra (“Milanoviću Srbine”, “Srbe na vrbe”, “Oluja ‘95”, “Vukovar nikad neće biti Bykobap”), Rijeke (“Ubij Srbina”), Slavonskog Broda (“Mamiću srpsko kopile”), Vukovara (“Srbine seli se”, “We hate Serbs”, “Ubi Srbina 1950”), Karlovca (“Kolji Srbe”) do Varaždina, Vinkovaca, Splita, Dubrovnika i Zadra, gdje su na javnim površinama vidljivi nacistički, fašistički i ustaški simboli. Najveća koncentracija uvredljivih grafita zabilježena je na ulicama Zagreba (“Za dom i poglavnika”, “Hrvatska do Zemuna”, “Srbe na vrbe”, “Stop ćirilici u Vukovaru”, “Mamiću Srbine, čakija ti ne gine”, “Mamiću Srbine, kćeri su ti Ciganke”).

Uz površine pothodnika, tramvajskih i autobusnih stanica, prometnih znakova, kioska, trafostanica, koje slove kao uobičajena mjesta za iscrtavanje grafita, posebno je zabrinjavajuće što su uvredljivi natpisi postali učestala pojava na površinama javnih ustanova (domovi zdravlja, bolnice, škole, sportske dvorane, muzeji, tržnice, dječja igrališta) koje posjećuje veliki broj građana s djecom. Da se grafiti uvredljivog sadržaja u pravilu ne uklanjaju s tih objekata, dokazuje nekoliko primjera sa zagrebačkih ulica. Na jednoj od najprometnijih autobusnih stanica u gradu, koja je smještena u Paromlinskoj ulici, već mjesecima stoji nacrtano veliko slovo “U”. Iako se stanica nalazi u neposrednoj blizini gradskog poglavarstva, komunalna služba do trenutka pisanja ovog teksta nije uklonila ovaj grafit. Sličan primjer je zabilježen na Trešnjevci, gdje su na domu zdravlja u Nehajskoj ulici, koji se nalazi u neposrednoj blizini policijske postaje, zabilježeni grafiti nacističkih i ustaških simbola.

Zagrebački zidovi oglašavaju novu fašizaciju društva (FOTO: Lupiga.Com)

Zagrebački zidovi oglašavaju novu fašizaciju društva (FOTO: Lupiga.Com)

Ukoliko se komunalne službe odluče na brisanje grafita kojima se promiče nesnošljivost, taj se posao često odrađuje s vremenskim odmakom. U samom centru Zagreba, na tramvajskoj stanici koja je smještena na Trgu hrvatskih velikana, danima je bez reakcije nadležnih tijela stajao grafit “HNS (op.a. – Hrvatski nogometni savez) pederi, ubi Srbina”. Grafiti na zagrebačkoj tržnici Dolac i na fasadi Muzeja suvremene umjetnosti dokazuju da komunalne službe kad se, i ukoliko se uopće odluče na njihovo uklanjanje, taj posao često obavljaju loše. Naime, budući da su prefarbani svjetlijom bojom, ti grafiti su i dalje vidljivi.

U 2014. godini se nije promijenila ni slika na sportskim terenima koji već godinama slove kao mjesta na kojima je sveprisutan govor mržnje. Početkom februara 2014. u Zagrebu je u okviru ABA košarkaške lige održana utakmica između zagrebačke Cibone i beogradskog Partizana. Na samom početku meča s tribine se zaorilo “Ubij, ubij Srbina”. Nekoliko dana kasnije u Puli je održana nogometna utakmica između prvoligaša Dinama i Istre 1961. Dio navijača Istre, znani kao Demoni, tada je s tribina uzvikivao ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Uprava NK Istre 1961 uskoro se distancirala od ove navijačke grupe te osudila njihovo ponašanje. Čelnici ovog prvoligaša tako su se svrstali u red rijetkih odgovornih pojedinaca koji su javno osudili neprihvatljivo ponašanje na sportskim terenima. Primjeru drugačije prakse svjedočili smo početkom oktobra na stadionu u Dugopolju, gdje je odigrana nogometna utakmica između Rijeke i Hajduka. Iako su pripadnici Torcide, navijačke skupine NK Hajduka, pjevali “Šugava Rijeko puna si Srba, ne brini

Rijeko ima još vrba”, ni delegat niti sudci nisu reagirali. Sličnu situaciju promatrači Hrvatskog helsinškog odbora zabilježili su na kvalifikacijskoj utakmici za Evropsko nogometno prvenstvo 2016. koju su reprezentacije Hrvatske i Azerbajdžana13. oktobra odigrale na osječkom stadionu Gradski vrt. Već prije samog početka utakmice stadionom se zaorio ustaški pozdrav “Za dom spremni”, a pred kraj utakmice radikalna skupina navijača zapjevala je ustašku koračnicu “Evo zore, evo dana / Evo Jure i Bobana”.

Vodeći ljudi hrvatskog nogometa, među njima i sam predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker, koji je u javnosti poznat kao osoba koja je 1996. posjetila grob ustaškog poglavnika Ante Pavelića, poslije utakmice su se ogradili od divljaštva na stadionu. Ipak, riječ je o stidljivimosudama u kojima se naglasak stavlja na moguće sankcije po klubove i reprezentacije (zabrana igranja i novčane kazne), dok na širi društveni problem koji se krije iza ovakvih ispada u pravilu ne upozorava gotovo nitko. Počevši od komentatora televizijskih i radijskih prijenosa sportskih natjecanja koji se još nijednom nisu odlučili za prekid emitiranja prijenosa ili isključivanje tona koji dopire sa sportskih terena.

U drugom nastavku ovog izvještaja donosimo pregled govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru.

Izvor: LUPIGA COM

Vezane vijesti:

USKRS MRŽNjE U HRVATSKOJ (II. DIO): “Ni u moru mire, ni u Srbinu vire”

USKRS MRŽNjE U HRVATSKOJ (III. DIO): “Ne dajmo Srbima da se miješaju s nama”

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top