Ubojstvo na pravoslavni Božić: tri suda, četiri suca i 17 godina sudovanja, a počinitelji na slobodi

Datum objave: utorak, 9 juna, 2015
Veličina slova: A- A+

Ubistvo na pravoslavni Božić

Sedamnaest godina i četiri mjeseca prošlo je od smrti 66-godišnjeg Jovana Borovića iz sela Suhača pokraj Sinja. Njegov sin Božidar Borović (61) i kćerka Rosanda Macan (58) nikako da dočekaju pravomoćnu presudu za trojicu mještana Suhača – svojih susjeda kojima se sve ovo vrijeme sudi zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom njihovu ocu.

Nakon što je izvučen iz svoje kuće u kojoj je sjedio sa susjedom Mirkom Buljem, Borović, inače pripadnik srpske manjine, drvenim je kolcima premlaćen na pravoslavni Božić 7. siječnja 1998. godine, sto metara ispod svoje kuće.

Za ovo kazneno djelo već više od desetljeća i pol, točnije punih sedamnaest godina, sudi seDražanu Bulju (53) zvanom Fasko, koji je u Cetinskoj krajini znan kao brat Ivana Bulja, osuđenog za ubojstvo Anđele Bešlić; zatim njegovu rođaku Stipi Bulju zvanom Pipo (54) iZdravku Bašiću Štefu (37).

Pokojni Borović koji je bio vitalan starac i nikada nije išao liječniku, zadobio je od ove trojice više oguljotina po licu i tijelu, prijelom petog rebra, lijeve podlaktice i frakturu lubanje. Završio je s teškim ozljedama u bolnici, gdje je proveo mjesec dana, gdje je naposljetku i umro. Službeni razlog smrti je gnojna upala pluća koja se razvila zbog dugog ležanja i slabe ventilacije pluća.

Sve ide prema zastari
Rosanda živi u Radošiću s mužem i djecom, a Božidar svaki trenutak vidi prizorište gdje mu je stradao otac. Ima 61 godinu, nije oženjen, ostao je u kući tuge u Suhaču i za život zarađuje čuvanjem stada od sto ovaca i prodajom janjadi.

– Mi nismo bitni ovom društvu, nismo jednostavno face, nikome ne možemo učiniti nikakvu uslugu jer se i sami borimo za život i kao takvi smo nebitni hrvatskom pravosuđu. Ovdje se sve čini da predmet ode u zastaru, da jednostavno vrijeme učini svoje. Pa moj brat Božidar sada ima pet godina manje nego što je imao naš otac kada je ubijen! Optuženi sve ove godine žive mirno i bezbrižno, na slobodi. A kako mi živimo?

Ja i brat ne možemo zaboraviti taj događaj jer je ubio i naše živote. Majka Kata je umrla šest godina nakon ubojstva oca od tuge, a pola godine nakon toga umro je i naš brat Dušan. Ja sam dobila tlak, šećer, angina pectoris, probleme sa štitnjačom a sada i karcinom. Netko će reći, pa nije ti to od tog događaja! A ja vam kažem da je meni svaki dan od smrti oca težak, pun gorčine i boli. Boli za ocem i boli za pravdom – govori nam Rosanda.
Božidar je, kaže, vidio i čuo kako su mu tukli oca ispod stare kuće.

– Probudila me vika i galama te noći dok sam spavao u novoj, a otac i majka su bili u staroj kući. Vidio sam ove susjede kako oca tuku kolcima, i čuo kako on jadan jauče, a nisam mu pomogao. To je trajalo skoro pola sata, a ja sam se sakrio i gledao i to će me proganjati cijeli život. A da sam priskočio u pomoć ocu, ubili bi oni tada i mene i majku. Ni majka od straha nije izlazila, jadnica se zaključala u kuću. Dobro, ako sam ja tada zakazao i bojao se izići iz kuće, strahujući za svoj i život majke, čega se boje hrvatski suci? – pita se sin ubijenoga.

’Uvođenje reda među Srbima’
Rosanda i Božidar vade i pokazuju nam pun fascikl spisa sa suđenja, vještva raznih vještaka, novinskih napisa…

– Odmah smo znali da smrt našeg oca ne interesira hrvatsko pravosuđe kad smo vidjeli da su ova trojica optužena za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom posljedicom, a ne za ubojstvo iz niskih pobuda u koje spada i ubojstvo iz mržnje po nacionalnoj osnovi. Jer naš otac je ubijen zato što je pravoslavac, i to od ljudi kojima je posuđivao pare, radio kod njih na polju. Sve je bilo u redu do tog nesretnog rata, a onda se sve promijenilo.

Odjednom smo počeli smetati. Jesu li oni brata htjeli iseliti nakon očeve smrti s imanja i to nekome prodati, ne znam – žale nam se brat i sestra.

– Do sada je na suđenju za smrt našeg oca promijenjeno četvero sudaca. Počeo je sudac Mate Mimica koji je ubrzo otišao u mirovinu, pa sutkinja Maria Majić koja je otišla na novu višu sudačku dužnost, a mislimo da je mirne duše mogla zaključiti predmet, pa sudac Tomislav Zlodre, koji je donio onu smiješnu nepravomoćnu presudu od po jedne godine zatvora za svakog od troje optuženih. Sreća da je tu presudu ukinuo Županijski sud i vratio cijeli slučaj na novo suđenje. I sada je taj predmet došao na sinjski Općinski sud. Mislimo da je došao kod poštenog suca Željka Gusića koji se jedini od svih nabrojenih sudaca zainteresirao za ovaj slučaj.

Kažu da su im prijetili i izbacivanjem sa suda jer nisu mogli slušati laži nekih od optuženika.

Sporna vještva
– Tko je normalan mogao slušati laži Dražana Bulja kad je tvrdio da su ga prije tog napada na našeg oca napala trojica naših pasa, pa do laži da su moja majka i moj brat ubili oca letvama jer su njega promašili. Šta reći o njegovoj laži da je naša susjeda, inače časna žena Anka Bulj bila njegova ljubavnica koja ga na sudu teretila, a on je rekao na sudu da svjedoči tako jer ju je on ostavio. A baš ta, za nas velika žena je i pozvala policiju dok su tukli moga oca. Što reći o svjedoku iz Glavica koji je čuo da je Dražan Bulj cijeli dan govorio da sprema uvesti reda među Srbima, a na sudu kaže da je on samo došao po pršut kod Buljevih i da ništa to nije čuo – zgraža se Rosanda.

U Sinju su na Općinskom sudu održana dva ročišta i opet, kažu nam brat i sestra, zapinje s vještvima.
– Neki nalazi iz splitske bolnice su se znali čekati i po dvije i pol godine u dosadašnjem suđenju. Ne znamo što treba dokazivati 17 godina… Od toga je li zrak ušao u lubanju ili nije, do toga je li tijelo bilo nađeno ovako ili onako.

Pa policajci su našli optužene kako tuku našeg oca, našli su ih doslovce na njemu – tužno će Božidar i Rosanda.
Božidar ima desetak hrvatskih ovčara koji su neprestano lajali i skakali oko nas za vrijeme posjeta i obilaska mjesta zločina.

– Da je neki susjed ubio mog psa, ovog crnog hrvatskog ovčara starog jednu godinu, dobio bi više od jedne godine zatvora ako bi se angažirale udruge za zaštitu životinja i mediji. A oni su za smrt čovjeka koji je umro nakon njihova premlaćivanja dobili svaki po godinu! Da ta presuda nije ukinuta, ja i moja sestra bismo poludili od tuge i jada. Ovako se barem nadamo, iako je i nada sve slabija – govori nam Božidar.

A sestra Rosanda dodaje: – Čekaju da predmet uđe u zastaru ili da ja i brat umremo, a onda nikoga više neće biti briga. K nama su dolazili svi novinari, od “Latinice”, Ferala, Novog lista, udruge CERD, Altruist… Sada nitko ne dolazi, i oni su nas zaboravili jer što dugo traje, prestaje za medije biti interesantno. A nama što ovo duže traje, bol je sve veća i neizdržljivija – govore nam Rosanda i Božidar.

Marko Didić
snimio Mario Todorić / cropix

Kako smo zamalo dobili odgovore

Zašto se predmet Borović vuče čak 17 godina po sudovima, upitali smo glasnogovornika Županijskog suda u Splitu suca Damira Romca koji nam je obećao detaljan odgovor o ovom problemu, s cijelom kronologijom događaja, ali nakon što završi međunarodni seminar u Cavtatu. Također nam je obećano da će izjavu o ovom predmetu dati i predsjednik Županijskog suda u Splitu Marijan Miletić, ali je na tome i ostalo.

Izvor: SLOBODNA DALMACIJA

 

Vezane vijesti:

Hrvatska: Optužnica za ubistvo Srba posle Oluje – Jadovno 1941.

Za ubistvo 13 Srba samo četiri godine zatvora! – Jadovno 1941.

“Oluja“ – zločin bez kazne – Jadovno 1941.

licemjerna izjava pomoćnika hrvatskog ministra pravde

komemoracija za srpske civile ubijene u varivodama i gošiću




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top