U subotu 27 godina od herojskog podviga Milana Tepića

Datum objave: četvrtak, 27 septembra, 2018
Objavljeno u Ostalo
Veličina slova: A- A+

U subotu, 29. septembra, navršava se 27 godina od stradanja pripadnika JNA u kasarni u Bjelovaru, u Hrvatskoj, i herojskog podviga majora Milana Tepića, koji je sebe digao u vazduh, zajedno sa skladištem municije, kako bi spriječio da ono padne u hrvatske ruke.

Narodni heroj Milan Tepić

Dok je trajala borba za kasarnu na Vojnoviću, major JNA Milan Tepić, komandant skladišta borbenih sredstava “Barutana” u selu Bedenik, nedaleko od Bjelovara, s ciljem sprečavanja njegove predaje pripadnicima hrvatskog Zbora narodne garde /zenge/, digao je magacin u vazduh sa 170 tona eksplozivnih sredstava.

Tom prilikom su stradali i on i devetnaestogodišnji vojnik Stojadin Mirković, koji, uprkos Tepićevoj naredbi, nije htio da se preda. “Jednom ljudi daju reč, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao reč da ću da branim ovu zemlju, ako joj bude teško”, ovo je, između ostalog, napisao u posljednjem pismu major Milan Tepić.

Predsjedništvo SFRJ je krajem 1991. godine proglasilo majora Milana Tepića narodnim herojem, posljednjim i jedinim u proteklom ratu.

Njegovo ime danas nose ulice i kasarne u gradovima širom Srbije i Republike Srpske, a u njegovu čast Vojska Republike Srpske je ustanovila poseban Orden za zasluge u ratu.

Brojne ulice u gradovima Republike Srpske i Srbije danas nose ime majora Milana Tepića. U Komlencu, kod Kozarske Dubice, Tepićevom rodnom mjestu, svake godine se obilježava dan njegove herojske pogibije.

Vojnik Stojadin Mirković je 1999. godine odlikovan posthumno Ordenom za zasluge u oblasti odbrane i bezbjednosti prvog stepena.

Njegovi posmrtni ostaci su u julu 1995. godine sahranjeni u rodnom selu Donje Leskovce kod Valjeva, gdje mu je 2013. godine otkrivena i spomen-bista.

Prije nekoliko godina grad Valjevo mu je dodijelio najveće priznanje “Septembarsku povelju”, a i jedna ulica u tom gradu nosi njegovo ime.

Za zločine nad pripadnicima JNA, u to vrijeme jedine legitimne i regularne vojske u državi SFRJ, u čijem je sastavu u to vrijeme formalno pravno bila i Hrvatska, još niko nije osuđen.

Napad hrvatskih zengi na pripadnike JNA u garnizonu Bjelovar, koji su bili već 15 dana pod totalnom blokadom, počeo je ujutro u 7.20 časova, 29. septembra 1991. godine.

Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, pripadnici JNA su se predali, ali je predsjednik Kriznog štaba Bjelovara Jure Šimić izdvojio pukovnika JNA Rajka Kovačevića i njegove pomoćnike potpukovnika Miljka Vasića i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića.

Šimić ih je, prema saznanjima Informaciono-dokumentacionog centra “Veritas”, odveo pedesetak metara dalje od stroja vojnika JNA, koji su bili skinuti do pojasa, i lično u svakoga ispalio po dva metka iz pištolja, usmrtivši ih na licu mjesta.

Sutradan su, po Šimićevoj naredbi, građani Bjelovara obilazili zauzetu kasarnu, u kojoj su bili izložena tijela ubijenih oficira, koje su u mimohodu skrnavili pljuvanjem i mokrenjem po njima.

Osim ove trojice oficira, u toj kasarni poginula su još šestorica pripadnika JNA /Zoran Krstić, Šukri Keljani, Ljubiša Lazić, Nedeljko Jovetić, Ejupi Bertoli i Goran Radovanović/, a zarobljeno je 59 oficira, podoficira i građanskih lica na službi u JNA i oko 250 vojnika.

Oni su, nakon fizičkih i psihičkih zlostavljanja u logorima u Bjelovaru, razmijenjeni 9. novembra iste godine u Bosanskom Šamcu.

Šestorica zarobljenih rezervista JNA sa područja Bjelovara /Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Ivan Hosjak, Boško Radonjić i Milorad Đorđević/, izdvojeni su i zatvoreni u policijsku stanicu, odakle su ih četiri dana kasnije izvela uniformisana lica sa fantomkama na glavama i strijeljali u šumi Česma, nedaleko od mjesta Malo Korenovo.

Sa njima je bio i civil Savo Kovač iz Bjelovara, kojeg su dan ranije uhapsili u njegovom stanu pod optužbom da je “snajperista”, koji je, iako je zadobio tri prostrelne rane, preživio strijeljanje.

Hrvatska strana je potvrdila gubitak 11 svojih vojnika, zbog čega su, poslije predaje, iz osvete, strijeljali komandira straže na tom objektu, starijeg vodnika Ranka Stevanovića.

Vojno tužilaštvo u Beogradu 1992. godine podiglo je optužnicu protiv Jure Šimića i njegovih saradnika, ali Haški tribunal nije otvorio službenu istragu u ovom slučaju, nego je 2006. godine dokumentaciju ustupio tužilaštvu u Bjelovaru.

Sud u Bjelovaru je 2010. godine pokrenuo istragu zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima protiv Jure Šimića, ali je optužnicu protiv njega konačno podigao sud u Rijeci 2014. godine.

Prema optužnici, zarobljene oficire, po Šimićevoj naredbi, ubili su za sada nepoznati “pripadnici hrvatskih vojno-policijskih snaga”.

Za ubistvo šestorice zarobljenih rezervista JNA i pokušaj ubistva jednog civila, u septembru 2001. godine optužena su četvorica pripadnika bjelovarske policije Luka Markešić, Zdenko Radić, Zoran Maras i Ivan Orlović zbog ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i civila.

Nakon šest suđenja tokom 10 godina pred četiri različita suda, optuženi su presudom suda u Zagrebu 2011. godine oslobođeni optužbe, “jer djela za koja se terete, izmijenjenom optužnicom, po zakonu nisu krivična djela”.

Izvor:Srna

Vezane vijesti:

Narodni heroj Milan Tepić dobija spomenik na Savskom vencu

U ime časti – govor majora Milana Tepića

Major Milan Tepić dobija spomenik u Beogradu




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top