TUĐMAN „POSLOVAO“ SA ARKANOM

Josip Manolić

Bivši visoki obavještajac SFRJ i Tuđmanov ministar i saradnik Josip Manolić tvrdi da je Željko Ražanatović Arkan nabavljao oružje za Hrvatsku i da je prodao hrvatskom vrhu video-zapis ubistava na Ovčari.

U nedavno objavljenim memoarima „Politika i domovina“, koji su izazvali veliku pažnju javnosti, Manolić tvrdi da postoje dokazi da je Arkan šleperima oružja platio slobodu i puštanje iz zatvora u Hrvatskoj.

Arkan je tokom istrage i boravka u Remetincu postao dobavljač oružja za potrebe Republike Hrvatske. Početkom 1991. godine, tačnije u aprilu, Hrvatska je od njegove firme iz vojnog skladišta u Batajnici kupila mnogo oružja.

To su pretežno bili kalašnjikovi „AK 47“ i protivtenkovsko naoružanje – radilo se o dvanaest šlepera, navodi Manolić.

Iznoseći tvrdnje koje mijenjaju sliku o dešavanjima u Hrvatskoj tokom sukoba devedesetih godina, Manolić navodi da su u tim operacijama sa Arkanom učestvovali neki osječki „gospodari života i smrti“.

Detalje o svemu tome znaju i neki živi Vukovarci, sklonjeni na ostrvu Krku, kao i oni koji su pratili šlepere do istovara – navodi nekadašnji jugoslovenski i Tuđmanov visoki funkcioner.

„Oružje je plaćeno, a neki pojedinci u zgradi Županijskog suda u Osijeku pripremili su dvije aktovke pune zlata i srebra…O cijelom slučaju postoji zabilješka u Državnom tužilaštvu“ – navodi Manolić.

On tvrdi da je februaru 1992. godine Franjo Tuđman isplatio dva miliona njemačkih maraka za nabavku video-zapisa koji je posjedovao Željko Ražnatović Arkan – tako stoji u dokumentima koje hrvatska država i danas ima.

„Gotov novac odnesen je Arkanu, a video-kaseta, zamotana u aluminijsku foliju, predata je Tuđmanu u njegovoj porodičnoj kući u Nazorovoj ulici“, piše Manolić i precizira da se radilo o ubistvima na Ovčari.

On tvrdi da postoje dokumenti koji govore o tom video-zapisu te da se nada da u međuvremenu nisu uništeni.

Manolićeva knjiga, kako navode hrvatski mediji, baca drugačije svjetlo na mnoga dešanja u Hrvatskoj devedesetih godina na političkom, ekonomskom i vojnom planu.

Tako Manolić navodi da je Tuđman strahovao od grupe političkih moćnika koji su htjeli da naprave novu ustašku državu.

Manolić citira Tuđmanov govor sa sjednice Predsjedništva HDZ-a s početka devedesetih, u kome on kao ustaške ekstremiste proziva Vladimira Šeksa (označavajući ga kao inspiratora), Antu Kutlea, Veru Stanić, Ivana Bobetka, Žarka Domljana, Milana Kovač, Vicu Vukojevića..

U „ustašku grupu“ Tuđman je stavio i Đuru Pericu i Zvonimira Markovića.

Ta grupa , prema Manoliću, bila je povezana sa pojedincima sa terena, i intenzivno radila na terenu na formiranju posebnih odreda, mimo policije i garde.

Te grupe i odredi javno su propagirali ustašku Pavelićevu politiku i stvaranje nove NDH. Posebnu pomoć u tome pružala im je skupština grada Zagreba sa tadašnjim gradonačelniklom (nekadašnjim glumcem) Borisom Buzančićem.

Izvor:

Vezane vijesti:

„Tuđman je znao za ubistva Srba“ – Jadovno 1941.

Nepresušno vrelo zvano „Dva kamiona“ – Jadovno 1941.

Ustaška emigracija u „demokratskom ozračju“ – Jadovno 1941.