arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Vasilije Đ. Krestić – Genocidna ideologija Hrvata

Knjiga je predstavljena na Beogradskom sajmu knjiga, u izdanju Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“ iz Beograda i Talija izdavaštva iz Niša; napisana je  i objavljena inspirisana rečima Jovana Dučića da se mora neprestano ponavljati i širiti istina o užasnom  stradanju Srba u NDH  1941-1945. godine. Državno i istorijsko pravo Hrvatske jedno je od značajnijih pitanja koje je i u ranijoj i u novijoj prošlosti moćno uticalo i još uvek snažno utiče na međusobne odnose Srba i Hrvata. Zbog nedovoljno proučenih hrvatsko-srpskih odnosa, pogrešnog i tendencioznog tumačenja tih odnosa, koji su i posle Prvog i Drugog svetskog rata ulepšavani i doterivani prema dnevnopolitičkim potrebama, pitanje državnog i istorijskog prava Hrvatske,

Žrtve Drugog svetskog rata i „naši“ revizionisti: do kada ?

Šta je rečeno na 11. simpozijumu o jasenovačkim žrtvama i ko je odgovoran za nemilu scenu viđenu u dvorani pravoslavne gimnazije u Zagrebu? Zagrebačke Novosti, organ srpske manjine u Hrvatskoj, su pratioce svog sajta obavestile 10. septembra 2025. o ovogodišnjem dvodnevnom simpozijumu o jasenovačkim žrtvama, koji je održan 8. septembra u Jasenovcu, a 9. septembra u prostorijama srpske pravoslavne gimnazije Kantakuzina-Katarina Branković u Zagrebu. Simpozijum je organizovan u organizaciji Eparhije pakračko-slavonske, Muzeja žrtava genocida iz Beograda i Odbora za Jasenovac Svetog arhijerejskog sabora SPC, a u saradnji sa Srpskim narodnim vijećem iz Zagreba https://www.portalnovosti.com/oprezno-s-brojkama/ . U svom izlaganju drugog dana ovog simpozijuma, prof. dr Ivo Goldštajn je naveo: „Kroz logor

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima 

U februaru 1988., dnevni jugoslovenski list „Borba“ objavio je specijalno izdanje, u kome su opisani i ilustrovani ustaški zločini od 1941. do 1945. Novina je takoreći preko noći povučena. Sačuvani primerak, 37 godina kasnije, u fototipskoj formi objavili su izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada i udruženje „Jadovno 1941.“ iz Beograda. U knjigama su sačuvana svedočenja, opisani ustaški zločini i navedena imena više od 11 hiljada zaklane kozaračke dece. Najstarije imalo je samo 14 godina, a većina do sedam. Izdanje je štampano na srpskom, ruskom i engleskom jeziku, a predstavljeno je nedavno na Sajmu knjiga u Beogradu. Tamo je bio i reporter Aleksandar Milivojević. Poslušajte zvučni zapis emitovan u petak

Ljudi, kako smo do toga došli i čemu se dalje nadamo?

Kako to da na gradskom groblju u Zemunu, u glavnom gradu države Srbije sa pravoslavnim hrišćanima, krst i molitva za upokojene mogu biti mržnja prema bilo kome, i kako bilo ko, na zajedničkom groblju može polagati pravo da se na nekoj parceli ne može vršiti verski čin ljudi druge vere? Piše: Gordana Dostanić Pratim na sajtovima krivične prijave Jevrejske opštine Zemun protiv UG Jadovno 1941. iz Banja Luke i njenog predsednika dr Dušana Bastašića. Čitam i trljam oči i pitam se kako smo do toga došli. Do toga da se krivičnom prijavom preti zbog održanog pomena i postavljenog krsta nad grobnicom 6.500 srpskih mučeničkih duša, pobijenih u logoru Semlin (Anhaltelager Semlin),

Nakon dve krivične prijave Jevrejske opštine Zemun, spremamo se za pravnu borbu

Ukoliko do pokretanja sudskog postupka dođe, a nadamo se da neće, potrudićemo se da dokažemo da postavljanjem pravoslavnog krsta na srpskoj zemlji nismo prekršili niti jedan zakon, kako ovozemaljski tako i Božji. Na Zemunskom groblju, u delu gde se sahranjuju Jevreji, postoji jedna grobnica sa skromnim spomenikom na kojem piše – Žrtvama fašizma 1941-1944. SUBNOR. Spomenik je podignut 1957. godine i, kao i na mnogim drugim mestima širom bivše Jugoslavije, tu su godinama održavane komemoracije, polagani venci i držani govori u kojima se veličala partizanska borba protiv fašista i zaklinjalo u bratstvo i jedinstvo. Žrtve kojih su se sećali bile su bezimene. Bili su to „borci za slobodu“, oni koji

U Beogradu održana promocija knjige „Redni broj smrti“

Ova knjiga je optužnica za Genocid! Nikad podignuta, prećutkivana i prekrivana lažnim kompromisima. Kako drugačije da se nazovu surova i bestijalna ubistva dece. Piše: Đurđica Dragaš Prvog novembra 2025, u okviru Beogradskog sajma knjiga, promovisana je jedna vredna i važna knjiga. Udruženje Jadovno 1941. iz Beograda i izdavačka kuća Prometej iz Novog Sada izdali su, na srpskom, ruskom i engleskom jeziku,  fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16.2.1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. U knjizi su objavljena imena i prezimena 11.219 – oro kozaračke dece koje su zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. godine Knjiga neobičnog izgleda i formata i izuzetno

REDNI BROJ SMRTI – Nova knjiga u izdanju UG Jadovno 1941.

Izdavačka kuća „Prometej“ iz Novog Sada i UG Jadovno 1941. iz Beograda izdali su na srpskom, ruskom i engleskom jeziku fototipsko izdanje specijalnog izdanja lista Borba od 16. 2. 1988. koje je u to vreme ekspresno povučeno iz prodaje. Najstarije dete imalo je samo 14 godina a većina dece su bila starosti od 6 do 7 godina. Naglašavamo da se ovi podaci odnose samo na kozaračku decu a Pokolj, zločin Genocida nad Srbima, dešavao se na prostoru čitave tadašnje NDH. U knjigama su objavljena imena i prezimena 11 219 kozaračke dece koje su zaklale i zatrle ustaše na najmonstruoznije načine u periodu od 1941. do 1945. god. Promocija ovog troknjižja,

Panorama_Veliko_Palanciste.jpg

Ok­to­bar na Ko­za­ri 1942. je bio cr­ven od kr­vi

Pri­je­dor – Usta­ški zlo­čin u ko­zar­skom se­lu Ve­li­ko Pa­lan­či­šte, 22. i 23. ok­to­bra 1942. go­di­ne, ka­da je li­kvi­di­ra­no vi­še od 400 me­šta­na ovog i su­sed­nih me­sta, opi­san je u mno­gim iz­ve­šta­ji­ma, knji­ga­ma, isto­rij­skim do­ku­men­ti­ma i sve­do­če­nji­ma ma­log bro­ja pre­ži­ve­lih. Piše: Milan Pilipović O to­me, Udru­že­nje „Ja­dov­no 1941” pi­še: „Ka­da su usta­še za­vr­ši­le po­kolj mu­ška­ra­ca, po­če­li su sa od­vo­đe­njem gru­pa že­ne i de­ce uglav­nom na istu lo­ka­ci­ju, ali i u za­se­o­ke zva­ne Je­ze­ri­ne i osta­le de­lo­ve bli­že oko­li­ne. Na­čin kla­nja i ubi­ja­nja bio je sli­čan, s tim što su mla­đe že­ne i de­voj­ke bi­le pr­vo si­lo­va­ne, a za­tim su ubi­je­na de­ca sta­vlja­na na ma­sa­kri­ra­ne doj­ke maj­ki, a kod de­vo­ja­ka, na­kon di­vljač­kog iži­vlja­va­nja

Jasenovac spomenik

Šta to beše Jasenovac

Već dugo u hrvatskoj javnosti, pojedinačno i na skupovima, u medijima i na društvenim mrežama, uporno kola mantra o logoru smrti Jasenovac kao stratištu Jevreja, Roma i Hrvata-patriota u NDH, uz napomenu da je tamo bilo i „slučajeva zlostavljanja Srba”. Domaće i svetske biblioteke i istorijski arhivi krcati su dokumentovanom građom o strašnim zločinima ustaša i vlade Ante Pavelića, podržane katoličkim klerom (Stepinac i drugi), zločinima nad Srbima, Jevrejima i Romima, stradalim ne samo u kompleksu logora Jasenovac (120 kvadratnih kilometara) već na celoj teritoriji NDH. Pored jasenovačkog kompleksa, postojali su i brojni manji, lokalni logori: Lepoglava, Jadovno, Vinkovci i drugi, kao i lokalni „preki sudovi” za srpski živalj, po

BASTAŠIĆ: NEĆEMO UKLONITI ČASNI KRST NA GROBLjU U ZEMUNU

Udruženje „Jadovno 1941“ iz Banjaluke neće ukloniti Časni krst sa groblja Gardoš u Zemunu nad masovnom grobnicom 6.500 ubijenih Srba u Drugom svjetskom ratu, rekao je predsjednik Dušan Bastašić. BANjALUKA, 27. OKTOBRA /SRNA/ Bastašić je pojasnio za Srnu da je Više javno tužilaštvo u Beogradu, na osnovu prijave Jevrejske opštine Zemun, podnijelo dvije krivične prijave protiv Udruženja i njega zbog postavljanja Časnog krsta. Ukoliko dođe do pokretanja sudskog postupka, Bastašić je rekao da će se potruditi da dokaže da postavljanjem pravoslavnog krsta na srpskoj zemlji nisu prekršili nijedan zakon. „Dio Zemunskog groblja na koji se sahranjuju Jevreji, po podacima iz katastra u koje smo imali uvid, nije u vlasništvu Jevrejske

U Hašanima održana manifestacija „Ćopićevim stazama djetinjstva“ (VIDEO)

U Hašanima rodnom mjestu književnika Branka Ćopića održane su „Ćopićeve staze djetinjstva“. Otvoreno je novoizgrađeno pozorište za djecu“ Ježeva kućica. Stihove najplodonosnijeg pisca naše književnosti čitali su učenici i književnici. Najuspješniji literarni rad o temi Ježeva kućica napisala je Iva Pančić učenica Osnovne škole „Branko Ćopić“ iz Banjaluke. Ove godine Fondacija je nagradu „Blagodarje“ dodijelila Narodnoj biblioteci“ Branko Ćopić “ iz Velike Popine u Gračacu u Hrvatskoj. Fondacija „Branko Ćopić“ i opština Krupa na Uni zajedno rade na realizaciji projekta „Bašta sljezove boje-Hašani“. Na početku je položen vijenac kod piščeve biste kod spomen-škole „Branko Ćopić“. Foto: SRNA Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima. Prvu književnu nagradu

Nataša Drakulić: Prazna sela i grobovi bez imena

Ime sela Divosela u Lici, kraj Gospića, nastalo je etimološki spajanjem reči divno i selo. Kažu da je baš takvo i bilo; bogato i veliko, na lepom položaju, mada to ne znam jer nikad u njemu nisam bila iako mi kilometražom nije bilo daleko od rodne kuće. Bila sam nedavno tek nadomak, u manastiru Medak, koji više od tri veka odoleva velebitskim vetrovima, ali danas je, nažalost, usamljen. U prošlosti, do Drugog svetskog rata, selo Divoselo je bilo još bogatije i naseljenije sa pravoslavnom crkvom sagrađenom polovinom 18. veka, posvećenoj Rođenju Presvete Bogorodice ili Maloj Gospojini. Imalo je i veliku školu, a broj stanovnika se po popisima stanovništva iz druge

Sama smrt, čin umiranja – to mi nije bilo jasno, o tome nisam imao nikakve predodžbe

Navršilo se osam godina od upokojenja Milana Bastašića, mog oca, nekadašnjeg jedanaestogodišnjeg dječaka, jasenovačkog logoraša. ENGLISH VERSION Tim povodom, prenosim dio njegovog svjedočenja, objavljenog 2010. godine u knjizi „Bilogora i Grubišno Polje 1941-1991.“ čiji je autor. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, marvenim vagonom iz rodnog Grubišnog Polja, prevezen je u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli dječak jasenovački logoraš sa Bilogore. Idem u smrt, toga sam svjestan, ali taj put u smrt nema završnog „čina”. A, u stvari, on, taj „čin” – to je smrt. Ujutro ustajemo, hladno, sve je vlažno,

Đurđica Dragaš: Povratak kući

Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Sama sam…. Slušam ptice… Pitaju me gde sam bila do sad… Ćutim… Pružam ruke ka nebu, čini mi se da dodirujem ivice oblaka.. Osećam njihovu paperjastu mrežu pod prstima. Smeše mi se, nestalni, nežni, daleki.. Pitaju me gde sam bila do sad… Saginjem glavu… Koračam kroz divlje trave, kupine mi se penju uz noge… Milujem njihovo trnje… Nebolno je, kao da samo želi da mu budem blizu, da oseti ljudsku kožu, toplotu, ritam mog srca .. Pita me gde sam bila do sad… Plačem.… Čujem čekrk sa bunara… Trčim…željna, srećna, opijena.. Čeka me kanta puna vode… Ne razmišljam, ne pitam…pijem, gasim

Oslobođeni Jasenovac

Išao sam u logor Jasenovac da opišem to što ću tamo vidjeti. Bili su posljednji dani aprila, lijepi dani, nebo vedro, sunce grije. Godina je 1945. A rijeka… to je rijeka Una niz koju idemo. Autor: Ćamil Sijarić Ono nekoliko gradića i naselja niz ovu rijeku oslobođeno je od ustaša i Nijemaca: Bosanski Novi, Dvor na Uni, Kostajnica i Dubica. Sa lijeve strane puta niz koji idemo brda su, a tamo iza brda topovi su – čuju se nekako kao ispod zemlje. Znamo da je put pred nama miniran, ali nikako ne možeš znati na kojem su mjestu postavljene mine, pa ideš onako na svoju sreću… Ispred podne – a

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.