arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Milan Ružić

Milan Ružić: Zakon o slobodi veroispovesti udario i na zakon i na slobodu veroispovesti

Gospod se uvukao među narod i pokrenuo molitve koje su zaglušile sve one bezbožničke povike i namere. Od svih mogućih zakona o oduzimanju nečega, tačnije o slobodi, a sa namerom ropstva, Crna Gora je rešila da sebi oduzme sebe samu. Baš kad su svi bili ubeđeni da se ovde ne može ništa ocrniti dalje od imena i onoga što je davno ocrnio onaj koji je najviše mrzeo Srbe, dogodilo se i to da se identitet saseca u korenu kako bi se stablo srpskog naroda samo osušilo. Zakon o slobodi veroispovesti udario je na zakon i na slobodu veroispovesti, pa neka ne čudi zbog čega se Crnom Gorom, pravo sa Lovćena,

Milan Ružić: Koliko ti još, svete, srpske krvi nedostaje?

Ponovo pokušaj prikazivanja Srba kao silovatelja. Ne znam do kada ćemo slušati ove priče o sebi i ne reagovati na njih. Možda je potrebno svetu napisati jedno ovakvo pismo… „Dragi svete, ili barem ti koji se tako zoveš, belosvetska zlonamerna provincijo, Šta je moj narod tebi ikada učinio da se ovako odnosiš prema njemu? Mora li moj narod da bude kriv za sve što se na ovoj planeti dešava? Ima li naroda koji je manji, a da su ga više optuživali? Postoji li rat koji je započet, a da ga nije započela Srbija? Imaš li ikakve namere da još nekoga na ovaj način mučiš i proglašavaš Afrikom, iako je Srbija

Milan Ružić: Srpski krst

Šta će ostati iza Srba kad nas ne bude, trebalo bi da bude ono po čemu bismo morali živeti. Ne treba da ostavljamo iza svog naroda ono što oni koji nas zatiru žele da ostavimo, već ono što će prkositi i njima i celom svetu, kao što je naš narod oduvek prkosio. Mislim da je nas Srba rođeno mnogo više nego bilo kojih drugih naroda, ali smo skoro najviše i ubijani, a sa tim se trendom nije prestalo ni do dana današnjeg. Zamislite samo kada bismo svi sišli sa kočeva, svukli se sa bajoneta, skinuli se sa noževa, izašli iz plamena, ispuzili iz jama, povadili metkove iz košulja, pokupili glave

Milan Ružić: Moja Srbija

Prodali smo sebe za dobre pare, ali je novac pokupio neko drugi. Stalno me pitaju zašto se žalim na bilo šta i zbog čega prigovaram kad sam se rodio u zemlji koja je „prosto takva“. Nisam se ja rodio u ovoj zemlji. Nisam se ja rodio u zemlji u kojoj zadnjica govori i plaća se više od diplome. Ne verujem da je država mog rođenja ona koja samu sebe rasprodaje. Ne bih rekao da je moja država ona koja ljubi čizme koje su joj do juče pritiskale vrat, a ni dan-danas nisu od toga odustale. Moja zemlja nije zemlja rijaliti programa, već teške realnosti. U mojoj zemlji se od časti

Milan Ružić: Pismo Maksa Luburića Viktoru Ivančiću

Cilj njegovog teksta je da zabavi masu i da odletuje jednu ili dve godine pod kanskim palmama Emira Kusturice, pa će posle ponovo napasti nekoga za koga pomisli da preko njegovih leđa može da se živi, ili za koga mu narede U jednoj od svojih zaumnih olakšica koje su rezultirale čak i knjigom, Viktor Ivančić, bivši urednik i osnivač mrtvorođenog „Feral tribjuna“, ovoga puta je sebi dozvolio da napiše pismo Milana Lukića Emiru Kusturici. Naravno, kako se drugačije probiti u okruženju koje ne razume tekstove Ivančića, a ne razume ga, jer u njima nema ničeg za razumevanje, nego pljunuti na Emira Kusturicu? I na pljuvanju velikog reditelja se njegov pohod

Milan Ružić: Vreme za zaborav

Došli smo do trenutka u svojoj istoriji u kojem se sve svodi na zaborav. Od svega čega bismo se imali setiti i time se ponositi, mi se jedino uvek setimo da zaboravimo. Zaborav je od nas načinio idealne robove i to će nam biti maksimum u ovom istorijskom minimumu nas kao naroda. Da bi se ovo promenilo, maksimum mora biti naš minimum. Narod čija svest grca, jedino se još jednim prstom drži za svoju religiju. Mi grcamo u podvalama, omalovažavanjima, razbraćivanju, raskršćavanju, rasrbljavanju i samoporicanju. Ne vidim ništa što bi zaustavilo naš dalji pad, ako dalje ima, prema dnu, ako smo već moral i poštenje preležali kao što deca preleže

Lučani: Nastavak akcije „Sačuvajmo ćirilicu“

Akciju „Sačuvajmo ćirilicu“ osnovaca iz Lučana podržale mnoge javne ličnosti značajne za srpsku kulturu Akciju „Sačuvajmo ćirilicu“ pokrenuli su u Osnovnoj školi „Milan Blagojević“ u Lučanima nastavnik srpskog jezika Monika Ružić i tri učenika šestog razreda (Danila Raonić, Magdalena Savić i Đurđina Matijašević). U okviru akcije na časovima novinarske sekcije za sada je izrađeno 12 plakata sa citatima o ćirilici i slikama starih ćiriličnih spomenika, nekoliko kaligrafskih radova po uzoru na Miroslavljevo jevanđelje, ćirilični ćilim „Ćirilim“ koji predstavlja specifična slova naše azbuke. Hor starijih razreda pripremio je pesmu o ćirilici. Uspostavljena je saradnja sa školama širom Srbije. Poslate su ankete kako bi se došlo do podatka kojim se pismom učenici

Milan Ružić: Srbi postaju narod bez države

Mi Srbi polako postajemo narod bez države. Iza nas i naših stavova ne stoji država, već nama u leđa duvaju promaje kojekakvih strana sveta u političkom i svakom drugom smislu. Nema Srbina koji će izaći pred svoje sunarodnike i iskreno reći šta misli, a da posle izgovorenog ne bude nazvan lažovom. Postoji zemlja u kojoj se reč uvek i isključivo daje onima koji ništa ne znaju, dok naši intelektualci, a ima ih još uvek, beže i od svoje senke podučeni iskustvom svojih prethodnika koji su progovarali, ali ih više nema ili ih ima, ali ih niko odavno nije video. Ovde se umni ljudi izgleda poistovećuju sa umnjacima, pa javnost misli

NAJNOVIJE VIJESTI

Stope u snijegu..

Svjedočenje Kate Bukve rođene Trbojević o obruču na Petrovoj gori, pokoljima i

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.