Pokušao sam da ti zatvorim oči, da sanjamo skupa.. Kožara Noć iz drugog prosijanjaDonese zrnce svjetlonosne klice,Oblakom se mjesec uvio u sušu,A ovdje u pepelištu istog postojanjaTvoje je čelo hladno, i ruke, i lice,I ne mogu više dotaći ti dušu,Ni ugrijati pramen njenog nestajanja. Nije u ovoj sobi jedini miris studi,Niti mravlja grudva jedina tišina:Bose su naše stope i gole su nam grudi,Na vremenskom trenu u kom je slamnat odarSamo je privid trupla i njegova bjelina;Razapete kože život su drugih ljudi,I plavi, riječni vrtlog što u dahu nam je modar, Kao jesenje more koje pod dlanovima krijem;Pokušao sam da ti zatvorim oči, da sanjamo skupaOnaj povez vjetra na kome te