arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Bojanić: Lobograd i Tenja nisu zaboravljeni slučajno… zaborav je obično poslednja faza zločina

Postoje mesta o kojima se malo govori, ne zato što su manje stradala, već zato što je bol koji nose suviše težak za površno sećanje. Lobograd i Tenja su upravo takva mesta. Bez velikih spomenika, bez školskih lekcija koje im posvećuju dužnu pažnju, ali sa hiljadama nedužnih života ugrađenih u zemlju i tišinu. Logor Lobograd, osnovan 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, bio je logor za žene i decu, uglavnom Srpkinje i Jevrejke. Ta činjenica sama po sebi ruši svaki pokušaj relativizacije ustaških zločina. Lobograd nije bio „radni logor“, niti „privremeno sabirno mesto“, već prostor sistematskog uništavanja kroz glad, bolesti, poniženje i namerno zapostavljanje. Istorijski izvori, uključujući svedočenja preživelih, dokumentaciju

Jasenovac spomenik

Istina iz zemlje koja nije mogla da ćuti… Zbog čega to danas pobijaju i taj broj desetostruko umanjuju?

Akademik Srboljub Živanović govorio je da su se članovi komisije uplašili brojeva do kojih su došli. Piše:  Đorđe Bojanić  On je kao član komisije za istinu o logoru u Jasenovcu tvrdio da je u masovnim grobnicama koje su se prostirale na dužini od 12,5 km i širini od 4,5 km, ali je ubrzo onemogućen rad Komisije. Nikada nije utvrđen tačan broj stradalih od strane komisije. Procene akademika Srboljuba Živanovića bile su i preko 700.000 stradalih. Danas, na drugoj strani smanjuje se broj srpskih žrtava. Revizija broja žrtava sve češće stiže iz Hrvatske. Danas sve više čujemo da je u Jasenovcu stradalo od 89.000 do maksimum 130.000 žrtava, veliko je pitanje

Pogledajte film ,,KOŠARE” (video)

U režiji: Đorđa Bojanića, prof. istorije i đakona Dejana Jovanovića. Cilj ovog dokumentarnog filma je da približimo suštinu i značaj ove bitke i junaštva, koji ne ulazi u detalje bitke i strategiju iste. Kroz priču nas vodi borac i junak sa Košara Darko Anđelković i penzionisani general-pukovnik Vladimir Lazarević. Cela priča je protkana kroz naratorski deo i kazivanje pesnika dr Danila Vasojevića, brata junaka Ivana Vasojevića Jaguara, naglašava Đorđe Bojanić. Naš krajnji cilj je da ovaj film ponudimo svim školama u Srbiji da ga i đaci osmog razreda i srednjih škola pogledaju 25. marta u ponedeljak ili 11. aprila 2024. god, u nadi da dobijemo preporuku ministarstva prosvete. Narator u filmu je Boško Kozarski.

Bojanić: Bekstvo 12. februara 1942. god.. LOGOR CRVENI KRST I BUBANj

Na hiljade ljudi demonstriralo je ulicama Kraljevine Jugoslavije i uzvikivali parole – “BOLjE RAT NEGO PAKT ! BOLjE GROB NEGO ROB !“ . Klicalo se i “HOĆEMO SAVEZ SA RUSIJOM“ , “Sovjetska Rusija “ koja je tad bila u savezu sa Hitlerom (imala ugovor o međusobnom nenapadanju). Priredio Đorđe Bojanić Posle aprilske katastrofe i ulaska nemačkih okupatora u Niš, 9. aprila 1941. godine, počela su hapšenja talaca. Aprilski rat, izvukao je Jugoslaviju iz anonimnosti i na nju skrenuo pažnju celokupne svetske javnosti. Malo ljudi je govorilo da je to izazivanje tada najjače vojske sveta i da je poraz neminovan. Uprkos svim saznanjima o nespremnosti Hrvata i svih manjina da se bore, o zastarelosti

IZAŠAO PRVI TREJLER ZA FILM O STRADANjU SRPSKOG NARODA U 20.VEKU (video)

Ovo će biti i prvi dokumentarni film koji će obraditi ceo vek Srpskog stradanja. Piše: Đorđe Bojanić Svi dobro znamo da je nad Srpskim narodom u više navrata izvršen kolektivni zločin od strane naših neprijatelja i komšija koji su na državnom nivou u određenim istorijskim trenutcima imali projekat istrebljenja srpskog naroda. Samo u dvadesetom veku u odbrambenim ratovima i agresijama nad Srbima stradalo je preko tri miliona Srba. Sve to ćemo pokušati da utkamo kroz jednu naratorsku priču protkanu video materijalom i uz priču učesnika koji će govoriti u filmu. Pred nama je godinu dana napornog rada, naglašava Đorđe Bojanić. Cilj nam je i da prikažemo kroz istorijski presek i kontinuitet

Bojanić: 02. maja možda i naučimo da više i trezvenije cenimo sopstvene žrtve

02. maja,  ako nam se desi da nas proglase za genocidan narod na Generalnoj skupštini u UN… verovatno će se pokrenuti konačno i ,,lavina“ istine i sa naše strane. Zar nije onda bilo genocida i u Bratuncu, Jasenovcu, Dragincu, Kragujevcu, Kraljevu, Mačvi…? Veliko je pitanje zašto rezoluciju donosi Generalna skupština, a ne Savet bezbednosti UN… ali, i to je jasno (Ruska Federacija i Belorusija su suspendovane)? Ali, možda iz toga naučimo da više cenimo sopstvene žrtve, zločine i počinjeni genocid nad srpskim narodom koji je počinjen u par navrata samo u 20. veku nad Srbima. Decenijama smo ćutali, kao da se ništa nije desilo… i u dva navrata prigrlili sopstvenog

Pre­da­va­nje s film­ske tra­ke dr­ži pa­žnju đa­ka na ča­su isto­ri­je

U Osnov­noj ško­li „Bu­banj­ski he­ro­ji” u Ni­šu osma­ci će da­nas – tač­no če­tvrt ve­ka od po­čet­ka Bit­ke za Ko­ša­re – o naj­po­zna­ti­joj bor­bi to­kom agre­si­je NA­TO-a i hra­brim bra­ni­o­ci­ma do­mo­vi­ne u epskoj bi­ci u re­jo­nu ču­ve­ne ka­ra­u­le uči­ti iz do­ku­men­tar­ne pri­če ko­ju su na film­skoj tra­ci ovekove­či­li Đor­đe Bo­ja­nić, na­stav­nik isto­ri­je, i De­jan Jo­va­no­vić, ve­ro­u­či­telj u ovoj ni­škoj osmo­let­ki. Piše: Milenija Simić-Miladinović Oni su tvor­ci do­ku­men­tar­ca „NA­TO agre­si­ja 1999. – Ko­ša­re”, ko­ji je, uve­ra­va­ju, ura­đen ra­di obra­zo­va­nja: „Ni­je pro­fi­ta­bi­lan, ra­đen je bez bu­dže­ta, ali iz du­še, sr­ca i lju­ba­vi pre­ma otadž­bi­ni Sr­bi­ji, za osma­ke i sred­njo­škol­ce da bi uče­ni­ci­ma pri­bli­žio su­šti­nu i zna­čaj bit­ke i ju­na­ka sa Ko­ša­ra.” „I da­nas,

Bojanić: Dobro je da me Dejan Ristić ne hvali, i što nemamo iste stavove, u suprotnom bih se zabrinuo

Izgleda da baš smetam… nije mi jasno što moji stavovi i opaske toliko smetaju Dejanu Ristiću (direktoru Muzeja žrtava genocida) pa me komentariše po društvenim mrežama… a nije mi poslao ni jednu poruku ili komentar na mom fb profilu ili tekstu. Nije ni demantovao moje stavove iza kojih stojim. Da li mu smeta što se zalažem da naše stradalaštvo dobije svoj naziv (Pokolj, Srbocid…)? Što stojim iza već utvrđenih i prihvaćenih činjenica, da je u Jasenovcu stradalo 700.000 ljudi, i preko 800.000 Srba u NDH… a ne da se vodim logikom koliko je žrtava srpskih popisano ili da tvrdim da je u NDH stradalo Srba od Tuđmanovih 86.000 do maksimum

SRPSKI ZID PONOSA u Nišu

Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Poznato je da je u Nišu zaživela kultura murala. Nešto nesvakidašnje, što se dogodilo nedavno, jeste izrada murala u dvorištu Komande Kopnene vojske. Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Mural je svojevrsno

Bojanić: Groblje koje nišlije zovu Staro vojničko groblje ili Englesko ili Francusko, a treba Srpsko, zar ne?

Zašto na Starom vojničkom groblju u Nišu nema obeležja za Srpske stradalnike kao što ima za austrougarske i nemačke vojnike kao i obeležje Britanskog komonvelta? To je velika sramota, za sve nas… koja traje decenijama. Red je da tu grešku i nemar ispravimo. Piše: Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta Srpska istorija Zašto su nam uvek preče tuđe žrtve od naši sopstvenih? Tužno je što na takozvanom “Engleskom groblju” u Nišu spomenike imaju Englezi, Austrougari, Nemci a samo Srbi nemaju svoje obeležje (spomenik)? Tragično je da kada delegacije posete ovo naše ,,Staro“ vojničko groblje vence postavljaju na goli beton, zašto se nije smoglo volje i snage da se podigne, spomenik, ili

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.