arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

GARAVICE – SRPSKA PRIČA PRED OČIMA SVIJETA

Fondaciju „Zaboravljeni korijeni“ kontaktiralo je uredništvo RT (Russia Today) sa najljepšim riječima pohvale za dokumentarni film „Garavice“. Režiseri ove prestižne i globalno poznate medijske mreže ne samo da su pogledali film, već su ga i nazvali „svjetskim“, dodjeljujući mu najviše ocjene. Tim povodom uputili su i pismo namjere da se film emituje na RT platformama na šest jezika: engleskom, arapskom, ruskom, španskom, francuskom i njemačkom. Fondacija besplatno ustupa prava na emitovanje dokumentarnog filma „Garavice“. Film će se od 1. februara 2025. prikazivati pred stotinama miliona gledalaca širom svijeta. Izvor: Fondacija Zaboravljeni korijeni

Gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio

VELIKI USPJEH FILMA „GARAVICE“ Gledaoci dokumentarnog filma „Garavice“ sigurno su zapazili svjedočenje Hrvata Živka Ćurića o zakopavanju srpskih žrtava kada kaže da je jedan ostao živ i javio mu se riječima „pa zar ti mene ne poznaš, kad smo zajedno služili vojsku u Negotinu, ja sam Karanović Nikola“, a zatim kada je ustaša pucao iz pištolja u njega, on ponovo odgovorio „gospodine, opali još jedan metak, jer me nijesi dobro pogodio“. Ime i prezime uz detalj o služenju vojske u Negotinu bili su dovoljni da Nikolini potomci nakon gledanja filma prepoznaju o kome je riječ. Nikola je rođen oko 1900. godine u selu Lipa od oca Luke i majke Marije

POGLEDAJTE DOKUMENTARNI FILM “GARAVICE”

Od sada film „Garavice“ i na You Tube platformi. Pogledajte besplatno. Dokumentarni film GARAVICE predstavlja priču o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata. Film objašnjava i posljedice koje su uslijedile nakon likvidacija na Garavicama i drugim masovnim stratištima u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu. Biblijsku tragediju obilježila je i nasilna islamizacija i pokatoličavanje Srba, umiranje i ostavljanje djece u smetovima Grmeča. Sudske presude i arhivska građa zabilježili su zločine iz strasti, skidanje krvave odjeće sa unakaženih srpskih žrtava i učešće djece muslimanskih i hrvatskih ustaša u zločinima. Film je baziran na više od tri hiljade dokumenata (sudske presude, saslušanja, zapisnici, izvještaji, proglasi

Garavice: 83 godine od ustaškog zločina nad 12.000 Srba

U Garavicama kod Bihaća, jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u NDH, obilježavaju se 83 godine od ustaškog zločina nad 12.000 Srba, među kojima je bio veliki broj djece. Služen je parastos i položeni vijenci i cvijeće na spomenik. Parastosu, koji je služio paroh bihaćki Slaviša Milinović, prisustvovali su ministar rada i boračko invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić, kao izaslanik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, državni sekretar u Ministratstvu za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Đorđe Todorov, predstavnici SUBNOR-a, Udruženja „Garavica 1941“, Boračke organizacije, Organizacije starješina Vojske Republike Srpske i Trećeg pješadijskog /Republika Srpska/ puka Oružanih snaga BiH. Na obilježavanju stradanja u Garavicama i danas otvorene provokacije iz Federacije.

Vladimir Bursać: Uspomena i sećanje na čoveka koji je samo govorio istinu u jedno gluvo doba

Nakon što je Fondacija “Zaboravljeni korijeni” obnovila spomenik Draganu i Bojani Grgić, 30. marta 2024. godine služen je i parastos bračnom paru Grgić. Parastos je služilo sedam sveštenika iz pet eparhija Srpske pravoslavne crkve. Dragan Grgić i njegova supruga Bojana nisu bili blagosloveni decom, biološkim potomstvom, naslednicima. Međutim, činjenica da se petnaestak ljudi danas skupilo na njihovom grobu, skoro 40 godina kako se završio zemaljski život Dragana Grgića, kao i da je Dragan Radović nebrojeno puta bio na ovome mestu, dok se obnavljao spomenik govori nešto sasvim drugo. Govori da su Dragan i Bojana iza sebe ipak ostavili decu, duhovnu decu i da smo mi ta njihova deca, koja čuvaju

Garavice – mesto gde Srba više nema

OTKRIVANjE JEDNOG ZABORAVLjENOG USTAŠKOG ZLOČINA Dragan Radović, autor filma o masovnim stradanjima srpskog naroda u bihaćkom kraju, kaže za „Politiku” da na tom prostoru ima puno spomenika, zaraslih u korov, posvećenih žrtvama o kojima ljudi ne znaju ništa Nakon završetka filma, u sali je bio muk. Bez aplauza i ustajanja, mnoge gledaoce prikovane za sedišta sa suzama u očima držala je priča o masovnom stradanju srpskog stanovništva u, posle Jasenovca i Jadovna, najvećem stratištu na prostoru Nezavisne Države Hrvatske. Takva je bila atmosfera na beogradskoj premijeri filma „Garavice” 21. februara, koji prati priču o zločinima od početka do kraja Drugog svetskog rata na prostoru Korduna, Bihaćke krajine, zasnovanu na više

Svedočanstvo o stradanju pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini

Dokumentarni film Garavice – neprocenjivo svedočanstvo o stradanju desetina hiljada pravoslavnih Srba u Bihaćkoj Krajini Nekoliko stotina zainteresovanih večeras je do poslednjeg mesta ispunilo Malu salu beogradske MTS Dvorane u kojoj je premijerno prikazivan dokumentarni film Garavice autora Dragana Radovića iz fondacije Zaboravljeni korijeni. Veliki broj gledalaca i stojeći je pratio film – svedočanstvo o stradanju srpskog pravoslavnog naroda  u Bihaću, Cazinu, Velikoj Kladuši, Bosanskoj Krupi i Bosanskom Petrovcu u Drugom svetskom ratu. Autor je razotkrio nepoznatu i dugo skrivanu istinu filmom koji je bazirao na više od tri hiljade dokumenata (sudskih presuda, zapisnika sa  saslušanja, izveštaja, proglasa…), kao i živoj reči 27 preživelih svedoka, od kojih u filmu govori njih 15. Film je neporecivo

Dragan Grgić: Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po ženama i djeci

Bilo je jezivo čuti kukanje i dernjavu ljudi kad ih privode ribežu i guraju unutra. Štala gostioničara Dane Gašljevića bila je dosta duga i široka i tu su se godinama sklanjali kočijaši sa kolima i konjima od nevremena. Ona je bila patosana daskama preko greda i tu je ranije gostioničar stavljao sijeno. Sada su tu smještali uhvaćene muškarce, dok su žene i djeca bili u prizemlju. U odjeljenju za muškarce, u potkrovlju, montirali su neki ribež sa oštrim noževima koji su okretala četiri zločinca i uhvaćene ljude žive gurali u tu spravu đe su ih ribali kao kupus. Prosuta krv oribanih ljudi curila je između dasaka i škropila dolje po

POZDRAVNA BESJEDA NjEGOVOG PREOSVEŠTENSTVA EPISKOPA BIHAĆKO-PETROVAČKOG G. SERGIJA NA PROMOCIJI FILMA „GARAVICE“

Sa ovog mjesta, u ovaj dan, poručujemo svima da Garavice NEĆEMO, NE MOŽEMO i NE SMIJEMO zaboraviti, već ćemo učiniti sve da vaskrsnemo sopstveno sjećanje i molitvenu uspomenu. Vaša Preosveštenstva, Gospodine Predsjedniče Republike Srpske, Gospodine Predsjedniče Narodne Skupštine, Poštovana gospodo, Braćo sveštenici, Draga braćo i sestre, Okupili smo se večeras ovdje, u banjalučkom Banskom dvoru, da bismo kroz dokumentarni film „Garavice“ oživjeli uspomenu na hiljade postradalih pravoslavnih Srba grada Bihaća i okoline, kojima je ustaška zločinačka ruka prekratila životni put, s jasnom i nedvosmislenom namjerom da većinski srpsko Pounje u potpunosti očisti od imena srpskog i vjere pravoslavne. Mjesec juli 1941. godine na području mučeničke Krajine najkrvaviji je mjesec naše

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

Vladimir Bursać: Pokolj nad Srbima je izvršio državni aparat NDH, institucije te države, službena lica civilnih organa vlasti, tužilaštva, sudskih organa, policijskih i vojnih jedinica

Sećanje na 16 muškarca iz sela Doljana (Bosanskih Doljana), kod Bihaća, koji su u subotu 26. jula 1941.g odvedeni iz svoga sela i ubijeni sutradan na stratištu Garavice kod Bihaća. Ovo se desilo jedan dan nakon odvođenja muškaraca iz Kliševića.  U subotu 26.jula 1941.g članovi ustaškog roja iz sela Ćukovi (Ante iz Žegara, Hilmić, Vojić, Miralem Kulenović zvani Šunjić) su u zaseoku Luke, sela Bosanski Doljani sakupili 18 muškaraca. U pitanju je bilo 16 žitelja sela, jedan čovek koji je sa ličke strane došao da samelje žito u mlinovima na Uni i Pavle Pava Mašanović, koji je radio na Unskoj pruzi. Rekli su im da odu do Železničarske kuće na

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.