Što stoji iza rušenja spomenika?

Datum objave: utorak, 25 septembra, 2012
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2012/spomenici-zg.jpg

U zagrebačkoj Galeriji Nova 18. septembra otvorena je izložba “Spomenici u tranziciji. Rušenje spomenika NOB-a u Hrvatskoj”, koja se može razgledati iduća dva mjeseca. Tri mlade kustosice, Lana Lovrenčić, Rebecca McKay i Tihana Pupovac, uz organizacijsku podršku SNV-a i WHW-a, prije godinu dana krenule su u realizaciju izložbe koja se ne bavi samo problemom fizičkog rušenja spomenika NOB-a, nego tom problemu pristupa i kao ideološkom i političkom pitanju.

– Monografiju o šteti koja je učinjena na spomeničkom nasljeđu NOB-a, u kojoj je evidentirano tri od ukupno sedam hiljada spomenika, napravio je SABA 2000. godine. Prije tri godine krenula je inicijativa SNV-a da se izradi dokumentacija stanja spomenika NOB-a, kako bi se aktualizirao taj problem te se pokušao adekvatno kontekstualizirati, uz progovaranje o tome što se nalazi u pozadini politike koja je dovela do rušenja. Nama trima je ponuđena prilika da napravimo monografiju prema materijalima koje je fotograf Jovica Drobnjak snimao posljednje tri godine. Sakupljene materijale i rezultate istraživanja željele smo prezentirati javnosti u formatu didaktičkog tipa, koji je lako prenosiv kroz cijelu zemlju i izvan njenih granica te je samim tim dostupan široj publici. Rezultat toga je izložba koja se ne bavi samo dokumentiranjem stanja spomenika, nego postavlja pitanje zašto i kako je do toga došlo – kaže Tihana Pupovac.

Tri tematska bloka

Sam projekt će kulminirati objavljivanjem monografije krajem godine koja će obuhvatiti katalog spomenika, teorijske tekstove o problemu rušenja i zaštite te pregled umjetničkih akcija koje su ukazivale na taj problem.

Mnogi spomenici NOB-a su nestali a drugi su pred nestajanjem, zbog čega je nužno napraviti nacionalnu strategiju kako bi nasljeđe NOB-a zauzelo zasluženu poziciju. Zasad se njihova obnova svodi na pojedinačne inicijative SNV-a i SABA-a, na čiji poziv se Ministarstvo kulture uključuje u obnovu.

– Naglasak izložbe je na uništavanju i propadanju spomenika. Oni od bronce većinom su nestali, rastaljeni su, a za neke više ne postoje ni odljevi. Velik dio spomenika jednostavno je prepušten sam sebi i polako propada. Zbog toga je bitno postojanje strategije koja će ih zaštititi – navodi Lana Lovrenčić.

– Spomenike smo promatrale kao društvenu činjenicu, zbog čega i u kojem vremenskom periodu su nastajali, koji su bili mehanizmi njihovog podizanja, kako su bili tretirani u vremenu nastajanja, a kako se njihova pozicija promijenila nakon osamostaljenja Hrvatske. Oni se razlikuju ovisno o fazama nastanka i kao takvi nose određenu simboličku poruku. Upravo njihov ideološki naboj otvara niz pitanja i problema koji su važni za razumijevanje njihovog rušenja – dodaje kustosica.

Prva je to izložba ovakvog tipa u Hrvatskoj, za koju je spomenike i spomen-područja snimio fotograf Jovica Drobnjak, dok je manji korpus fotografija dobiven od umjetnika Igora Grubića i Filipa Tanaya. Za izložbu su kustosice izdvojile reprezentativne arhivske snimke (Hrvatski državni arhiv, fototeka Ministarstva kulture, CCN fotos) i fotografije sadašnjeg stanja.

– Izložba je podijeljena u tri tematska bloka. Prvi obuhvaća 16 spomenika koji se uglavnom nalaze u urbanim sredinama. Oni su podijeljeni s obzirom na način njihovog rušenja. Ova “vulgarna” tipologizacija koju smo izradile za potrebe istraživanja pokazuje da je velik dio spomenika srušen izvan mjesta i vremena direktnih oružanih sukoba. Drugi dio posvećen je pitanju transformacije u načinima prezentacije Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji: kako se plastika mijenjala i koje estetske promjene možemo pratiti. Ona se fokusira na spomen-područja koja se razvijaju uglavnom u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. U njima se kombiniraju pojedinačne skulpture s velikim arhitektonskim zahvatima u prirodni krajolik. Zanimljivo je da je tih godina, u vrijeme velikih političkih napetosti u Jugoslaviji, vrh KPJ-a odgovarao ideološkom ofenzivom. Tada je prvi put izrađen i registar zaštite i kategorizacije spomenika NOB-a. Treća cjelina izložbe posvećena je logorima. Pokušale smo prikazati promjenu u konceptu, to jest u odnosu prema NOB-u koju možemo pratiti od socijalističkog modernizma do danas. Primijetile smo razlike u odnosu Jugoslavije i Hrvatske prema vlastitoj povijesti. U Jugoslaviji, koja je u smislu modernističkog projekta bila okrenuta pitanju budućnosti i socijalističke izgradnje, trauma velikih ljudskih žrtava Drugog svjetskog rata razriješena je narativom o herojskoj borbi za tvorbu nove socijalističke budućnosti. Danas se, pak, nalazimo u momentu koji je opsjednut vlastitom prošlošću i njezinom revizijom, i u tom smislu ideološki kontekst koji živimo je onaj ideologije žrtve, a to je vidljivo u načinu na koji se obilježavaju logori – govori Tihana Pupovac.

Rancière kao polazište

– Nadamo se da će ova izložba poslužiti kao opomena da smo pred gubitkom ovog velikog spomeničkog korpusa. Pritom smo naglasak stavile na njihovu historijsku ulogu, a ne na njihovu umjetničku vrijednost, jer stradali su upravo iz političko-ideoloških razloga: neka od najboljih umjetničkih ostvarenja nastala u to vrijeme uništavana su bez obzira na njihovu umjetničku vrijednost – kaže Lana Lovrenčić. Upravo je zato htijenje da se tretiraju samo kao estetske činjenice pogubno za ove spomenike.

– Stav s kojim smo krenuli u izložbu je onaj francuskog filozofa Jacquesa Rancièrea da je politika u suštini estetična, što znači da svaka društvena praksa mijenja konture vidljivog. Tek ako razumijemo socijalistički modernizam kao političku i ideološku praksu, a ne isključivo umjetničku, možemo pokazati da je rušenje modernističkih spomenika izraz borbe u političkom i ideološkom polju – dodaje Tihana Pupovac.

Pitanja koja postavlja ova izložba, ključna za sadašnjost u kojoj živimo, jesu: Kako razumjeti naš politički i društveni kontekst?, U kojem historijskom momentu sada živimo?, Što stoji iza rušenja spomenika?, Koji su politički i društveni uvjeti njihove obnove? itd.

– Obnova neće i ne bi trebala teći bez da je se postavi u kontekst izgradnje nekog novog projekta budućnosti, jer nije adekvatno rješenje da spomenici služe da bi se eventualno jednom godišnje do njih dolazilo držati političke govore. Mora se vidjeti da li je i kako moguće uklopiti ih u naš politički trenutak, što ujedno ovisi o tome da li ćemo samo rehabilitirati antifašizam ili ćemo se stvarno početi obračunavati s fašističkim politikama u našem okruženju – zaključuju kustosice Lana Lovrenčić,Rebecca McKay i Tihana Pupovac.

PIŠE: Mirna Jasić
Foto: Jovica Drobnjak 

 

Izvor: SNV




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top