SREBRENICA: PREŽIVJELI SVJEDOČE O MUSLIMANSKIM ZLOČINIMA

Datum objave: sreda, septembar 25, 2013
Objavljeno u Podrinje
Veličina slova: A- A+

https://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2013/podrvanje.jpg

O stravičnim zločinima nad Srbima, koje su u Podravanju, kod Srebrenice, počinili njihove komšije muslimani, kao i Naser Orić lično, svjedoče preživjeli Srbi. Na jučerašnji dan prije 21 godinu, jake muslimanske snage iz Srebrenice i Žepe opkolile su ovo razuđeno planinsko selo i njegove zaseoke, presjekle jedinu putnu komunikaciju prema Milićima i krenule u silovit artiljerijsko – pješadijski napad.

Da ne bi pali živi u ruke neprijatelju, Mile Nikolić je u ime opkoljenih Srba dok nije prekinuta radio-veza, tražio da ih gađa srpska artiljera, navodeći koordinate.

Ivko Šarac prisjeća se kako su mještani bili u obruču, ali nisu pomišljali na predaju.

“Bili smo u obruču i pružali smo otpor. Nestajalo je municije i narod koji je bio u zbjegu odlučio je da krene predveče u proboj, znajući da će mnogi poginuti, ali niko nije pomišljao na predaju. Najviše mještana poginulo je u tom proboju, ali veća grupa je preživjela”, rekao je Šarac.

On navodi da je pucano sa svih strana i da je napad počeo ujutro oko 8.00 sati, uz strahovitu galamu, urlike i uzvike “Hvataj ih žive!”.

“Znali smo da iz Srebrenice zarobljeni Srbi ne izlaze živi i odlučili smo se na proboj. Razbili smo obruč i pred mrak se izvukli i zarobili muslimanski PAM, jer im je posada pobjegla. To veče noćili smo u šumarku, a ujutro u 4.00 sata krenuli smo i stigli u selo Gunjaci koje je bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske”, priča Šarac, kome je poginuo rođak Mitar Šarac.

Neki mještani uspjeli su da se sakriju u obližnje šumarke i da se, nakon višednevnog skrivanja, izvuku iz obruča.

Gojko Nikolić je nakon 11 dana skrivanja po šumarcima oko sela uspio da se izvuče i dođe u Miliće.

Dragutin Šarac /1930/ sa još trojicom mještana preživio je sakriven tri dana u jednoj šikari u selu, i pod okriljem noći uspjeli su da se izvuku prema Milićima, zahvaljujući poznavanju terena.

“Opkolili su selo i napali sa svih strana, presjekavši put prema Milićima koji nam je bio jedina odstupnica. Zapucalo je i počela je strahovita galama. Gledali smo kako pljačkaju i pale našu imovinu i gone stoku”, priča Dragutin.

Tog dana poginuli su mu brat Milan i sin Dušan, a drugi brat Veselin je zarobljen. Nakon strašnih tortura i mučenja u srebreničkom logoru razmijenjen je, ali je od posljedica mučenja umro nakon rata.

“Pričao mi je da ga je tukao lično Naser Orić jer ga je poznavao, s obzirom na to da mu je išao sa sinom u školu”, kaže Dragutin.

On tvrdi da su u napadu učestvovale komšije muslimani iz susjednih sela koji su ih poznavali i poimenično dozivali da izađu iz kuća- da ih kolju.

Draginja Tomić ostala je tog dana bez muža Mihajla koga su spalili. Nađeno je svega nekoliko njegovih kostiju, koje su i sahranili.

Bratunački profesor Miloš Mitrović, rodom iz ovog sela, kaže da mu je na današnji dan prije 21 godinu ubijena majka Ruža koja je imala
65 godina, a stric Mihajlo je kasnije nađen bez glave.

“Zaklan mi je i stric Drago Mitrović koji je preživio ustaško klanje u Drugom svjetskom ratu i živio bez moći govora sa traumama sve do ovog rata, kada su ga ponovo uhvatili i zaklali potomci onih koji su ga klali 1941. godine. To je jedinstven slučaj da jedan čovjek doživi dva klanja u dva rata za 67 godina života”, priča Mitrović.

Oni koji su preživjeli svjedoče da mu je koljač rekao: “Preživio si 41. a sada sigurno nećeš“ i odsjekao mu glavu. To znači da ga je ubica lično poznavao.

Ni nakon 21 godine nisu pronađeni posmrtni ostaci Milomira Petrovića i Miloša Marinkovića, kao ni većina odsječenih glava.

Gini Jovanović ubijeni su otac Vojin i stric Svetozar. “Otac je bio civil. Imao je 69 godina i ubijen je na kućnom pragu. Podlegao je mučenju. Strica smo kasnije pronašli isječenog na komade. Žive su ih mučili i za to još niko nije odgovarao”, prisjeća se ova žena.

Ona smatra da Tužilaštvo i Sud BiH namjerno ne procesuiraju počinioce zločina nad Srbima i da čekaju da prođe vrijeme pa da, zbog nedostatka svjedoka, zločinci ostanu nekažnjeni.

Slično govore i ostali članovi porodica poginulih iz Podravanja, ističući opstrukciju Tužilaštva BiH koje ignoriše srpske žrtve i godinama ništa ne preduzima da počinioci zločina nad srpskim civilima i vojnicima ovog kraja budu procesuirani i da odgovaraju za nedjela.

U novoizgrađenoj crkvi Svete Ognjene Marije u Podravanju danas je služen parastos za 60 poginulih srpskih vojnika i civila iz ovog sela,
od kojih je 32 ubijeno 24. septembra 1992. godine.

Više od polovine ubijenih bili su civili, a među njima je i sedam žena.

Svih 120 kuća i ostali privredni i pomoćni objekti u Podravanju tog dana su spaljeni, a prethodno je opljačkana sva srpska imovina.

Od 120 zapaljenih kuća, 80 još nije obnovljeno. Selo još nema vodu, a nekoliko staračkih domaćinstava, koja su bila prinuđena da se vrate
na svoja imanja, još žive u šupama i podrumima porušenih kuća jer nisu dobili donacije za obnovu.

Na području opštine Srebrenica sredstvima međunarodnih donatora obnovljeno je više stotina bošnjačkih kuća.

Izvor: srna

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top