fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Srbijanski ili srpski

tl_files/ug_jadovno/img/preporucujemo/2015/Sacuvajmo_srpski_jezik.png

Piše: Gradimir Aničić

Koliko je meni poznato, spor oko upotrebe prideva „srbijanski“ ili „srpski“ potiče iz 1882. godine, kada je Kneževina Srbija postala kraljevina, a kralj Milan Obrenović krunisan za kralja. Ubrzo nakon krunisanja, kralj je iz Beča dobio zahtev u kome Austrougarska ističe da kralj „ne može biti srpski, već srbijanski“, odnosno da svoj kraljevski pridev zasnuje na teritorijalnoj, a ne etničkoj odrednici, budući da Kraljevina Srbija nema jurisdikciju nad Srbima van Srbije. Habzburška monarhija je sebe smatrala domovinom Srba prečana, pa je izraz „srpski“ doživljavala kao odraz pretenzija Srbije na sve Srbe.

Ne zaboravimo da tada ni Vojvodina ni Kosovo i Metohija nisu bili Srbija. Otuda su verovatno pre svih Austrougari uvek insistirali na pridevu „srbijanski“ jer im je svaka Srbija bila velika i ideja o ujedinjenju svih Srba u jednu državu „velikosrbijanska“, što je kod Srba u Srbiji izazivalo doživljaj da smo „mala“ Srbija. To je zvanična politika Austrougarske – da se ostali Srbi, rasuti po drugim državama, odvoje od Srba iz Srbije, da se, nedaj bože, Srbija ne proširi teritorijalno tamo gde žive i ostali Srbi. U toj funkciji je i nametanje latinice kao jedinog pisma za sve Slovene (da se pokaže da se ti Srbi razlikuju od braće u Srbiji) u Austrougarskoj carevini.

Termin „srbijanski” prvi put se pojavljuje u izdanju „Srpskog rječnika“ Vuka Karadžića iz 1852. u značenju nem. Einer von Serbien, odnosno „neko iz Srbije“ i sa napomenom u vojv., to jest u vojvodstvu.

Srbijanac može imati više značenja. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori njime se označavaju ljudi koji žive u Srbiji, bez obzira na etničku i religijsku pripadnost, dok u Vojvodini označava žitelje uže Srbije.

Setimo se divnih stihova Branka Radičevića iz pesme Đački rastanak: Srbijanče ognju živi / ko se tebi još ne divi…

Ovaj izraz je predmet mnogobrojnih polemika, kako lingvističkih, tako i političkih. Često se osporava kao stran srpskom jeziku, a u centralnoj Srbiji, na koju se najčešće odnosi, mnogi ga smatraju uvredljivim. Zašto je to tako, nije jednostavno odgovoriti. Sociolingvistička i psiholingvistička istraživanja o tome nikada nisu rađena.

Na isti način neki Albanci doživljavaju slovenizovan izraz Šiptar kao uvredu. Uvođenjem imena „Šiptari” htelo se istaći jedinstvo albanskog naroda Jugoslavije i Albanije. U praksi je suprotno prvobitnim namerama izraz poslužio upravo za razlikovanje pripadnika albanske narodnosti u Jugoslaviji od Albanaca u Albaniji i ostalih po svetu. S vremenom ovaj naziv sgiče negativnu konotaciju. Otuda od 1968. dolazi do prestanka upotrebe naziva Šiptari i uvođenja jedinstvenog nacionalnog imena Albanci.

Slično reaguju i Nemci kada ih nazivamo Švabama.

U filologiji nema zabune, tu je stav prema terminu „srbijanski“ jednoglasan. O tome su za „Politiku“ svojevremeno pisali Ivan Klajn i Egon Fekete. Sada smo zamolili profesora dr Milorada Dešića da nam i on kao pravopisac nešto kaže o tome.

Novica kocić

Novica kocić

Reč Srbijanac može biti uvredljiva

Milorad Dešić

Srpski narod je vekovima živeo, a i danas živi, u različitim državama. Pored opšteg naziva Srbin, s vremenom su nastajali i posebni nazivi, među njima i Srbijanac, a u novije vreme i prekodrinski Srbi. To je kod pojedinaca izazivalo ljutnju. Pitali su se: zar neko misli da mi nismo Srbi ili da smo Srbi drugog reda? Zašto bi se neko ljutio ako mu se kaže da je Srbijanac ili Srbijanka? Potpun odgovor zahtevao bi ozbiljnu studiju, a ovom prilikom mogu se izneti samo neke pretpostavke. Evo šta o ovim pojmovima kaže jednotomni Rečnik srpskoga jezika u izdanju Matice srpske (2007): Srbin – pripadnik naroda iz grupe Južnih Slovena, čija većina živi u Srbiji; Srbijanac – Srbin iz Srbije;

Srbijanka – Srpkinja iz Srbije; srbijanski – koji se odnosi na Srbijance, Srbijanke i Srbiju: srbijanska nošnja; srpski – koji se odnosi na Srbe; koji se odnosi na Srbiju, srbijanski

– srpski jezik; srpska vlada. Susedne države često su neprijateljski bile raspoložene prema Srbiji i Srbima u njoj i kod svojih podanika razvijale su takva osećanja, pa je Srbijanac značilo samo nešto manje vredno. Takvo (ne)raspoloženje prema reči Srbijanac ostalo je do danas, ali samo onda kad se Srbin iz Srbije stavi u negativan kontekst. Uostalom, poznato je da je u Srbiji dugo radilo preduzeće „Srbijanka”, a nije retko ni žensko ime Srbijanka. Ti nazivi i imena bili su prihvatljivi i poželjni, nisu bili uvredljivi pre, niti su sada.

Profesor filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu (u penziji)

 Izvor: Politika, petak 25. septembar 2015., str. 6

 

Vezane vijesti:

SRPSKI JEZIK NAPADNUT SA SVIH STRANA – Jadovno 1941.

Srbi ubijaju srpski jezik – Jadovno 1941.

POVRATAK SRBISTICI ŽIVOTNO PITANjE – Jadovno 1941.

Slobodan Remetić: Ćirilica podelila sudbinu naroda …

U potrazi za izgubljenom ćirilicom – Jadovno 1941.

 

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: