Slobodan Lalić : Odgoj misaonih bića

Ravnatelj Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu: Veoma sam zadovoljan postignutim, a posebice uspjehom naših učenika

Ove godine Gimnazija navršava 14 godina rada: kakve zaključke izvlačite iz dosadašnjeg iskustva?

S obzirom na to da je ideja o osnivanju škole utemeljena na želji blaženopočivšeg mitropolita Jovana da Crkva pomogne svojoj zajednici, tj. da rastereti roditelje financijskih opterećenja vezanih uz školovanje svoje djece, rekao bih da su ta humanitarne i humanističke zamisli i dalje osnove naše Gimnazije; s dolaskom mitropolita Porfirija, te su kvalitete unaprijeđene, a potaknute su i druge vrijednosti. Koliko god bilo moguće, u svom radu činimo sve ne bismo li nadišli koncept po kojem se učenika ‘trenira’ da prati nastavu bez mogućnosti svojih intervencija, reakcija i izražavanja vlastitih mišljenja i stavova. Veoma sam zadovoljan dosad postignutim, a posebice uspjehom naših učenika i njihovim snalaženjem u daljnjem životu.

Što je najveći problem u organizaciji nastave?

Ne bih rekao da postoje veći problemi u organizaciji nastave. Mala smo škola, s mnogo učenika smještenih u zagrebačkim đačkim domovima. Neki nastavnici rade i u drugim obrazovnim ustanovama ili na srodnim pozicijama, ali iskustva koja donose u naše učionice sve nas obogaćuju te zajednički rad čine dinamičnijim.

Ove je školske godine u Gimnaziju upisano manje učenika nego prijašnjih: koji su razlozi slabijem odazivu?

Najveći je naš problem supstanca: egzodus stanovništva nije nikakva tajna, svi smo svjesni da se smanjuje broj učenika u cijeloj Hrvatskoj i šire, tako da odraz toga vidimo i na vlastitom primjeru. Kao tzv. manjinska škola ne moramo brinuti oko tzv. brojčanog standarda novoupisanih. Nikada nismo imali velika razredna ođeljenja, ali primjećujemo da se od upisa do mature barem petero-šestero učenika ispisuje radi selidbe u neku drugu evropsku državu.

P. Što se konkretno dade učiniti da se osnovnoškolce potakne na upis u Gimnaziju?

Za tako nešto je nužan osmišljen i kontinuiran rad s bazom – mlađim, osnovnoškolskim generacijama – kroz koji bi bili usmjeravani prema upisu u zagrebačku Pravoslavnu gimnaziju. Isto tako, na nama je da budemo što kvalitetniji i da te standarde rada konstantno podižemo. Samo tako ćemo biti prepoznati i uvažavani.

Koliko vam i na koje načine pomažu ostale institucije i tijela srpske zajednice u Hrvatskoj? I bi li veza zajednice s djecom i roditeljima trebala biti još čvršća?

Zadovoljni smo suradnjom sa SNV-om i sa SKD-om Prosvjeta. Smatram da ti odnosi moraju biti i bliski i intenzivni. Za opstanak bilo koje zajednice, pa i ove naše, pored duhovnog su aspekta primarni ulaganje u obrazovanje, postojanje kulturnih institucija i bliska saradnja prosvjete i kulture.

Svakom je roditelju zasigurno najvažnija sigurnost njegova djeteta, i u domu i izvan njega, posebice u školi: nažalost, u Hrvatskoj se bilježe provokacije, pa i fizički napadi na učenike srpske nacionalnosti?

Na tu smo se temu prilično oglašavali i insistirali na rješavanju problema kojih je u našem slučaju mnogo, a i konstantno se ponavljaju. No svjesni smo da se takve pojave ne mogu iskorijeniti preko noći. Reagiramo i dalje na sve ono na što trebamo i moramo reagirati, nastojeći pritom uspostaviti dijalog s uzročnicima takvih problema.

Je li se s protokom vremena promijenio osjećaj odgovornosti prema sredini u kojoj djelujete?

Proslava školske slave i dana uvijek je prilika da afinitete, talente i aktivnosti svojih učenika predstavimo prijateljima koji nas podržavaju od početka djelovanja 2005. godine. To nam je najsvečaniji dan, kada smo svi ponosni i radosni. Najviše mu se raduju učenici, jer tada na kreativan način prezentiraju i sebe. Kroz liturgijsko sabranje budemo sjedinjeni sa svojom braćom i sestrama, odnosno sa svim srpskim školama, a to đeca posebno intenzivno doživljavaju i poštuju. Uvijek ističem entuzijazam naših nastavnika, koji u svakoj novoj generaciji prepoznaju darove svojih đaka, koje potom potiču mentorskim radom.

Autor: PAULINA ARBUTINA

Izvor: PORTAL NOVOSTI