arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Zelengora- veliko neopojano groblje kraljevih vojnika

Šire područje planine Zelengore, od Neretve do Drine, velika je neopojana grobnica više hiljada vojnika đenerala Draže Mihailovića, stradalih krajem, a i nakon zvaničnog završetka Drugog svjetskog, istaknuto je u Foči na promociji knjige „Komunistički zločini nad JVuO – od Ravne gore do Zelengore“. Monografija, čiji su su autori oficiri u penziji Mitar Kovač, Miloje Pršić i Petko Rašević, te sveštenik Milorad Ostojić predstavljena je u Muzeju “Stara Hercegovina”. Recenzent knjige Radovan Kalabić kaže da je ovo djelo veliki događaj u domaćoj srpskoj istoriografiji, jer je ova tema u Srbiji malo obrađivana i o njoj se malo znalo, za razliku od srpske emigracije u kojoj se pisalo o velikom stradanju

Osam decenija manipulacija: Navodni genocid u Srebrenici kao sredstvo imperijalizma Zapada

U Srebrenici se nije dogodio genocid nad Bošnjacima u julu 1995. godine, ali bi Srbi trebalo da podnesu svoju tužbu za genocid na području Srebrenice u prethodnim ratovima – Prvom i Drugom, kao i u poslednjem ratu devedesetih, ocenjeno je na tribini „Srebrenica protiv genocida – tri decenije posle“. Genocid u Srebrenici se zaista dogodio ali nad srpskim narodom, dok „slučaj Srebrenica“ iz jula 1995. godine nema nikakve veze sa pojmom genocida, jer šta god da se tu dogodilo – nije postojala intencija, izjavio je politički filozof Dragoljub Kojčić. Anglosaksonci su izvršili „genocid pojma genocid“ i lišili ga sadržaja da bi mogli da sprovode političku samovolju i to se desilo u trenutku kad je sila

suvaja-28.jpg

Suvaja, mjesto zločina koje ne smijemo zaboraviti

Ustaški pokolj, 01. jula 1941. nad stanovništvom sela Donja Suvaja, smještenom između Srba i Donjeg Lapca, predstavlja najmasovniji ustaški zločin nad stanovništvom kotara Donji Lapac prije ustanka srpskog naroda u borbi za opstanak.[1] O razmjerama ovog zločina, ali i zločina usko vezanih za ovaj događaj, tj. pokolja u mjestima Lički Osredci i Bubanj, govore i podaci o ukupnom broju žrtava. Prema podacima istoričara dr Đure Zatezala (1931-2017.) iz Karlovca, ustaše su tog dana „ubile i nožem usmrtile 243 srpska civila od kojih 118 djece, 75 žena i 50 muškaraca“[2] Po nekim drugim izvorima, tj. poimeničnim spiskovima žrtava, u pomenutim selima Suvaja, Osredci i Bubanj, u prva tri dana mjeseca jula,

Svjedočanstvo jednog zločina (1): Zapisi o sudbini porodice Đukić

Osjećaj nepravde zbog gubitka voljenog oca i muža te želja da zločini ne padnu u zaborav, bili su poticaj Kati i Dušanki Đukić da zabilježe svoja stradanja, koja su pisana kombinacijom sjećanja i pripovjedanja, što ove zapise čini izrazito posebnima. Zapisi upotpunjuju sliku istrebljenja srpskog naroda u zločinačkoj ustaškoj NDH i zaslužuju da budu objavljeni Memoarski zapisi dviju Glinjanki, majke i kćerke, Kate i Dušanke Đukić,o tragičnim zbivanjima u Glini 1941. više od pola stoljeća bili su nepoznati širem krugu istraživača i povjesničara. [1]Njihova tragedija i trauma nije zabilježena ni u spisima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, koji su od kapitalne važnosti za razumijevanje masovnih

Vladimir Dimitrijević: Na Golgotskom putu – ratni dnevnik Lazara Trklje 1941-1944.

Potresni ratni zapisi profesora Lazara Trklje, sekretara Zemljoradničke stranke, koje je vodio od proleća 1941. pa do jeseni 1944. godine, predstavljaju potpuno novo i autentično svedočenje. „Ratni dnevnik Lazara Trklje 1941 – 1944 – Otkopana istina“. Priredio Nikola Trklja. Službeni glasnik, Beograd, 2020 Ko je bio Lazar Trklja? Po obrazovanju, Hercegovac iz Bileće, Lazar Trklja bio je diplomirani teolog. Pre rata, bio je čovek najširih raspona – od fudbalera sarajevske „Slavije“ do sekretara Zemljoradničke stranke. Čak su ga otpuštali s mesta veroučitelja, podozrevajući ga da je komunista. Rat ga je zatekao 6. aprila 1941. godine, na Terazijama u Beogradu. Uključuje se u odbranu otadžbine, i odmah počinje da se kreće po najširem

Genocid nad slovenskim narodima u HH veku

Krajem maja tekuće godine prestonica Srbije je bila domaćin jedne izuzetno značajne međunarodne konferencije. U organizaciji Instituta za političke studije 26 i 27. maja 2025. godine veliki broj poznatih naučnih radnika iz petnaest zemalja govorilo je na temu „Genocid nad Slovenima u HH veku“. Piše: Ranko Gojković O stradanjima Jevreja se piše svakodnevno i naširoko, dok se tema stradanja Slovena u svetskim medijima gotovo i ne pominje iako je u HH veku više desetina miliona Slovena podvrgnuto strašnom genocidu. Jedan deo krivice što se o genocidu nad Slovenima veoma malo zna, svakako leži i na samim Slovenima i po pitanju kulture sećanja Sloveni mogu da se ugledaju na Jevreje. Na

HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelića i naređenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaški pucnji

Prvi ustaški pokolj Srba desio se u Gudovcu 28-29. aprila 1941.

Plakale su užasno, jaukale, busale se u grudi, a ja ih u čudu gledam i ne razumem ništa. Nitko u gradu nije znao za užas u Gudovcu. Nitko nije čuo ni pucanje mitraljeza. Poštovani i dragi naši prijatelji, evo ipak ću da izvršim svoje obećanje, da Vam opišem tragediju Gudovca i naše patnje, iako tek danas, skoro godinu dana posle mog obećanja. Milan je na treći dan Uskrsa, u utornik 22. aprila 1941. na veče zadržan u magistratu, zatvoren onde sa ostalim našim Srbima, advokatima, trgovcima, činovnicima, sveštenicima, itd. Iz magistrata su prevedeni posle dan, dva u poresku upravu, kamo smo im smeli hranu da nosimo. Posle kraćeg zadržavanja tamo,

Foto: Arhiva

Jedno svjedočanstvo o pokolju Srba u Bijelom Potoku kod Banjaluke na Vaskrs 1942. godine

Razbijanjem Kraljevine Jugoslavije aprila 1941. godine nastupio je jedan od najtežih perioda u istoriji srpskog naroda. Masovnim ubistvima i progonima naročito su bili izloženi Srbi na teritoriji koja je dospjela u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Prof. dr Goran Latinović Neposredno po proglašenju “uskrsnuća hrvatske države“, hrvatski fašisti pristupili su rješavanju “srpskog pitanja“, koje je, prema njihovoj zamisli, trebalo sprovesti tako da jedna trećina Srba bude pobijena, jedna trećina protjerana, a jedna trećina prevedena na rimokatolicizam i pretvorena u Hrvate. Jedan od najaktivnijih ustaških pregalaca u tom zločinačkom poduhvatu bio je banjalučki “stožernik“ Viktor Gutić, koji je 26. maja 1941. u Banjaluci najavio da će “svi nepoželjni elementi biti brzo istrijebljeni

Dr. Rudolf Horvat: Lika i Krbava

MALA KNjIŽNICA MATICE HRVATSKE KOLO VL – SVEZAK 31. Dr. RUDOLF HORVAT LIKA I KRBAVA POVIJESNE SLIKE, CRTICE I BILjEŠKE SVEZAK II. POSEBNI DIO TISAK „TIPOGRAFIJE“ D. D., ZAGREB ZAGREB 1941 IZDANjE MATICE HRVATSKE SADRŽAJ 1. Selo Boričevac 2. Brinje 3. Brlog na rijeci Gacki 4. Dabar kod Otočca 5. Gospić g. 1834. 6. Škole u Gospiću 7. Vodovod u Gospiću 8. Izbori nar. zastupnika u Gospiću 9. Gračac 10. Jezerane 11. Komić u Krbavi 12. Kompolje kod Otočca 13. Korenica 14. Kosinj gornji i donji 15. Lapac gornji donji 16. Lešće kod Otočca 17. Lovinac 18. Selo Medak 19. Novi kod Gospića 20. Trgovište Otočac 21. Izbori narodnih zastupnika u

Hadzi.jpg

Stradanje kakvo se ne pamti, dogodilo se u Podrinju na Mladence, 22. marta 1942. godine

Dozvoliti da nam se ponavlja ono što se desilo 1942. godine, bio bi smrtni grijeh. Hadži Branko Nikitović Časni Oci, poštovana sabraćo, potomci i poštovaoci srpskih žrtava u ratovima 20 vijeka, dragi učesnici ovog prvog Sabranja pomaže Vam Bog. Ne mogu a da nas na samom početku ne podsjetim na riječi Profesoke dr. Smilje Avramov koja kaže: “ Vijek koji je iza nas, hh vijek, bio je vijek veličanstvenih uspjeha srpskog naroda. Na vojnom polju pobjede srpske vojske slavljene su širom Evrope. Na naučnom polju velikani srpske nauke: Pupin, Tesla, Milanković udarili su temelje savremene tehnološke revolucije. Mudre riječi srpskih državnika s kraja 19. i početkom  20. vijeka ušle su

Korenica – Hram Sv. Arhangela Mihaila i Gavrila

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, kod Korenice

Pokolj srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice počinjen je 14. marta 1945. godine, kada se već približavao kraj rata. U tom bezumnog pokolju Hrvati su pobili i zapalili 45 žitelja ovog malog srpskog sela. Iz kuća Lalića pobijeno je 37 duša, a iz Panjkovića šest. Pobijeni su Rade Paravina i Pera Stanić. Tako je u vatri izgorjela čitava porodica Miloša Lalića. Pored Miloša, izgorjeli su i njegova žena, tri sina: Mane, rođen 1932, Milan 1928, Stojan 1934. i dvije kćeri: Mara, rođena 1932. i Milica 1938.godine. Na spisku žrtava fašističkog terora nalazi se i ime Milene Lalić, koja je rođena 1944. godine. Vezane vijesti: MILENA

milena.jpg

Milena

USTAŠE SU MALU MILENU LALIĆ NABILE NA KOLAC (SVJEDOČI MIRKO RAPAIĆ)-  Svjedočanstvo iz knjige Mirko Rapaić: LIČKA TRAGEDIJA Na moju nesreću, bio sam očevidac pokolja srpskog naroda u selu Homoljac, nedaleko od Korenice. To se dogodilo 14. marta 1945. godine kada se već približavao kraj rata. Našao sam se tu baš kad su se vodile teške borbe sa hrvatskim fašistima. Povukli smo se sa položaja u brda oko Korenice, ali smo se ubrzo, nakon dan-dva, ponovo vratili u ovo selo. Naišao sam sa grupom boraca na popaljene kuće, ali nigdje nije bilo ljudi. U prvi mah smo pomislili da se narod sklonio negdje u šumi, ili prema Mrsinju, ili prema

„Jer … mi smo ista krv“, pjesnički prvenac Đurđice Dragaš u Trebinju

U Muzeju Hercegovine u Trebinju, u subotu 01. marta 2025. od 18 časova biće predstavljena zbirka poezije „Jer…mi smo ista krv“ Đurđice Dragaš Vukovljak. Riječ je o prvoj pjesničkoj zbirci koju čine stihovi puni sjete i tuge, a koju Đurđica posvećuje svim nevinim žrtvama Pokolja. Đurđica Dragaš Vukovljak je urednica privredno-političke rubrike Prvog programa Radio Beograda. Iako se dugo bavi pisanjem a njeni tekstovi i pjesme su objavljivani na sajtovima udruženja građana „Jadovno 1941.“ i RTS-a, do sada nije objavila knjigu. Zbirka pjesama Jer… mi smo ista krv njen je književni prvenac. O poeziji i književnom izrazu govoriće Gordana Dostanić iz udruženja Ognjena Marija Livanjska iz Beograda, a o inspiraciji za ovu

mekinjar-hram.jpg

Ne zaboravimo žrtve iz Mekinjara

U Selu Mekinjar, Podlapača, kod Udbine u Lici, 15. februara 1943. godine ustaše su poklale i spalile u kućama i štalama 32 Srba, uglavnom žene s djecom i starce.  Povodom godišnjice ovog strašnog zločina, donosimo imena mučenika ubijenih na današnji dan. *Spisak žrtava nije konačan i definitivan, a selektovan je iz ukupnog spiska žrtava sela Mekinjar koje su vezane za februar 1943. godine. U knjizi se o zločinu tom i okolnim mjestima , između ostalog, navodi:  Selo je spaljeno do temelja a i mnoge žrtve su bačene u vatru. Osam dana kasnije, 23.2.1943, spaljeno je i selo Krbava kojom prilikom je ubijeno 20 lica, mahom starijih ljudi  od kojih je većina spaljena u kući da se ni leševi nisu mogli pronaći.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.