fbpx
Ж | Ž

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

Sandra Blagić: Još uvijek hodim stazama mučenika

Već treći dan pokušavam skupiti misli i emocije, pretočiti ih u slova, riječi i rečenice. Ne ide!Kako opisati emocije dok stojiš nad jamom i gledaš u njeno grotlo?
Nad jamom. Kazani; FOTO: Sandra Blagić

Kako ih pretočiti u riječi?

Nema straha. Postoji poštovanje prema nevino postradalim mučenicima, koji su tih ratnih godina, od 1992. do kraja 1993. završili na dnu Kazana.

Kazani su jama u opštini Stari grad u Sarajevu, gdje se uske male uličice do same jame prepliću kao zmije otrovnice, a prozori kuća kao oči njihove. Gledaju, sikću i čekaju pogrešan korak. Koračajući, nije me bilo strah, neka tuga i spokoj u isti mah uhvati i ne pušta. To se naši mučenici raduju, jer im braća i sestre dolaze.

Dolaze zapaliti svijeće i prvi put pročitati molitvu za upokojene. Korak po korak, stopa po stopa, stani da predahnem, da uzmem vazduha. Ne mogu više, uzbrdica je nemilosrdna. Tjeram sebe dalje. Ej, pa oni su najgore prošli! Prošli istim zmijskim ulicama i znali su šta ih čeka i nisu kukali, molili, ni plakali. Nisu se nikad više vratili!

Nad jamom iznad Sarajeva. Kazani; FOTO: Nenad Milkić

Bili su žedni, pretučeni, silovani. Prolazeći tim istim ulicama, gledale su ih oči, okrećući glavu na drugu stranu, da ne vide, da ne čuju. Ili su ih gledali sa prkosom i željom da ih što prije odvedu na Kazane i pobiju. Kako to samo na Balkanu ima, koljačima se dižu spomenici i nazivaju po njima iste te ulice kojima su Srbi stradalnici prošli. Jedna takva ulica dobila je ime po koljačima, 10. brdska brigada armije RBiH.

A nad jamom, nema ni Časni Krst, nema spomenika, nema ništa! Ne čuje se ni crvrkut ptica. I one stale, osluškuju. Neko dolazi na Kazane, koraci se čuju. Čuju se i glasovi? To molitvu za upokojene neko nad Kazanima zbori! U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, Amin! Miris voska i tek ubranog jorgovana širi se nad Kazanima.

Nad jamom iznad Sarajeva. Kazani; FOTO: Nenad Milkić

Mučenici naši,i dalje ste na dnu jame, posuti krečom, zapaljeni, preklanih vratova, ali ste Vaskrsli i gledate sa Gospodom svoju braću i sestre koji su došli da vam svijeće zapale. Sve dok je nas i naše djece i djece naše djece, nećete biti zaboravljeni. Na ovom svijetu u tamnom vilajetu, nema pravde za nas Srbe. Spora je, ali dostižna, kažu.

Još uvijek hodim stazama mučenika!


Od istog autora:

Sandra Blagić – Prijatelji – kolumnisti

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

Pomozi rad udruženja Jadovno 1941. uplatom preko PayPal-a:

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: