U Trebinju je promovisana knjiga „Sarajevo, tugo moja“ autora Dušana Zurovca, koja govori o stradanju Srba na tom području tokom posljednjeg rata.
Strahinja Živak, koji je napisao nekoliko knjiga o životu u Sarajevu, svjedočio je i za knjigu Dušana Zurovca, istakavši da su srpski logoraši dio srpske istorije. „Dušan Zurovac, koji je bio zatočenik, mogao je najbolje da razumije logoraše, ali je i književnik, pa je znao kako da ta svjedočenja pretvori u knjigu“, rekao je tokom sinoćnje promocije Živak, koji je bio i recezent knjige.
On je istakao da je knjiga istinit dokument, a ne fikcija nevještih kvazi pisaca, visokih činovnika, koji nikada nisu bili u logoru ili blizu prve linije, pa o pretrpljenim strahotama pišu neistine za koje poslije dobijaju nagrade.
Živak je dodao da Srbi treba da istraju svjedočeći istinu o sopstvenom stradanju, kako u Sarajevu, tako i u drugim mjestima.
Knjigu „Sarajevo tugo moja“ pisali su srpski logoraši, koji su vrijeme proteklog rata proveli u Sarajevu i koji su svom stanu ili nekom od sarajevskih kazamata bili izloženi torturi. U koricama knjige nalazi se više od 600 svjedočenja koje je Zurovac pažljivo slušao u proteklih 20 godina, a kako sam ističe, sva svjedočena su se čula i u Hagu, ali na žalost za ove strahote još niko nije odgovarao.
„To ne znači da ne treba svjedočiti, već naprotiv, uvijek i iznova treba svjedočiti, jer svi smo dužni da kažemo šta znamo“, rekao je Zurovac.
Organizator promocije u Narodnoj biblioteci bila je Književna zajednica „Jovan Dučić“ iz Trebinja, a knjigu „Sarajevo, tugo moja“ objavio je Zavod za udžbenike Istočno Sarajevo.