Predstavljena knjiga „Srpsko srce Johanovo“

U Svetosavskom domu Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Čajniču predstavljena je knjiga „Srpsko srce Johanovo“ autora Veselina P. Dželetovića zasnovana na istinitoj priči o trgovini ljudskim organima na Kosovu i Metohiji.

Protojerej-stavrofor Momir Vasiljević rekao je na sinoćnjoj promociji da Kosovo i Metohiju treba vratiti dobrim djelima i ispunjavanjem Božijih zapovijesti.

„Stalno govorimo Kosovo je srce Srbinovo, duša srpska, ali po toj duši i tom srcu lutaju neki čudni ljudi i neprijatelji koji su učinili dosta zla srpskom narodu“, kaže prota Vasiljević.

Protojerej Vasiljević je podsjetio da je zlo činjeno i ranije, što potvrđuje i ova knjiga, jer su se 1999. godine na raspetom i mnogostradalnom Kosovu desila mnoga zla.

Autor romana rekao je da je „Srpsko srce Johanovo“ istinita priča o teškom i mukotrpnom životu Srba na Kosovu i Metohiji, o njihovom stradanju kroz vijekove i danas, za koje cijeli svijet zna, ali odbija da prizna.

„Ovo je priča o Nijemcu Johanu Vagneru kojeg sam upoznao 2004. godine na razvalinama srpskog groblja u jednom selu na Kosmetu“, kaže Dželetović.

On je pojasnio da je tog dana bio na sahrani žene koja je izvršila samoubistvo jer nije mogla podnijeti sramotu nakon što su je silovali Albanci i bol pošto su joj, samo pet godina ranije, Albanci kidnapovali supruga Jovana kome su vadili organe i prodavali ih.

„Od cijele porodice ostao je samo dječak koji je na groblju, među nekolicinom okupljenih, primijetio čovjeka u pratnji pripadnika Kfora. U jednom trenutku dječak, kome je sahranjivana majka, prišao je i zagrlio ga“, ispričao je Dželetović.

Autor navodi da je od prisutnih na groblju slučajno saznao da Johan, koji je došao iz Njemačke, tvrdi da „u grudima nosi srce dječakovog oca Jovana“.

Nijemac je, vođen snovima, došao na Kosmet, pronašao kuću u Albaniji u kojoj su Jovanu i brojnim Srbima vađeni organi, saznao da je srce Jovanovo transplantirano njemu, a podatke o kući, kasnije poznatoj kao „Žuta kuća“, 2003. godine dostavio njemačkoj obavještajnoj službi.

Johan je usvojio dječaka koji je ostao sam i prešao u pravoslavlje, te ispunio uslov dječakovog ujaka da jedinom nasljedniku porodice ne promijeni ime i prezime.

„Dječak i Johan često dolaze na Kosovo i Metohiju“, rekao je Dželetović.

On je istakao da srpski narod na Kosovu i Metohiji i dalje živi u logoru, sa strahom o kome se mora govoriti i pisati.

Ovaj roman doživio je 11 izdanja, promovisan je u većini gradova u Republici Srpskoj, a u nekima i više puta.

Izvor: SRNA

Vezane vijesti:

Kako u Nemcu kuca srce Srbina sa Kosova | Jadovno 1941.

Zatvorenici iz logora Likovac prebacivani u „žutu kuću …

Slavko Nikić: Žute kuće su bile na Kosmetu, ne u Albaniji …

Saša Milivojev: Dečak iz Žute Kuće – Jadovno 1941.

„DEČAK IZ ŽUTE KUĆE“ – NAJŠOKANTNIJI ROMAN – Jadovno …

MONSTRUM „DOKTOR VAMPIR“ I DALjE NA … – Jadovno 1941.

ZAŠTO SRBIJA NIJE TRAŽILA REZOLUCIJU O „ŽUTOJ KUĆI …

Ćutanje kao „državni interes“ – Jadovno 1941.