Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U autobusu je 27. avgusta 1992. godine stradalo dvoje djece od po 12 godina, ubijena je starica od 86 godina, a ranjena su djeca od po tri, četiri, pet i šest godina, svjedoči vozač Ranko Ikonić.
Priredio: Branko KUSMUK
U Kukavicama kod Rogatice 1992. godine dogodio se strašan zločin, kada su pripadnici muslimanskih snaga iz zasjede ubili 26 i ranili 80 srpskih civila, koji su autobusima odlazili iz Goražda.
Vozač autobusa koji je ranjen u ovoj koloni Ranko Ikonić kaže za Srnu da ni poslije 23 godine ovaj zločin ne može da zastari. On ističe da su prevoženi civili – žene, djeca i stariji ljudi, te da nije bilo nijednog vojnika među 120 putnika.
Prema Ikonićevim riječima, u autobusu je ubijeno 14 putnika, a ranjeno 60.
„Ja sam među prvima ranjen u obje noge, ali sam uspio da autobusom na felgama dođem do Rogatice. To je bila teška situacija koja se sada ne može riječima objasniti“, ističe Ikonić.
On naglašava da je u autobusu tog 27. avgusta 1992. godine stradalo dvoje djece od po 12 godina, da je ubijena starica od 86, a ranjena su djeca od po tri, četiri, pet i šest godina.
„To je bila katastrofa, klasična `sačekuša` koja je odrađena profesionalno“, sjeća se Ikonić.
Ikonić je na Sudu BiH izjavio da to ne može biti slučajnost. U koloni je gorjelo više automobila, a na kolovozu je bilo kamenja – što je jedan od klasičnih znakova zasjede.
Mada advokati optuženih smatraju da je to bio „vojni cilj“, Ikonić pita kako je moguće da su vojni cilj djeca od pet i 12 godina, kao i starica od 86 godina.
Jedan od preživjelih Srba iz kolone Veljko Lasica kaže da preživjeli obilježavaju svoj drugi rođendan, te da je bilo vrlo teško izaći iz tog pakla.
„Na ovim žrtvama muslimanski režiseri gradili su karijere, snimali filmove i prikazivali ih kao žrtve koje su pobili Srbi“, navodi Lasica.
Žrtve su ležale više od mjesec dana na ovom asfaltu. Međunarodne humanitarne organizacije i konvoji su prolazili, niko ih nije htio skloniti. Pomjerili su ih samo toliko koliko je dovoljno da bi mogli nastaviti put prema Goraždu.
Napokon, poslije dugo vremena, porodice poginulih, preživjeli u koloni i prijatelji odvažili su se i našli snage da pokupe mrtve.
Svjedoci kažu da znaju ko su napadači i njihova imena i ističu da je važno prikazati zločine i njihove počinioce. Međutim, ovaj zločin se minimizira, uz opravdanje da se navodno radilo o vojnoj koloni.
Milomiru Matoviću je u koloni u Kukavicama poginuo sin Dalibor, dječak od 11 godina.
„Ostao sam u Goraždu da branim ognjište od muslimanskih džihadista. Svoje dijete našao sam na partizanskom groblju u blizini jedne kasarne – nije imao oko, a tu sam vidio i dva trupa bez glave“, svjedoči Matović.
Dragiša Andrić, predsjednik Regionalnog udruženja logoraša iz Višegrada, navodi da je u Goraždu i okolnim selima ubijeno više od 250 srpskih civila, a mnogi od njih prošli su kroz strašne muke u logorima.
U logoru Mujovića Polje zarobljeno je više od 50 Srba, od kojih su samo dvojica preživjela. Ništa bolje se nije desilo ni u logoru Štamparija u Vitkovićima, kao ni u bivšoj zgradi ZOIL-a i u zatvoru Policijske stanice.
Od 159 nestalih srpskih civila, njihove porodice još traže njih 90.
Zbog goraždanskih logora u kojima su stradali Srbi, u Sudu BiH podignuta je optužnica.
Izvor: 
Vezane vijesti:
Kukavice kod Rogatice – Jadovno 1941.
KONAČNO ISTRAGA U PREDMETU „KUKAVICE“ – Jadovno 1941.
u kukavicama služen parastos za 26 ubijenih srpskih civila
Potvrđena optužnica za zločin u Kukavicama: Za info o …
