Pismo Episkopu slavonskom Jovanu Ćulibrku povodom Dana sjećanja na Jadovno 1941.

Datum objave: sreda, 25 juna, 2014
Objavljeno u Kompleks Jadovno
Veličina slova: A- A+

Vjerujem da nas potomke Jadovničkih žrtava i same žrtve nećete povrijediti svojim učešćem u najavljenom okupljanju kod Šaranove jame, pod prisvojeim nazivom, na tom za nas svetom mjestu

Jadovno 2014. - Šaranova jama

Preosvećeni Vladiko,

Povodom najave da ćete u nedelju, dan po Vidovdanu, služiti nad Šaranovom jamom na Velebitu i učestvovati na komemorativnom skupu koji organizuje Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj, Savez antifašističkih boraca i antifašista R. Hrvatske i Židovska općina u Zagrebu, pod nazivom: „Dan sjećanja na Jadovno 1941“, želim Vas obavijestiti o slijedećem:

Od 20. – 24. juna, nizom manifestacija, Dan sjećanja na Jadovno 1941. je već obilježen u organizaciji udruženja Jadovno 1941 iz Banja Luke i Beograda, sa blagoslovom Episkopa gornjo-karlovačkog G. Gerasima.

U petak 20. juna, u Plaškom, u sali nekadašnjeg Sokolskog doma, nedaleko od Hrama Vavedenja Presvete Bogorodice, promovisana je prva knjiga u izdanju našeg udruženja, autora jereja Dragana Šućura, pod naslovom:

„Jadovnička golgota sveštenoslužitelja Srpske pravoslavne crkve na Jadovnu 1941.“[1] u kojoj je opisano stradanje 72 sveštenoslužitelja.

Dan kasnije, hodočašćem nad Šaranovu jamu na Velebitu, gdje je služen parastos i uznošenjem Časnog krsta mučeničkom stazom jadovničkom na samo mjesto nekadašnjeg logora Jadovno, potomci i poštovaoci srpskih žrtava, njih oko 200, pokazali su da nisu zaboravili stradanje svojih rođaka i sunarodnjaka.

Toga dana obišli smo i Spomen područje u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle u kome više nema Srba. Otvorena nam je i crkva Sv Petra i Pavla pored koje je grobnica bez ikakvog obilježja u kojoj leže tijela 519 smiljanskih Srba, žrtava NDH. Obišli smo i devastirano pravoslavno groblje na kome je sve manje spomenika upokojenim Srbima Smiljana.

Iste večeri, učesnicima Sabranja, održao sam predavanje o Kompleksu logora smrti NDH, Gospić-Jadovno-Pag iz 1941.

Molitveno Sabranje u mučeničkoj Lici, završeno je u nedelju ujutro, služenjem Svete Liturgije u Hramu u Plaškom i posluženjem koje je organizovao paroh plaščanski i malobrojni vjerni narod.

Parastosu nad Šaranovom jamom, prisustvovali su izaslanici Predsjednika Republike Srpske, Predsjednice Vlade Republike Srpske i Sekretar za vjere Vlade Republike Srpske. Sa nama je bio i Predsjednik Beogradskog foruma za svet ravnopravnih, profesori beogradskog univerziteta, članovi Starešinstva Dveri i mnogi drugi.

U utorak 24. juna, na sam Dan sjećanja na Jadovno, služen je parastos Jadovničkim Novomučenicima u Hramu Hrista spasitelja u Banja Luci[2] i Crkvi Svetog Save na Vračaru.

Više informacija o proteklom Sabranju možete pročitati na sajtu Gornjo-karlovačke eparhije[3] kao i u izdanjima beogradskih Večernjih novosti, Politike i Danasa. Gospođa Mira Lolić Močević je za RTRS uradila nekoliko TV reportaža[4].

Pošto organizacija predstojećeg skupa na koji ste pozvani, predstavlja za nas Jadovničane manipulaciju jednim značajnim datumom i politiziranje stravičnim stratištem srpskog naroda, želim Vas upoznati sa činjenicama koje slijede.

Na prijedlog našeg udruženja, za Dan sjećanja na Jadovno 1941, u kosultaciji sa istoričarima, određen je 24. jun i proteklih dana obilježen je petu godinu za redom. Na naš prijedlog, ovaj datum je upisan u kalendare Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj i Židovske općine u Zagrebu.

Vlada R. Srpske upisala je ovaj datum u kalendar značajnih datuma iz istorije Republike Srpske.

Od 2010 do 2013, Dan sjećanja na Jadovno 1941 obilježavan je u organizaciji Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, udruženja građana Jadovno 1941. iz Banja Luke, Židovske općine u Zagrebu i Saveza antifašističkih boraca i antifašista R. Hrvatske. Od tada, pored komemorativnog dijela, okupljanje je, na naše insistiranje imalo i svoj molitveni dio, služenjem parastosa i čitanjem Kadiša nad Šaranovom jamom. Isto tako, na naš prijedlog, 2010 i 2013, služen je parastos u uvali Slana na ostrvu Pagu, na mjestu logora i stradanja iz vremena NDH, kao i 2012 na samom mjestu logora Jadovno na Velebitu.

Već prve godine, od strane predstavnika SNV-a izraženo je nezadovoljstvo sadržajem mog obraćanja na komemorativnom skupu, što je kulminisalo prošle godine, kada je gospodin Pupovac, glasno u prisustvu svih zvaničnika, tokom mog obraćanja rekao: Nikad više.

Gospodin Pupovac je to izjavio u prisustvu Stipe Mesića, počasnog predsjednika Saveza antifašističkih boraca i antifašista R. Hrvatske, koji je pozvan kao gost ali i govornik od strane SNV-a. Stipe Mesić, inače nosilac zlatne plakete Srpskog narodnog vijeća, nešto kasnije u svom govoru je izjavio da zločine na Jadovnu nisu počinili Hrvati nego ustaše i da NDH nije bila ni nezavisna ni država ni Hrvatska.

Nekoliko dana kasnije, uputio sam pismo gospodinu Pupovcu, na koje nikada nisam dobio odgovor.

Nedugo nakon toga, povodom Evropskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, predsjednik Hrvatskog sabora i ministar ratnih veterana položili su vijence uz, citiram: „jamu Jazovka, simbol partizanskih zločina 1945. i uz jamu Jadovno, simbol ustaških zločina“.

Na sajtu radija Slobodna Evropa, tim povodom objavljeno je slijedeće: 

„Na Jadovnu je komemoracija bila održana i koncem lipnja u organizaciji banjalučke udruge „Jadovno“, međutim u Savezu antifašističkih boraca Hrvatske (SABH) se od toga distanciraju, kaže za naš radio član Predsjedništva SABH Ivan Fumić“.

Citirana je i izjava Ivana Fumića, člana Predsjedništva Saveza antifašističkih boraca i antifašista R. Hrvatske, dakle suorganizatora okupljanja: 

„Neki ljudi iz Banjaluke željeli bi to privatizirati, ali to ne ide! Naime, to obilježavanje može organizirati Savez antifašističkih boraca i Srpsko narodno vijeće, a nikako neki sa strane koji onda daju neprimjerene izjave koje štete i Hrvatima i Srbima i međusobnim odnosima”.[5]

Već 22. avgusta, na zvaničnom sajtu Saveza antifašističkih boraca i antifašista R. Hrvatske, preneseno je u cijelosti: „Pismo Branka Čačuge dr. Dušanu Bastašiću, Predsjedniku udruge „Jadovno 1941 godine“ Banja Luka“.

Pored uvreda i neprimjerenih komentara na račun pravoslavnog sveštenika koji je služio parastos nad Šaranovom jamom, autor pisma je napisao i slijedeće:

„Na kraju, došao je red na dr. Dušana Bastašića, predsjednika udruženja Jadovno 1941. iz Banje Luke. Već u prvim rečenicama, počeo je jedan verbalni teror, političkog osuđivanja Hrvata od danas do stoljeća sedmog. Glasom vrhunskog dramskog umjetnika, patetike, nabrajao je od Kosova, preko Šumadije do Vojvodine i Republike Srpske, gdje su neki autobusi išli na ovaj skup i netko im pravio probleme. Tada sam se sjetio, a to je i bila repriza u malome, Gazimestana 1989. godine. Sjetio sam se i Šolevića i njegovih „ putnika i putova istine „, Sjetio sam se, da je udruga Jadovno 1941. osnovana u Banja Luci, bivšem najhrvatskijem gradu u Bosni, na dvadesetu godišnjicu Gazimestana. Sjetio sam se i onih udruženih četničko-komunjarskih (komunista je za mene bio častan čovjek i patriot, a komunjare su bile priguzine ) nosanja „ kostiju i mošti Cara Lazara „. Jadan car kakve su ga sve fukare nosile, u grobu se okretao. Sjetio sam se i Bore Jovića, i njegovog rušenja Jugoslavije, zajednice samostalnih republika i stvaranje Srboslavije. SANU , Slobe i ostalih u projektu „ humanog preseljenja srpske braće na Kosovo „. Sjetio sam se i pobjedničke pjesme nakon „oslobođenja srpskog Vukovara „ bradonje puni redenika, histerijom ozareni pjevaju pjesme, „… šalji Slobo salate, bit če mesa klat čemo Hrvate „. Sjetio sam se kolona izbjeglica. Sjetio sam se Merkala, Srebrenice, Potočara, Kozarca. Keraterma, Dubrovnika, sarajevskog tunela……

Autor je napisao i ovo:

„Pristigao je jedan autobus, iz kojeg su počeli kao stršljenovi iskakati bijesni kršni momci u bijelim majicama sa ispisanim logoom www.jadovno.com. Omah su se rasporedili uokolo nazočnih. Bilo ih je između 40 i 50 osoba. Da je pristiglo slijedećih šest autobusa, kako je najavljivao doktor Bastašić, bilo bi oko 300 žestokih momaka. Neznam koji im je krajnji cilj bio, no lako bi moglo doći do nereda, koji bi izazvali, a sve prema dramaturgiji dr. Bastašića“.

Riječ je dakako o omladini, studentima, učesnicima molitvenog skupa iz Srbije i Srpske.

Na kraju, autor je pohvalio glavnog organizatora:

„Ekipa oko SNV-a i prof.dr. Milorada Pupovca, odlično je organizirala to putovanje i samu komemoraciju.“[6]

Vjerujem preosvećeni Vladiko, da sa svim gore iznesenim činjenicama niste do sada bili upoznati i da nas potomke Jadovničkih žrtava i same žrtve nećete povrijediti svojim učešćem u najavljenom okupljanju[7], pod ukradenim nazivom, na za nas svetom mjestu, uz one koji svojim djelovanjem ne mogu adekvatno doprinijeti kulturi sjećanja, pamćenja i molitvenog proslavljanja Novomučenika Jadovničkih.Ovo od Vas posebno očekujem, pošto pored mnogih obaveza, vršite i dužnosti Sekretara Odbora za Jasenovac Svetog Sabora Srpske pravoslavne crkve i Predsjednika upravnog odbora Muzeja žrtava genocida u Beogradu.

 

U Banjaluci, 24. juna 2014.

 

S poštovanjem,

Dr Dušan J. Bastašić

Predsjednik udruženja Jadovno 1941

Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014.

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top