PARASTOS POGINULIM SRBIMA IZ HRANČE

Parastos pobijenim Srbima iz Hranče

Na gradskom groblju u Bratuncu danas je služen parastos, položeno je cvijeće kod spomen-krsta i prislužene svijeće za pokoj duša 20 Srba iz bratunačkog naselja Hranča koji su poginuli u proteklom odbrambeno-otadžbinskom ratu, a od kojih je sedam ubijeno na današnji dan 1992. godine.

Delegacije Opštinske organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila i Boračke organizacije Bratunac položile su cvijeće, a članovi porodica i komšije okadili su humke i prislužili svijeće za pokoj duša njihovih ubijenih srodnika i prijatelja.

Na današnji dan 1992. godine muslimanske snage iz okolnih sela i Srebrenice upale su u ovo selo sa više strana, ubijajući srpske civile kod njihovih kuća.

Među sedam ubijenih bile su tri žene, a toga dana 21 mještanin je ranjen, a među njima je bilo i djece i staraca.

U ovom selu, kao i ostalim oko Srebrenice i Bratunca, muslimanske formacije pobile su stanovnike koje su zatekle, opljačkale pokretnu imovinu, a kuće i ostalu nepokretnu imovinu popalile.

„Napad je počeo oko 15.30 časova. Zapucalo je sa svih strana, uz galamu i viku upali su u selo i ubijali sve redom vičući: `Hvataj ih žive, štedi municiju`. Ubijeno je sedam mještana u dvorištima, a većina stanovnika uspjela je niz korito Glogovske rječice da se izvuče iz sela prema Bratuncu“, prisjeća se Anđelko Cvjetinović, koji je tog dana preživio upad muslimanske vojske u selo.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović podsjetila je da za ovaj, kao ni za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije odgovarao.

Ona je navela Hranču, kao i Gornje Magašiće gdje je ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, pa srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i još niz sela gdje je u jednom danu ubijano po 10-20 pa do 50 i više od 100 mještana, kao što je bilo 16. decembra u bratunačkom selu Bjelovac.

„Predmeti stoje u ladicama u Tužilaštvu BiH i nakon 23 godine od zločina.

Neizvjesno je u kojoj je fazi istraga, da li se nešto uopšte radi na tom pitanju i da li će optužnice biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo i ko je i kako počinio zločine“, rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima.

„Na taj način Bošnjake prikazuju kao žrtve, a Srbe kao agresore i zločince što brojni dokazi i predmeti o počinjenim zločinima nad srpskim civilima i vojnicima mogu demantovati, ali oni te predmete skrivaju i čekaju da poumiru svjedoci i da zločince oslobode po ustaljenoj praksi – `zbog nedostatka dokaza`“, rekla je Filipovićeva.

Prema njenim riječima, porodice nestalih i poginulih smatraju da je referendum jedini način da se konačno riješi pitanje rada Tužilaštva i Suda BiH i da napokon dođe do procesuiranja i odgovornosti počinilaca brojnih masovnih zločina nad Srbima u srednjem Podrinju, ali i u drugim krajevima širom BiH.

Gordana Stevanović, čija je majka Ljubica Mitrović ubijena prije 23 godine, kaže da ne vjeruje u pravosuđe i BiH.

„Zna se ko su žrtve, kako su i gdje stradale i Tužilaštvo BiH je trebalo da prikupi dokaze i podigne optužnice protiv počinilaca zločina, a ne da prekida istrage zbog navodnog nedostatka dokaza što im je najčešće obrazloženje kada su u pitanju zločini nad Srbima“, ocijenila je Stevanovićeva.

Ona ističe da postoje i svjedoci i dokumenti o ovim zločinima koje Tužilaštvo ignoriše i prikriva.

Mileva Jokić, čiji je otac Dragomir Mitrović kao civil uhvaćen živ 15. juna, odveden, mučen i ubijen u Potočarima i još nije pronađen, rekla je da ne vjeruje u pravosuđe BiH, koje radi diskriminatorski, osuđujući Srbe, a opstruiše vođenje procesa protiv Bošnjaka koji su počinili brojne zločine nad Srbima u srednjem Podrinju.

„Kako vjerovati u BiH, čije pravosuđe tako radi?“, pita Jokićeva.

I ostali članovi porodica poginulih ističu da diskriminacija i licemjerstvo pravosuđa BiH uništava i posljednju nadu da je moguć ravnopravan život u BiH jer srpski narod nema prava kao ostali.

Oni smatraju da bi, možda, referendum u Republici Srpskoj mogao prekinuti agoniju i opstrukciju te doveo do promjena u radu pravosudnih organa i procesuiranja počinilaca zločina nad Srbima.

Članovi porodica poginulih ističu da ne može doći do pomirenja, povjerenja i izgradnje suživota ako će pripadnici jednog naroda odgovarati za sve, a drugog ni za najveće zločine i ako pravosuđe štiti zločince jer ih ne procesuira.

Oni kažu da ovakav način rada pravosuđa i još nekih zajedničkih institucija BiH dovodi do njenog „samoubistva“.

Izvor:

Vezane vijesti:

PARASTOS ZA SEDAM UBIJENIH SRPSKIH CIVILA IZ RANČE

DANAS U BRATUNCU CENTRALNI POMEN UBIJENIM SRBIMA

Bratunac: Naša istina još čeka pravdu – Jadovno 1941.

Podrinje – Jadovno 1941.