PANDUREVIĆ: TRAŽIMO DA MUČITELjI ODGOVARAJU

„Silos“ je zatvoren je 27.januara 1996.godine – istog datuma kao i monstruozni nacistički logor „Aušvic“…Radojka Pandurević je, nakon 1 339 dana provedenih u logoru, puštena uveče 26.januara 1996.godine, samo noć prije njegovog raspuštanja.

Priredio: Miro PEJIĆ

BRATUNAC, 31.JANUARA/SRNA/- Prije 17 godina zatvoren je zloglasni logor „Silos“ u Tarčinu kod Hadžića, a još niko nije osuđen za višegodišnja mučenja, zlostavljanja i ubistva Srba.

„Silos“ je zatvoren je 27.januara 1996.godine – istog datuma kao i monstruozni nacistički logor „Aušvic“.

Haški tribunal nije nikog procesuirao za četvorogodišnje mučenje više od 700 Srba u tom logori kao i za mučenja nekoliko desetina Hrvata u jednom kraćem periodu. U Sudu BiH u toku je suđenje osmorici Bošnjaka za zločine u „Silosu“, a predmet se vodi kao „Đelilović i ostali“.

Nedavno je tužilac Tužilaštva BiH Behaija Krnjić obustavio istragu protiv 455 lica koja su dovođena u vezu sa zločinima i nehumanim ponašanjem prema zarobljenicima u logorima „Silos“, „Pazarić“ i „Igman“, navodeći da „nema dovoljno dokaza za ta lica koja se terete da su mučila logoraše“.

Radojka Pandurević je, nakon 1 339 dana provedenih u logoru „Silos“, puštena uveče 26.januara 1996.godine, samo noć prije njegovog raspuštanja. Po nju i Bosiljku Aleksić došla je međunarodna policija da ih izvede kako se ne bi vidjelo da je u logoru bilo i žena, što je bošnjačka vlast skrivala.

Zarobljena je u vlastitoj kući 28.maja 1992.godine i sa još 17 Srba mještana Tarčina i okoline odvedena u Silos gdje je mučena, ponižavana, prepadana i maltretirana 44 mjeseca, iako je prilikom potpisivanja Dejtonskog sporazuma bilo dogovoreno da se do 19. januara raspuste svi logori u BiH.

„Alija Izetbegović je prekršio taj dogovor i nas 43. držao u logoru 7-8 dana duže“, ispričala je Radojka SRNI.

Pandurevićeva je ogorčena zbog pristrasnosti Haškog tribunala koji za 17 godina nije podigao ni jednu optužnicu za zločine nad Srbima u muslimanskim logorima, a kamoli da je nekog osudio za nezakonito lišavanje slobode nedužnih civila, tuče, ubistva i mučenja Srba u logorima.

U Hagu nije bio optužnice ni za odvođenje na prisilni rad na borbenim linijama i tjeranje zatvorenika da idu kao „živi štit“ u muslimanske akcije ili da prođu i deaktiviraju minska polja.

„Koliko je pristrasan i antisrpski nastrojen Haški tribunal, pokazuje njegovo nedavno odbijanje da se pojavim kao svjedok odbrane Radovana karadžića i ispričam samo dio svjedočenja o mučenjima i ubijanju Srba u muslimanskim logorima kao neko ko je to skoro četiri godine svakodnevno gledao i doživljavao“, priča Pandurevićeva.

Komentarišući obustavljanje istrage Tužilaštva BiH protiv 455 lica za zlostavljanje Srba u logorima na području Hadžića, Pandurevićeva navodi da se dvoumi dali da se pojavi kao svjedok pred Sudom BiH u predmetu „Đelilović i ostali“, jer svjedočenja dovode do novih stresova i psihičkog uznemiravanja logoraša.

„Doživjeću nove stresove i razočarenja, a Sud sudi kako hoće i prema dosadašnjim iskustvima – slabo uzima u obzir svjedočenja logoraša, što dovodi do novog ponižavanja i osjećaja potpune nezaštićenosti i nemoći logoraša da i nakon 17 godina dođu do pravde, odnosno da se njihova svjedočenja o preživljenim torturama uvrste u dokaze protiv osumnjičenih“, ističe Pandurevićeva.

Ona navodi da je tužilac u tom predmetu onaj koji je i prekinuo istragu protiv ostalih 455 lica među kojima ima onih koji su formirali logore, naređivali, tukli i zlostavljali logoraše i imaju veću odgovornost od nekih od ovih osam kojima se sudi.

„S obzirom na dosadašnje iskustvo, ne bi me iznenadilo i da ova grupa bude oslobođena, uz neko banalno obrazloženje, uprkos dokazima, činjenicama i preživjelim logorašima koji su spremni da svjedoče i čija ljekarska uvjerenja pokazuju kakve su sve strahote preživjeli i batine dobijali“, konstatuje Pandurevićeva.

Prema njenim riječima apsurdno je da se ne sudi Enesu Kaziću koji je nju i još nekoliko osoba lično zatvorio u „Silos“ sa puškom „na gotovs“ prislonjenom na glavu, a još radi u nekoj bezbjednosnoj službi BiH.

Ona smatra da ni institucije Republike Srpske ne pomažu dovoljno logorašima koji treba da svjedoče i da se dešava da tužioci zaobilaze ključne detalje i činjenice prilikom uzimanja izjava i saslušavanja svjedoka i pitaju ih za neke nebitne detalje.

„Tužioci bi trebali nastojati da na razne načine dođu do što više i što uvjerljivijih podataka i saznanja iz više izvora koji su im dostupni, da što bolje pripreme optužnice, a ne da omalovažavaju logoraše ili druge svjedoke i njihova iskaze i ljekarska uvjerenja dovode u sumnju da bi spriječili procesuiranje zločinaca“, kaže Pandurevićeva.

Ona tvrdi da se,kada je u pitanju dokazivanje i procesuiranje zločina počinjenih nad Srbima u „Silosu“ i drugim logorima, nailazi na opstrukciju i međunarodnih i pravosudnih organa BiH, kojima je zajednički cilj da osude što više Srba, prikriju muslimanske zločine i da u svijetu održavaju lažnu medijsku sliku da su Bošnjaci bili jedine žrtve…

Pandurevićeva poručuje da će se srpski logoraši do kraja života boriti da se lažna slika o ratu u BiH promijeni i da oni koji su ih u logorima mučili odgovaraju ili barem da strahuju od odgovornosti…

Izvor: 

Vezane vijesti:

Godišnjica zatvaranja logora smrti Silos kod Sarajeva

Srpski zatočenik logora „Silos”: Molio sam da me ubiju