Pad Jugoslavije

Početkom 1941. još se ništa nije bilo promijenilo u našem svakodnevnom životu. Ja sam studirala i pripremala se za svoj prvi ispit: srpskohrvatsku književnost i talijanski jezik, obligatne predmete u grupi stranih jezika koje sam bila upisala. Glavni predmet bio mi je engleski, drugi francuski, a treći, izborni, talijanski. Mira je bila u zadnjem razredu gimnazije, a Fritz je radio kod mog oca.

Jugoslavenskim političarima bilo je teže pri duši. Pokušavali su spasiti neutralnost Jugoslavije, što je svakim danom bivalo sve teže, gotovo nemoguće zbog neprestanih Hitlerovih pobjeda. Neodlučna između dviju alternativa – da se poklone Hitleru ili da mu se odupru – Jugoslavija je odlučila potpisati tajni pakt s Hitlerom, 24. ožujka 1941. No to se saznalo u krugovima opozicije koja je tri dana kasnije, 27. ožujka, organizirala “puč” u Beogradu, zapravo revolucionarni pokret koji je bio planiran i pripreman mno-go ranije. bio je to masovni ustanak pod čijim je pritiskom vlada morala otkazati pakt.

„Taj potez izazvao je izljev narodnog oduševljenja koji je vjerojatno iznenadio i same autore. Uskoro su beogradske ulice vrvjele Srbima koji su uzvikivali: “Bolje rat nego pakt; bolje grob nego rob”. Plesalo se na trgovima; posvuda su se pojavile engleske i francuske zastave; srpsku nacionalnu himnu pjevale su s divljim prkosom odvažne, ali bespomoćne mase.

Čitav je narod bio u ekstazi, zanoseći se oduševljenjem i iluzijama. Te večeri moji su bili u Beogradu da isprate svoje najbolje prijatelje koji su odlazili u Palestinu. Vratili su se kući uvjereniji nego ikada da se Jugoslavija pokazala iznimkom, za razliku od vlada susjednih zemalja koje su izdale svoje narode time što su prihvatile Hitlerove uvjete. Divili smo se “hrabrosti” tog malog naroda, ne misleći na posljedice, No himna pobjede uskoro se pretvorila u rekvijem.

Hitler se razbjesnio i odlučio uništiti Jugoslaviju. Izvršio je taj plan s neizrecivom surovošću. Churchillov opis, napravljen prema pričanju očevidaca, toliko je prikladan da ga ovdje moram citirati.

„Njemački bombarderi pojavili su se nad Beogradom u jutro 6. travnja. Dolazeći u valovima s okupiranih aerodroma u Rumunjskoj, izvršili su metodični trodnevni napad na jugoslavenski glavni grad. Nemilosrdno su uništavali grad s malih visina, bez straha od otpora. Ovo su nazvali Operacija “Kazna”. Kada se konačno spustila tišina 8. travnja, preko sedamnaest tisuća građana Beograda ležali su mrtvi na ulicama ili pod ruševinama. Poludjele životinje, oslobođene iz svojih uništenih kaveza u zoološkim vrtovima, bježale su iz dima i vatre. Jedna užasnuta roda prošepala je kraj glavnog hotela koji se pretvorio u buktinju. Ošamućeni medvjed teturao je kroz plamen polaganim i nesigurnim korakom prema Dunavu. Nije bio jedini koji nije shvaćao.“

Istovremeno s tim strašnim bombardiranjem Beograda, Njemačka je vojska upala u Jugoslaviju 6. travnja rano u zoru. Umarširali su iz nekoliko pravaca. Jugoslavenska se armija pokušavala oduprijeti, ali sve je bilo uzalud.

„Četiri korpusa Jugoslavenske armije sa sjevera su prema unutrašnjosti brzo i nezaustavljivo gurale njemačke oklopne divizije uz podršku mađarskih trupa koje su prešle Dunav te njemačkih i talijanskih snaga koje su napredovale prema Zagrebu. Glavnina jugoslavenskih snaga tako je potiskivana prema jugu i 13. travnja njemačka je vojska ušla  u Beograd. U međuvremenu, 12. njemačka armija, pod zapovjedništvom generala Listsa, organizirana u Bugarskoj, upala je u Srbiju i Makedoniju.“