RADENKO BOŽIČKOVIĆ PREŽIVIO GOLGOTU U BANOVIĆIMA

Iako je rat zvanično okončan parafiranjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, Božičković i još 18 pripadnika 4. Ozrenske lake pješadijske brigade su oslobođeni tek u aprilu 1996. godine

Pripadnik 4. ozrenske lake pješadijske brigade Radenko Božičković

Piše: Slobodan PETROVIĆ

Pripadnik 4. ozrenske lake pješadijske brigade Radenko Božičković izjavio je Srni da je, nakon što su ga pripadnici takozvane Armije BiH zarobili u Vozući 10. septembra 1995. godine, u Banovićima preživio golgotu premlaćivanja i mučenja – koja je trajala punih sedam mjeseci – do aprila 1996. godine.

Iako je rat zvanično okončan parafiranjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine, Božičković i još 18 pripadnika 4. Ozrenske lake pješadijske brigade su oslobođeni tek u aprilu 1996. godine.

„Sada taj dan obilježavamo proslavljajući krsnu slavu – Blagovijesti, 7. aprila“, rekao je Božičković.

Masovno stradanje Vozućana tokom proteklog rata dogodilo se između 10. i 24. septembra 1995. godine, usljed ofanzive Drugog i Trećeg korpusa takozvane Armije BiH, NATO snaga za brze intervencije i odreda „El mudžahedin“.

Božičković, koji se nerado sjeća tih dana, ispričao je kako je po zarobljavanju prebačen u Banoviće gdje su zatvorenike vezali žicom, prekrili im oči, maltretirali ih i udarali.

„Prava golgota je nastala u tom sabirnom centru gdje smo svakodnevno više puta premlaćivani“, rekao je Božičković.

Tu je bilo bilo 116 srpskih zarobljenika, smještenih u dvije veoma male sobe, kaže on. Zarobljenici su, kaže, vješto sakrivani od međunarodnog Crvenog krsta i snaga SFOR-a, iako su te organizacije znale da tu drže zatvorene Srbe.

„Tek nakon pet mjeseci smo registrovani kao zarobljenici. Neki čuvari govorili su nam da je Republika Srpska uništena i da svi bježe iz nje. Imali smo katastrofalne uslove, hrana je bila vrlo loša. Bolesne zarobljenike niko nije liječio“, rekao je Božičković.

Nakon jednog batinjanja, kaže, koje je doživio tokom ispitivanja, kada se vratio među ostalih 116 zarobljenika, pojedinci ga nisu prepoznali jer je bio obliven krvlju.

„Sve sam stoički izdržao jer je u meni proradio ponos, inat i prkos da sve to preobrodim, što mi je dalo snagu da preživim“, rekao je Božičković.

On je naveo da ga je u tom centru prepoznao jedan pripadnik banovićke brigade koji je bio pomoćnik za bezbjednost i da mu je rekao: „Ne uzbuđuj se. Bitno je da je živa glava“.

„Rekao mi je, ako me bude neko nešto pitao, da samo kažem činjenično stanje. Kada sam pozvan na ispitivanje, shvatio sam da to nije informativni razgovor. Na tri pitanja: `Da li si bio u Srebrenici?`, `Da li si član SDS-a?` i `Da li si bio na čišćenju Vozuće?`, odgovorio sam negativno, a za svaki takav odgovor sam dobio udarac čizmom i nogom drvenog stola u zglobove, leđa, laktove, ramena i jagodične kosti“, rekao je Božičković.

Oslobođen je u aprilu, u posljednjoj razmjeni. Tada je, ispričao je on, 18 zarobljenika, zavezanih, prebačeno do Sarajeva, gdje su proveli noć u jednom zatvoru.

Tu su, kao i u Banovićima, kako kaže, dobili „porciju batina“, da bi ujutro pod prismotrom međunarodnog Crvenog krsta stigli na slobodnu teritoriju na Pale, gdje ih je dočekala delegacija sa Momčilom Krajišnikom na čelu. Odatle su se, prevozom koji im je bio obezbijeđen, uputili svojim kućama i porodicama.

Desetog septembra 1995. godine u akciji pod tajnim nazivom „Uragan“, koju je potpisao komandant takozvane Armije BiH Rasim Delić, uz stravične zločine izvršen je progon kompletnog srpskog stanovništva iz Vozuće i doline rijeke Krivaje u Federaciji BiH, odakle je protjerano 1.920 srpskih porodica sa 7.680 članova.

Svečanom akademijom i maršom „Stazom egzodusa“ 9. i 10. septembra će biti obilježeno 20 godina od egzodusa Vozućana.

Izvor:

Vezane vijesti:

Feljton Vozuća (1)

Feljton Vozuća (2)

Feljton Vozuća (3)

Feljton Vozuća (5)

Feljton Vozuća (6)

Feljton Vozuća (7)

Feljton Vozuća (8)

Feljton Vozuća (9)

Ozren – Vozuća – Jadovno 1941.