Ovdje upravo anđeli Božiji plaču

Datum objave: subota, 4 februara, 2017
Veličina slova: A- A+
Parastos u Drakuliću, 01. februara 2015. Foto: D. Borković
Parastos u Drakuliću, 01. februara 2015. Foto: D. Borković

Besjeda Oca Srđana Roljića na parastosu u Drakuliću

Pomaže Bog, draga braćo i sestre!

Sabrali smo se na ovom svetom mjestu stradanja.
Sveti vladika Nikolaj o stradanju pravoslavnih Srba upečatljivo svjedoči: ”Pitao me jedan Rus, koliko je žrtava dala Srbija u prošlom ratu.

Jednu četvrtinu svoga stanovništva, odgovorio sam.

A koliko to iznosi? pitao je on dalje.

To je, rekoh mu, više nego sve stanovništvo Albanije. Ili to je kao kad bi Italija ili Francuska žrtvovale po 10 miliona, ili Nemačka preko 15 miliona, ili recimo kad bi Amerika izgubila 30 miliona, ili Rusija 40 miliona, ili Indija 90 miliona, ili Kitaj 100 miliona.

Tek tada je taj dobri brat Rus razumeo žrtve Srbije, užasnuo se i zaplakao. Mila ruska duša! I anđeli bi Božji zaplakali”.

Ovdje upravo anđeli Božiji plaču i svako normalan plače zbog strašnog zločina koji se desio 7. februara 1942. godine.

U selima Drakulić, Šargovac i Motike desio se za ljudski um neshvatljivog stradanja pravoslavnih Srba, 2315 bogolikih ličnosti od kojih preko 600 djece.

U Šargovcu nije preostala ni jedna porodica; u Drakuliću, samo porodica pokojne Lenke Kuruzović i onih koji su preživjeli kao ratni zarobljenici u vojnim logorima Njemačke; u Motikama oni koji su izbjegli braći na Manjaču.

Zbog toga episkop Vasilije Kostić dolazeći u svoju Eparhiju za koju je bio izabran kaže: ”Idem na eparhiju svih svetih, na eparhiju znanih i neznanih junaka. Idem na eparhiju popločanu lobanjama i kostima jedne trećine tamošnjih pravoslavnih Srba. Idem na eparhiju opranu krvlju i suzama najboljih sinova i kćeri Crkve naše na čelu sa mučenikom Platonom i drugim sveštenomučenicima. Poklonimo se tim svetim žrtvama; neka im je slava i hvala što ne skrenuše sa puta svetosavskog… Ali, hvala Bogu, nije srušena Crkva Hristova. Postoji tamo živa Crkva Hristova mnogo lepša, skupocenija i dragocenija od zidanih hramova koji su delo ruku ljudskih. Ta „Crkva Božja sveta“ (1. Kor. 3,17), to su verni sinovi i kćeri eparhije moje u Krajini Bosne ponosne”.

I mi smo se sabrali na ovoj krvlju mučenika osvećenoj zemlji u vrijeme pripreme za Veliki i Časni post, koji je sam po sebi vrijeme samopreispitivanja i potrage za smislom.

I mi smo uvijek prizvani da se preispitujemo da li smo na bogočovječanskom putu spasenja, posebno kad se u spomen-hramu sabiramo u slavu Božiju i čast i spomen onih koji su posvjedočili da su djeca Božija, djeca pravde, istine i pobožnosti, djeca vječnosti, na kojima se ispunjavaju danas na Svetoj Liturgiji čitane riječi Sv. Ap. Pavla: ”A i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni. A zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se. Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio”. (2. Tim. 3.12-14).

Kao pravoslavni hrišćani, mučenici Drakulićki, Šargovački i Motički za sva vremena svjedoče da je smrt za ljude koji je razumiju – besmrtnost; a za ograničene koji je ne razumiju – smrt (po riječima Sv. Antonija Velikog). Oni su upravo znali i vjerovali da je vjera Pravoslavna vjera živa i vjera istinita. Vjera kao povjerenje u Onoga koji je svojom smrću smrt uništio i vaskrsenjem život vječni darovao onima koji su jedno sa Njim.

Koji je rekao: Ja sam vaskrsenje i život i svaki koji vjeruje u mene, ako i umre živjeće” i ”Ja sam Put Istina i Život”, Put Istine Života koji vodi preko Krsta i Groba, iz kojeg je zasijala Svjetlost Istinita.
Bog, Koji je Ljubav, Koji je iz ljubavi primio krst i stradanje, projavio je ljubav kao silu koja ovječnjuje i obesmrćuje. Zbog toga i napominje da će se po jednom poznati da li je neko učenik Njegov, ako bude imao ljubavi.

U današnje vrijeme, kad se stalno govori o ljubavi i slobodi, sveti mučenici svjedoče jedinu pravu suštinu ljubavi i slobode.

Žrtvena ljubav kao nesebična žrtva je jedino pravo uzdarje Bogu za sva znana i neznana dobročinstva. Svjedoče da je cilj nas pravoslavnih hrišćana upravo da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš Nebeski, da uzrastamo u ljubavi u mjeru rasta visine Hristove.

Da je prava ljubav kad bližnjeg volimo u Bogu, a neprijetelja radi Boga.

Zato obratimo se svi svetim novomučenicima: Sveti novomučenici molite Boga za nas, da spoznamo Boga – Ljubav.

Da živimo Njime i radi Njega.

Da za nas Bog bude iznad svega, a čovjek prije svega. Da nam životno geslo bude: Hristos prije svega i Hristos iznad svega. Sve za Hrista Hrista nizašta.

U Drakuliću, 01. februara 2015.

 

Vezane vijesti:

Sedamdeset godina čekaju da ih pomenemo!

Godišnjica ustaškog pokolja 52 učenika škole u Šargovcu

OBILjEŽENE 73 GODINE OD USTAŠKOG POKOLjA

Tihomir Levajac: „Priča koja luta svietom“

SJEĆANjE NA STRADALE SRPSKE ĐAKE IZ ŠARGOVCA I IZLOŽBA U MOTIKAMA

Sjetimo se 7. februara 1942.

ĐURIĆ: TIPIČAN PRIMJER ZLOČINA NAD SRBIMA

Ustaške zvijeri umorile 52 đaka

SPOMEN-PLOČA KAO ZNAK SJEĆANjA NA 52 UČENIKA

POKOLjI 1942. GODINE – EGZEMPLAR GENOCIDA

RTRS – PRESING: ZLOČINI NDH NE-KULTURA SJEĆANjA

Lazar Lukajić „Fratri i ustaše kolju – zločinci i svedoci“




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top