Osporeno formiranje nove komisije za stradanja Srba u Sarajevu

Inicijativa Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila o formiranju nove komisije za ispitivanje istine o stradanjima Srba u Sarajevu, osporena je već na samom početku. Učinili su to bošnjački i hrvatski poslanici u Parlamentarnoj komisiji za ljudska prava.

Oni su formiranje Komisije uslovili širenjem njene nadležnosti – da umjesto srpskih, istraži sve žrtve na prostoru Sarajeva i cijele BiH. Izjašnjavanje članova ove Komisije je prolongirano sve dok o tome stavove ne zauzmu Predsjedništvo BiH i Savjet ministara, kojima je, posredstvom srpskih predstavnika Inicijativa takođe upućena. Oni, za sada, ne reaguju.

Nakon dvočasovne rasprave ispostavilo se da se stavovi u odnosu na 2006. godinu nisu promijenili.

Tada su, baš kao i danas, tražili da se umjesto stradanjem Srba, Komisija bavi stradanjem svih u Sarajevu i okolini. Pojedinci poput SBB-ovog Damira Arnauta išli su i korak dalje zahtijevajući komisiju za stradanje svih u cijeloj BiH.

Zahtjeve su pravdali, kako kažu, nediskriminatorskim odnosom prema žrtvama, zaboravljajući pri tome da su objeručke prihvatili OHR-ovu Komisiju za Srebrenicu u kojoj nije bilo mjesta za srpske žrtve Podrinja.

Voljni su bili da mijenjaju i karakter proteklog rata, negirajući dejtonsku kvalifikaciju o tragičnom sukobu. Glasni u sali, bošnjački tribuni pred kamere nisu htjeli, ali umjereniji Martin Raguž, jeste.

„Ja nemam nikakav problem da se raspravlja i o stradanjima Srba u Sarajevu, ali i o stradanjima Hrvata i Bošnjaka“, kaže Raguž.

Sa zadatkom da rasvijetli sarajevske zločine, još 2006. godine formirana je prva komisija. Međutim, perfidna sarajevska politika preinačila joj je namjenu. Tada predsjedavjaući Savjeta ministara Adnan Terzić, osnivačke akte je mijenjao onako kako su to željeli njegovi mentori, pa je umjesto ubistava Srba, Komisija istraživala čak i materijalnu štetu.

Potrošeno je oko 300.000 maraka, ali se nije odmaklo dalje od početka. Uslijedila je odluka Ustavnog suda BiH, prema kojoj je Vlada Federacije, trebalo da, po uzoru na Komisiju za Srebrenicu, uspostavi Komisiju za Sarajevo i na uvid stavi sve raspoložive dokaze o zločinima. Međutim, opet jedno veliko ništa.

„Poslije ovakve rasprave teško da se može nešto očekivati. Na bazi jednog akta pokazale su se odmah razlike u BiH i one koje su bile u toku rata i one koje su i danas“, kaže nebojša Radmanović, poslanik u Domu naroda.

Borislav Bojić, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, ističe da će morati doći vrijeme, kad tad, da se u BiH istraži ono što se događalo na ovim prostorima.

Dvije decenije porodice čekaju da se otvori najmanje 3.300 dosijea ubijenih srpskih civila u Sarajevu, ili istraži tortura u 126 logora u kojima je tamnovalo više od 3.000 staraca, žena, djece.

„Nemaju oni želju da istražuju bilo gdje su Srbi nastradali. Zna se sve, međutim mi nemamo podršku jer međunarodna zajednica nije uz nas“, kaže Nedeljko Mitrović, predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila.

Kazani, Stadion Koševo, Groblje Lav i brojna druga sarajevska srpska stratišta – svjedočanstva su koja ne može da izbriše vrijeme. Niti pravosuđe u službi sarajevske čaršije. Ni tvorci iskrivljene istorije – domaći i strani, ma koliko god da se trudili! I zaklinjali u lažnu sarajevsku multietičnost i demokratiju, pri tome skrivajući srpske kosti u svojim dvorištima!

Izvor: Radio Televizija Republike Srpske

Vezane vijesti:

Savanović: Formirati komisiju za utvrđivanje istine o stradanju sarajevskih Srba

Egzodus i curenje Srba iz Sarajeva