Osporavajući svetost ispod Stepinčevog oreola

Datum objave: sreda, 26 aprila, 2017
Objavljeno u Jasenovac
Veličina slova: A- A+

Otac laži, licemjerja i obscene pokazan je od Istinitog Boga, a njegova učionica laži i najbolji učenici od istorije zločina i zločinstva. To se potvrdilo iskustvom rata i stradanja, a svjedoči se i u svakoj novoj prilici koja tu istoriju rasvjetljava i nadovezuje.

Ako je suditi prema ostalim vijestima mjesto održavanja skupa Komisije bila je dvorana Blaženog Alojzija Stepinca (FOTO: Biskupija Požeška)
Ako je suditi prema ostalim vijestima mjesto održavanja skupa Komisije bila je dvorana
Blaženog Alojzija Stepinca (FOTO: Biskupija Požeška)

Tako se i jedna kockica velikog mozaika podlosti i ruganja žrtvi, ukazala i ovih dana u Biskupskom dvoru u Slavonskoj Požegi, gdje je 20. i 21. aprila održan četvrti po redu dijaloško-dokazni sastanak predstavnika Srpske pravoslavne crkve i izaslanika rimo-katolika. Na Četvrtom skupu, dokazno-istražnog ciklusa koji se bavi životom i pastirskim djelom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, tema je bila „Odnos nadbiskupa Stepinca prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi od 1941. do 1945.“

Skupom je predsjedavao, Bernardo Ardura, francuski sveštenik, predsjednik Papskog odbora za istorijske nauke.
U rimo-katoličkom odboru učestvovali su zagrebački nadbiskup, te mostarski i požeški biskupi, kao i dvojica naučnih savjetnika sa Hrvatskog instituta za istoriju.

Odbor Srpske pravoslavne crkve činili su mitropolit crnogorski i primorski Amfilohije, mitropolit zagrebački i ljubljanski Porfirije, vladika bački Irinej i vladika slavonski Jovan Ćulibrk, te istoričari Instituta za noviju istoriju Srbije i Instituta za savremenu istoriju iz Beograda, kao i jedan profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Tok argumentacije, iznijeti dokazi i zaključci skupa ostali su strogo tajni, što je i jedan od obavezujućih uslova ovog tkz. „međureligijskog dijaloga“.
Peti susret će se održati u Podgorici 7. i 8. juna, a završni šesti u Vatikanu, na kome bi trebalo da se pokažu svi stavovi, a potom i odredi završna papska odluka o svetosti Stepinca.

Alojzije Stepinac sa zida nadgleda rad Komisije (FOTO: Biskupija Požeška)
Alojzije Stepinac sa zida nadgleda rad Komisije (FOTO: Biskupija Požeška)

No ono što malo ko bilježi, tumačeći podtekst same zvaničnosti, to je da je i ovaj sastanak, kao i raniji zagrebački, održan u dvorani ispod Stepinčevog lika i oreola. Nadbiskup Stepinac je de facto među rimo-katolicima već uzdignut na oltar sveca, što zarad pristojnosti ne bi trebalo isticati bar tokom susreta sa predstavnicima istrijebljenog naroda njegove nadbiskupije, tj. dok se razmatra njegovo zločinačko djelo i misija nasilnog pokrštavanja. Naprotiv, slavljenje Stepinca ne samo da je iskazivano već je i bahato nametano.

U svečanoj dvorani Biskupskog dvora u Slavonskoj Požegi, gdje je skup i bio održan, učesnike je sa zida simbolično motrio, sa trijumfom poruge, „blaženik hrvatskog naroda i rimske crkve“. Zaista, ovo licemjerje i ruganje zatrtom narodu srpskom toliko je očevidno, odista besramno i osjetno zaudara krvlju i skorim zločinima.
Dok se osporava svetost, svetac je već tu!

Stepinac sa ustašama i fašistima
Stepinac sa ustašama i fašistima

Isti princip dvoličnosti i obmane važi i za tkz. Ekumenistički pokret, koji se na prividu hrišćanske ljubavi skaradi i Bogu i samoj Ljubavi. Jer rimo-katolici rimskoga papu nepokajano smatraju samim zastupnikom Boga na zemlji („sinom Božjim“) i jedinim djeliteljem svih zakona, istina i praštanja.

Kao što se i Stepinac, sa oreolom sveca, groteskno podsmijava onima što ga osporavaju, tako se i rimski papa silno izruguje pravoslavnima navodeći ih da se sa njim klanjaju „Kristovoj ljubavi“, a zapravo da tu ljubav prinesu njemu, prepuštajući mu „ključeve ovoga i onoga svijeta“.
Smrad izdaje i oskvrnuća svuda se širi i sve pogani.

Treba li govoriti o tome da u gotovo svim velikim gradovima Hrvatske, glavne i značajne „prometnice“ nose ime kardinala Stepinca, a njegovi spomenici i biste da se svečano postavljaju od kraja do ruba te zemlje. Čisto rimo-katoličke zemlje, njegovim planom uzdignute.
Zagreb, Osijek, Vukovar, Split, Zadar, Dubrovnik – svuda ćete moći proći ulicom „blaženog Alojzija Stepinca“, a spomenici u Osijeku, Novom Zagrebu, Krašiću, Obrovcu, Lepoglavi, podsjetiće vas da hrvatski narod ima sveca koga svim srcem „štuje i slijedi“.

Ustaše kolju srpskog mladića i ritualno skupljaju njegovu krv.
Ustaše kolju srpskog mladića i ritualno skupljaju njegovu krv.

Za to vrijeme ekumenistička SPC i njen hercegovački i primorski čuvar Trona Sv. Save i Sv. Vasilija, u mučeničkoj i od ustaša rimo-katoličkog klera nedoklanoj Hercegovini, svečano dočekuje na Vaskršnji ponedjeljak 70 redovnika i redovnica u Trebinju, koje su do 1995. hrvatski vojnici pokušavali osvojiti svim silama.
Među „vaskršnjim gostima“ isticali su se dominikanci, taj uz jezuite najagresivniji red rimokatoličkog „bojovništva vjere“ – (dominikanci, na latinskom „psi božiji“).
U Trebinju okruženom jamama i jamištima, logorima Dretelja, Mostara, Ljubuškog, Livna, Lore i Bradine, te stratištima i jamenim stazama Popovog Polja, Pridvoraca, Čavaša, Gornjeg Hrasna, pa preko Ržanog Dola, Prebilovaca i Bivoljeg Brda sve do Vidonje i Žitomislića, crveni se krv sa ustaških noža skovanih u Vatikanu. U takvo Trebinje dolaze redovnici iz Dubrovnika, putem Alojzija Stepinca, a sve krvavim tragovima srpske nejači, izbodene i rastrzane omčama njihovih prethodnika.
Ritualno su stupili pred do sada neosvojive oltare srpskih mučenika i svetaca. Osvojili su ih u miru.

Koja bogohulnost, koja uvreda svemu svetom i časnom u srpskoj, pravoslavnoj Hercegovini!

Poklana i iskasapljena srpska djeca od ustaša u Gračacu. Zvjerstvo fotografisali italijanski vojnici.
Poklana i iskasapljena srpska djeca od ustaša u Gračacu. Zvjerstvo fotografisali
italijanski vojnici.

I na kraju možemo samo zaključiti, da se ispod ove lukavo oslikane maske, ukazuje jedino i dobro poznato zločinačko lice, sa krvavom pjenom istrgnutih srca jasenovačke, jadovničke, jastrebarske, prebilovačke djece, novih mučenika i svetaca roda srpskog na oltaru Gospodnjem.

Autor: GORAN LUČIĆ

Izvor: Slobodna Hercegovina

Vezane vijesti:

Drugi sastanak mešovite komisije o Stepincu | Jadovno 1941.

Komisija: Stepinac znao za pokrštavanje, nastavak razgovora u …

Zašto Stepinac nikada ne može postati svetac | Jadovno 1941.

Stepinac u svom dnevniku: „Ni u moru mjere, ni u Vlaha vjere …

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi | Jadovno …




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top