Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

OPTUŽBA, ALI NE I SUĐENjE: Profesor Svetizar Bulović povodom prvog izdanja knjige Ognjena Marija Livanjska

Datum objave: utorak, 6 marta, 2012
Veličina slova: A- A+

Latinica

Ovo je knjiga masovnog svjedočenja, snažna optužba genocida od prije pola vijeka.

Optužba ali ne i suđenje.

Knjiga stvara predodžbu antičkog teatra u kojemu defiluju ljudi fosilnog izgleda, bivši ljudi, a opet prepoznatljivi. Ima u njoj uspjelih literarnih pasaža, pravih pripovjedačkih motiva, ali realistička kazivanja vraćaju nas u krvavu zbilju, pa čitalac ostaje do kraja pod jakom emotivnom tenzijom.

O genocidu nad srpskim narodom u prošlom ratu se dosad nije mnogo pisalo. Pogotovu o zločinima u livanjskom kraju…

Kad je riječ o temi „kame i jame“, obično se pomisli na „Jamu“ Gorana Kovačića. Nije slučajno da je ovo klasično djelo našeg pjesnika nastalo i promovisano baš na ovom, livanjskom području.

Ali – to je poezija, to je grandiozna metafora stradanja i mučeništva. Iako u „Jami“ ima dosta realističkih opisa, dosta prepoznatljivih scena iz te apokaliptične četrdeset prve, ipak to nije isti doživljaj, ista stvarnost koju vidimo i doživljavamo iz neposrednog kazivanja naših „jamara“, tih velikomučenika o kojima malo zna naša i svjetska javnost.

Upravo tu prazninu u našoj publicistici, pa i našoj nauci, dobrim dijelom popunjava  Budo Simonović svojim izuzetnim djelom „Ognjena Marija livanjska“.

Ovaj daroviti novinar i pisac vješto koristi autentični jezik svojih sagovornika i svojih junaka, ali se ovog puta susreo sa najčudnijim junacima i najčudnijim pričama koje čovjek može susresti i čuti. Pravi je podvig, u literarnom smislu, da se ova ogromna građa kompozicijski sredi, da se plejada svjedoka i svjedočenja stavi na pravo mjesto i da se sačuva autentičnost zbivanja u livanjskom kraju tih krvavih dana s proljeća i ljeta 1941. godine.

Budo Simonović je s velikom odgovornošću prišao ovoj složenoj materiji i, čini mi se,  uspio da sačuva od zaborava mnoge okolnosti i događaje oko ovog najmonstruoznijeg zločina u našoj istoriji…

Ipak, u pravo vrijeme, možda u pravi čas, dobili smo dugo čekanu knjigu o zločinu koji se ne smije zaboraviti.

 

*   *   *

 

          Upravo u momentu kada sam polovinom novembra ove, 2007. godine, ispisivao posljednje retke ovog novog, dopunjenog izdanja knjige „Ognjena Marija livanjska“  i kad sam se spremao  da rukopis pošaljem  profesoru Svetozaru Buloviću, sa željom da još jednom da svoj sud o njemu, sada upotpunjen i ličnim iskustvom  stradanja u Livnu, jer je,  malo pošto je prvo izdalje ove knjige sa njegovom recenzijom ugledalo dan, i sam morao da napusti rodni prag i spas traži tamo gdje ga zlotvorska ruka ne može dosegnuti, preduhitrio me tužni glas iz Banjaluke da je profesor Bulović preminuo.

         

 

Zahvaljujući dobroti autora, preneseno iz knjige:
Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“

ognjena_marija_livanjska.jpg Knjiga je posvećena ustaškim pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je kazivanje svojevremeno inspirisalo i Ivana Gorana Kovačića da napiše svoju glasovitu poemu „Jama“. O tome govore ne samo Srbi, žrtve ustaškog genocida, nego i brojni inovjerci – Hrvati i Muslimani, časni i čestiti ljudi koji u tim ljutim vremenima, kako 1941. tako i devedesetih godina prošlog vijeka, nisu gledali ko se kako krsti i šta je kome na glavi. Knjiga je stoga strašno svjedočanstvo o zlu, optužba za sva vremena, ali i trajni dokument o veličajnim primjerima dobrotvorstva i žrtvovanja čovjeka za čovjeka. Izdavač knjige „Ognjena Marija Livanjska“ (četvrto dopunjeno i prošireno izdanje) je kompanija „Nidda Verlag GmbH“, odnosno „Vesti“, najtiražnija dnevna novina u dijaspori.
Biografski podaci o autoru:

Rođen u selu  Osreci – Manastir Morača, 15. oktobra 1945. godine. Završio Filološki fakultet u Beogradu, grupu za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost. Tri godine potom radio kao profesor u gimnaziji „Slobodan Princip – Seljo u Sokocu na Romaniji, a onda se posvetio novinarstvu (počeo u sarajevskom „Oslobođenju“, zatim u TANJUG-u, „Politici Ekspres“, „Ilustrovanoj Politici“, „Politici“ i sada u Frankfurtskim „Vestima“).
Do sada objavljene knjige:
– „MIJAT I MOJSIJE“ (1988).
– „DO SMRTI I NATRAG“ (1988),
– „OGNjENA MARIJA LIVANjSKA“ (tri izdanja od 1991. do 1997),
– „NEDOHODU U POHODE“ (1994),
– „ZEKO MALI“ (tri izdanja od 1997. do 2001),
– „ŽIVOT NA SEDAM ŽICA“  (1998),
– „NIKAD KRAJA TAMNICAMA“ (2002),
– „ZADUŽBINA PATRIJARHA I VEZIRA“ (2006),
– „RIJEČ SKUPLjA OD ŽIVOTA“ (2006).
Priredio i zbornik „125 GODINA NOVINARSTVA I 50 GODINA UDRUŽENjA NOVINARA CRNE GORE“ (1996. godine).

 

Vezane vijesti:

Promocija knjige „Ognjena Marija Livanjska” u Hramu Svetog Trifuna u Beogradu

RTRS – NASLOVI – 25. oktobar 2010. – PAKAO U RAVNOM DOCU

RTRS – PEČAT – 20. oktobar 2011. – Reportaža o stradanju Srba 1941. u jami Ravni Dolac, Livanjsko polje

SLUŽEN PARASTOS SRBIMA BAČENIM U JAMU RAVNI DOLAC

Promocija knjige “OGNjENA MARIJA LIVANjSKA” u Svetosavskom kulturnom klubu u Banja Luci

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top