“Oj Kosovo…” u Jerusalimu

Prođe tako još nekoliko uobičajenih dana. Možda baš i ne uobičajenih, ali ipak

Jednog dana oko podne odjednom je počela strašna pucnjava negdje u pravcu Dioša

Kroz Stalovicu smo prošli uglavnom šuteći. Na prozorima i plotovima nema nikoga. Valjda

Odjednom vrisnu Bara, nastavi da glasno plače i ode kući, a konja-ždrijebe ostavi.

Nas trojica smo preskočili kanal pa idemo prema mjestu gdje se obično krmačamo.

Otkako sam došao sa Poluma, samo dva puta sam išao sa kravama u

Sutradan je došla kuma Marica Bricinka. Odmah se dogovoriše o razlogu dolaska ako

„Tu ćemo otkinuti nekoliko klipova i svezati ih u salvetu, napraviti culo. Od

Pokucam. Čujem Gojkov glas i otvorim vrata. Za stolom sjedi Gojko i moja

„Nego, ’ajde da se sada mi dogovorimo kako ćemo s tobom. Znaš, ako

Ode on, a evo Gojka. Nekako mi nazdravi i sjede na panj. Odnesem

Zaspao sam iznenada, nisam ništa razmišljao. Bila je to prva sigurna noć, noć